Prošle subote sam se bavio retrospekcijom - podsjetio sam vas, cijenjeni publikume, na par blistavih momenata iz prošle godine - a ovoga puta osjećam potrebu da pokušam da se odredim, barem u načelu, prema budućnosti. Krenuo bih, u to ime, od par pretpostavki koje će, bojim se, odrediti okvire mojih interesovanja u narednom periodu, a koje su sazrele upravo u minulom periodu.
Dakle, još od trenutka kad se Pavle Radulović povukao sa pozicije ministra održivog razvoja i turizma - bilo je to početkom novembra mjeseca davne 2019. godine - stvari su definitivno krenule da se urušavaju.
Ne velim, molim vas, da su nam do trenutka Radulovićeve ostavke cvjetale ruže - upravo suprotno. Trio Fantastikus - u sastavu: Brano Gvozdenović (Gvozdo) - u pjesmi opjevani ministar uređenja prostora i zaštite životne sredine (2009 - 2011) i ministar održivog razvoja i turizma (2012 - 2016) - zatim Sveto Gavrov Popović (Es Dži Pi) - najveći crnogorski planer i urbanist svih vremena - i na koncu drug Ralević - gostujući ekspert sa Arhitektonskog fakulteta u Beogradu - trasirao je koncem dvijehiljaditih i početkom desetih godina put bez povratka - da bi, priznajmo, za Radulovićevoga zemana to ipak počelo da poprima neke obrise nečega. Danas je teško reći čega - zato što je Duško (Deus ex machina) Marković - koji je, pored premijerske funkcije, obnašao i funkciju ministra održivog razvoja i turizma nakon što je Radulović odstupio - pustio da se stvari vrate na polazne pozicije. Nakon (poglavito za DPS) kobnog 30. avgusta 2020. godine - Gazda Mitke i gospođa Novaković Đurović, u ulozi ministra, odnosno ministarke ekologije, prostornog planiranja i urbanizma - demonstrirali su zavidnu nezainteresovanost za formalnu stranu problema naslovljenog prostor Crne Gore - majke naše - obezbjeđujući pritom sve uslove za nesmetano funkcionisanje neformalnih procesa. Gradilo se u tzv. postdepeesovskom periodu za sve pare, možda i više nego li u vrijeme mrske nam DPS vladavine. A onda je nastupio Odović - ovoga puta u ulozi ministra prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine...
Ajmo svi ruke gore: Odović! Odović! Odović!
***
Ne mogu, uz sve rezerve, a da se ne divim Odoviću - bez obzira na to što nikako ne uspijevam da se otrgnem utisku da Odović još ne zna odakle bi krenuo - a ni ekipa oko njega nije nešto voljna da ga pokrene i usmjeri - ako uopšte ima smisla Odovića pokretati i usmjeravati. Međutim, Odovićeva pak očigledna odlučnost da se redom odredi prema svim pojedinačnim slučajevima neprimjerenog ponašanja u prostoru koji administrativno pripada Glavnom gradu Podgorici - svakako zaslužuje divljenje.
Prvo se Odović odlučno odredio prema Šajovoj namjeri da gradi hotel poviše kružnog toka na razmeđi blokova V i VI - tu je palo i nekakvo Rješenje o zabrani gradnje, koje nikako da iskopam. Odmah zatim se Odović odredio, jednako odlučno, i prema notornoj, nelegalno podignutoj Lameli C podno Ljubovića - baš na onom mjestu gdje se, jednom davno, cura zaljubila u mladića. Odredio se Odović, vrlo odlučno - i prema stanovima u toj nesretnoj Lameli C - i prema stanarima Lamele C - koji su, duboko vjerujući u dugo najavljivanu legalizaciju nelegalno podignutih objekata, kupili od investitora te nelegalne stanove po cijeni nižoj od realne. Odović je vrlo odlučno nastupio i po pitanju one rupe u Beogradskoj ulici - što je tek jedan od nekoliko nevjerovatnih momenata u toj ulici.
