Kombinovanjem slova i riječi mogu nastati zaista nevjerovatne stvari

Poezija za djecu predstavlja prvu avanturu u svijetu književnosti za najmlađe. Zahvaljujući njima, djeci se otvaraju vrata u svijet mašte, igre i otkrića. Kroz stihove djeca uče, putuju kroz različite svjetove, susreću se sa zanimljivim likovima i otkrivaju nove ideje i koncepte. Upravo to je i bio cilj, da edukuje i zabavi, spisateljice Jelene Vukić kada je stvarala poeme koje su se našle u njenoj novoj knjizi “Zelena krava”.

A sve je počelo od priče i pjesme “Lasta” sa kojom je osvojila prvu nagradu, zatim knjige za predtinejdžerski period “Milan, Vesna i jedna kuća tesna”, da bi nedavno pod etiketom Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva izašla i “Zelena krava”. Knjiga poema večeras će biti predstavljena u knjižari Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva u 19 časova, a o svom novom izdanju za “Vijesti” govori spisateljica Vukić...

Nakon uspjeha sa knjigom za djecu “Milan, Vesna i jedna kuća tesna” odlučili ste da napišete još jednu. Ovoga puta “Zelena krava” donosi sedam poema. Kroz njih ste na zanimljiv i duhovit način obradili teme interesantne djeci. Koliko je bilo teško odabrati samo sedam tema i koliko Vam je to što ste i sama majka pomoglo da bolje shvatite šta to interesuje današnje klince?

Sve ove pjesme su nastajale spontano u pauzama pisanja romana. Kada sam spoznala da inspiracija može biti sve oko mene mojoj sreći nije bilo kraja. Ponekad imam utisak da su se one same napisale. Bile su mi odmor od proze i zaista sam uživala slažući rime i uz posebnu čar neizvjesnosti gdje će koja priča završiti i sa kakvom porukom. Neke su pisane otpozadi, neke od sredine, ali svaka sa velikom željom da se iz njih nešto nauči, kaže nešto lijepo, pozitivno i ohrabrujuće. Nadam se da sam u tome uspjela.

I dok je prethodna knjiga bila namijenjena djeci u predtinejdžerskom periodu, koga će najviše obradovati poeme iz “Zelene krave”, kojoj ciljnoj grupi su namijenjene?

Nisam sigurna što je pravi odgovor na ovo pitanje. Ona jeste namijenjena djeci, pisana je tako da im bude pitka i lako razumljiva, međutim, javljaju mi se odrasli podjednako oduševljeni jer su u mojim stihovima pronašli malo filosofije, i kojima sve ove poruke prijaju podjednako kao i djeci.

Vašom prvom pričom i pjesmom “Lasta” uspjeli ste da osvojite prvu nagradu za pjesmu za djecu, na Đurđevdanskim književnim susretima. Je li se i ona našla u “Zelenoj kravi”?

Jeste, naravno. “Lasta” je jedna od poema koje su u knjizi, i koja takođe nosi snažnu poruku koja je svima nama u životu nekada potrebna da čujemo. Zato toliko i volim njenu posljednju strofu jer je ohrabrujuća za sve generacije. Svjedok sam da zaista možemo naštelovati život da igra onako kako mi sviramo, ali i da nam za to uvijek treba malo hrabrosti i da vrlo često nije lako.

“Iako nekad lako bit neće

Da sudbinu svoju sam sebi biraš

Ti budi hrabar da srećan bi bio

Nek život igra kako ti sviraš”.

Zašto je krava zelena?

Krava je zelena jer je drugačija. Ona je svako od nas ko se ponekad osjeća da negdje ne pripada.

Kada si u moru istih drugačiji, to umije da bude nezgodno, može da bude teret i vrlo često i vrlo pogrešno umije da se shvati kao mana sa kojom ne umiju svi lako da se bore i izbore. Veoma smo skloni osuđivanju, etiketiranju, rijetko ko danas ima vremena i širine da se potrudi da razumije nešto što iskače iz bilo kakvog šablona i nije mu slično ili na bilo koji način blisko. Postajemo isti i to ne na dobar način. Ne tolerišemo različitosti. To me jako rastužuje i jako ljuti. Međutim, mišljenja sam da drugačije u životu, uvijek prepozna sebi slično, bilo da je kao kod krave u pitanju ljubav, prijateljstvo ili bilo šta drugo, a kada se to dogodi život odmah postaje lakši i ljepši i vraća se nada u bolje sjutra.

Literatura za djecu donosi edukativni dio, ali da bi bila interesantna mora biti napisana na zabavan način, jer najmlađi upravo najbolje uče kroz igru i zabavu. Koliko je teško naći balans u tome?

Ovi glasovi koji izviru iz mene su trenutno jedini koje imam (smijeh), a izgleda da se djeci dopadaju. Vjerovatno je to zato što u kući imam djecu u čije sam živote još uvijek upućena, znam kako razmišljaju, kako razgovaraju, znam šta ih smara, šta ih zabavlja, kada me slušaju kada me ne slušaju. I onda ono što pišem jednostavno mora biti usklađeno sa tim mojim “bogatim” znanjem. Mislim da djecu možemo privući samo onim što im je blisko kako bi nam uopšte dali šansu da ih zainteresujemo za bilo šta drugo osim ekrana.

Upravo literatura za djecu treba kod njih da probudi maštu i kreativnost. Jeste li im dali dovoljno prostora kroz svoje stihove?

Nadam se da sam ih kroz ove pričice, prije svega ohrabrila na nekoliko tema. Da je dobro biti drugačiji, da se kroz život ne smije ići zatvorenih očiju i posmatrati ga samo iz svoje perspekrive, da ne treba osuđivati unaprijed, da ih grubost neće odvesti nikuda, da lijepa riječ čini čuda, da se prijatelji mogu naći svuda… Nadam se da će vidjeti da je poezija zabavna, da je rimovanje baš, baš zabavno i da kombinovanjem slova i riječi mogu nastati zaista nevjerovatne stvari.

Zavod za udžbenike i nastavna sredstva raspisao je prošle godine konkurs, a Vi ste sa ovom knjigom dobili nagradu iz oblasti književnosti za djecu. S obzirom na to da je samo sedam poema, hoće li se ova priča širiti?

Poptuno neplanirano sam poslala rukopis u Zavod, na nagovor moje drugarice Marije Šušter i dogodilo se čudo. Vječno ću joj biti zahvalna na tome. I dalje mi je nevjerovatno da je tim najeminentnijih stručnjaka za književnost naše zemlje jesenas nagradio baš moju knjigu. Jako sam srećna zbog toga. Kao što rekoh, inspiracija je svuda oko mene, stalno nešto pišem pa je vrlo moguće da “Krava” dobije svoj nastavak. Trenutno završavam finalnu verziju rukopisa drugog romana, nastavka “Milana i Vesne”, tako da će sljedeća knjiga biti opet proza. Moje je stvaralaštvo kao sendvič, sloj ovoga pa sloj onoga (smijeh). Da ne bude dosadno ni čitaocima a ni meni.

Prvo što smo učili u djetinjstvu bile su pjesmice. Kao neko ko je posvećen pisanju za najmlađe, koliko se o samim stihovima mora voditi računa da djeca ne samo zapamte, već i razumiju ono o čemu se govori u pjesmi?

Mislim da djecu treba zainteresovati, “uhvatiti na neku foru”, što bi se žargonski reklo. Ako je djeci zabavno, onda ni to što im nije sve razumljivo neće predstavljati problem, jer će željeti da saznaju više i onda je to prava stvar. Ja sam, recimo, baš zbog toga kroz pjesme, kao što radim i kroz romane, provlačila podatke koji će im možda biti zanimljivi, kao na primjer da se krava oteli za nepunih tri stotine dana, ili da puževa ima trideset hiljada vrsta, ali i čuvenog Berlioza, za koga će morati da pitaju ko je to, ili šta su gornje lage. Dakle, nije sve puko rimovanje, već tu ima dosta istraživanja uz želju da se djeca zabave, edukuju i uživaju.

Večeras je promocija u Podgorici, gdje će sve “Zelena krava” i na koji način biti promovisana?

Večeras je promocija na kojoj će o knjizi govoriti pet divnih dama, Svetlana Kalezić Radonjić, Svetlana Jovetić Korpivica, Jovanka Vukanović, Marijana Simonović i Jadranka Đerković, i moram da kažem da imam veliku tremu, a ujedno se tome jako, jako radujem. Stihove će čitati djevojčice Nikolina i Hristina Čelebić. Uvijek je neobično da čujete šta drugi misle i na koji način analiziraju vaš rad. Moj dragi urednik Radule Novović i moja predivna ilustratorka Marijana Simonović i ja smo se portudili da napravimo jednu divnu knjižicu i cio tim Zelene krave jedva čeka da je prikaže širom Crne Gore, a nadam se i van njenih granica. Već smo se družili sa djecom iz Nikšića i rado ćemo ići gdje god nas budu zvali. Mislim da je važno da se glasovi svih junaka daleko čuju pa se iskreno nadam da će tako i biti.