Neizmjerno me raduje, dakle, moram vam to priznati, što Odoviću, našem ministru, ne manjka ni volje, a ni vremena, da se posveti svakom pojedinačnom problematičnom slučaju nedozvoljenog ili neprimjerenog ponašanja u prostoru na teritoriji našeg Glavnog grada - za sada. Pitanje je dana, pretpostavljam, kada će Odović pristupiti rješavanju pojedinačnih problema i u drugim opštinama Crne Gore.
Ako se prisjetimo, sa druge strane, da je Vuković, bivši gradonačelnik Podgorice, čim je stupio na dužnost - bilo je to u maju davne 2018. godine - poveo odlučnu bitku protiv žeđi - locirajući punktove sa hladnom izvorskom vodom na obodima Trga Nezavisnosti - centralnog podgoričkog trga - a da je na koncu malo falilo da Vuković iskopa golemu rupu baš na poziciji Trga Nezavisnosti - rupu koju, najvjerovatnije, ne bismo uspjeli da zatrpamo dok je svijeta i vijeka - onda bismo mogli pretpostaviti da će u jednom trenutku i Odović imati grandiozne vizije - i da će poželjeti da realizuje neku od tih vizija.
Na stranu Nacrt Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine i set nacrta novih zakona u oblastima planiranja, izgradnje i legalizacije nelegalno podignutih objekata. To su teme koje rijetko ko pominje u potonje vrijeme. Valjda moramo sačekati da Odović nađe volje i vremena da uđe (i) u tu vrlo kompleksnu problematiku...
A do tada, ignorisaću Odovićevo činodejstvovanje, obećavam - nema više smisla komentarisati Odovićev angažman na pojedinačnim slučajevima kakvih ima na stotine (hiljada) u našoj nesrećnoj državi(ci)...
***
Konkursi (arhitektonski, urbanistički i arhitektonsko-urbanistički) tema su kojom se nijesam bavio u minulom periodu - a možda je trebalo da se bavim - na radost svih iskrenih poklonika kulta prečiste djevice arhitekture, majke naše, slava joj i milost.
Pominjao sam, tu i tamo, Konkurs za šetalište u Budvi - ali Stevke, ćata za arhitektonske rabote, u međuvremenu bivši, nije smatrao da bi radovi sa tog velikog konkursa - samo za nagrade je bilo izdvojeno 223.000 eura - mogli nekoga zanimati - pa ih zato nije dao javnosti na uvid - a što se tiče drugih konkursa, primijetio sam ponešto, tu i tamo, ali me ništa nije dovoljno inspirisalo da bih osjetio potrebu da se javno odredim prema tome.
Hoću da kažem da su arhitektonski konkursi savršen povod da se govori o arhitekturici, da se polemiše, da se populariše arhitekturica - i da se piše o arhitekturici, naravno - što bi bio temelj samosvjesne, funkcionalne i vibrantne arhitektonske scene - o kojoj sanjam(o)...
Da je sreće, kao što nije, insistirali bismo, kao struka, na transformaciji nedjelotvornih nazovi-strukovnih organizacija u nešto djelotvorno - jer bi upravo strukovne organizacije morale potegnuti u pravcu oživljavanja arhitektonske scene. Pojedinačne inicijative, koliko god bile smislene i opravdane, ne znače ništa...
Što se mene tiče, nastaviću da vam pričam pričice (za laku noć - prije nego li za dobro jutro), bez obzira na sve i bez ikakve obaveze, jer je ipak na vama - na vama, arhitekticama mladima - mnogo mladima, mnogo slatkima - i na vama, jednako mladima i jednako slatkima arhitektima - da se odredite prema prostoru koji, valjda, smatrate svojim...
Ako mene pitate - ova sablasna tišina je nepodnošljiva...
Ako li pak potegnete - jer niko neće potegnuti umjesto vas - možda će se ispostaviti da ovo nije ništa drugo do li taj najmračniji čas pred svitanje divnog proljećnog dana...
Bonus video:
