Francuski kompozitori klasične muzike ostavili su dubok i neizbrisiv trag u svjetskoj muzičkoj baštini, te se njihov uticaj proteže kroz vjekove. Njihova djela su se istakla po svojoj originalnosti, sofisticiranosti i dubini izraza, što ih čini neprolaznim inspiracijama za generacije koje dolaze. Kroz svoje stvaralaštvo oblikovali su klasičnu muzičku scenu ne samo u Francuskoj, već i širom svijeta.
Često pomjerajući granice tradicionalnih formi, jedinstvenim stilovima i inovativnim pristupima izdvojili su se Franc List, Frederik Šopen, Ektor Berlioz, Sesar Frank, Moris Revel, Žorž Bize, Klod Debisje, Šarl Fransoa Guno, Kami Sen-Sans i mnogi drugi. Njihova djela su obogaćena emocionalnom dubinom i tehničkom virtuoznošću, te pružaju slušaocima nezaboravno iskustvo. Upravo sve te emocije koje publika doživi slušajući ih doprinose bogatstvu ljudskog iskustva, a njihov zemljak i nasljednik francuski kompozitor savremene muzike Stefan Delplas (Stephane Delplace) nada se da će svojim djelima uspjeti da nastavi ovu tradiciju.
Delplas je počeo da komponuje sredinom ‘80-ih godina prošlog vijeka sa čvrstim uvjerenjem da tonalna muzika nije do kraja istražena. Nikada nije odustao od te ideje, te je njegova djela inspiraciju crpe iz kompozicija Baha, Bramsa, Forea, Ravela, Prokofjeva... Upravo ovaj “detalj” u stvaralaštvu držao ga je dalje od zvaničnih krugova savremene muzike.
Njegova Simfonija No.1 biće premijerno izvedena večeras na velikoj sceni Muzičkog centra Crne Gore u izvođenju Crnogorskog simfonijskog orkestra pod dirigentskom palicom maestra Marka Korovića.
“Ovo ne da je velika odgovornost, već jedno specijalno osjećanje. Pritom, dodatnu vrijednost sa još većim značajem čini to što se gospodin Stefan Deplas i ja već poznajemo. Imali smo priliku da sarađujemo, ali nikada do sada nijesam radio svjetsku premijeru njegovog djela. Tako da je to jedan kompleksan proces od muzičara koji prvi put čuju note i susreću se sa djelom, onda to probaju, zatim pod mojom palicom se odvija proces pripreme za koncert, a onda je i kompozitor bio tu da isprati i sluša ono što radimo, da bi na kraju publika imala večeras čast da čuje prvi put nešto potpuno drugačije. To su note koje nijesu mrdnule iz glave kompozitora i sada ih plasiramo kao svjetsku premijeru u Crnoj Gori, zato je to za mene poseban osjećaj”, kazao je za Vijesti o večerašnjem koncertu dirigent Mark Korović.
Večerašnji koncert odvija se pod imenom “Do you like Brahms”, na kojem će se predstaviti i violončelistkinja Maja Bogdanović i violinista Danijel Roland, a sviraće Dvostruki koncert za violinu i violončelo u a-molu op.102 Johanesa Bramsa. Iste večeri biće izvedena i uvertira “Kralj Stefan” Ludviga van Betovena. Upravo na stvaralaštvo ne samo ovih kompozitora oslanjaju se djela Delplasa koji priznanje da nije imao priliku da u svojoj višedecenijskoj karijeri sarađuje sa mlađim simfonijskim orkestrom.
“Što se tiče mog djela mogu da kažem da sam veliki ljubitelj muzike. Jesam kompozitor savremenog doba i ovog vijeka, ali sam želio da u ovom djelu stavim sve ono što bih i sam volio da čujem u jednoj kompoziciji i u jednom djelu. Stvarajući ga, muzika me je povela od srednjeg vijeka i samih početaka, pa do danas. Naravno da je tu bilo oslonca na neke umjetnike koje sam uključio povezujući to sa njihovom harmonijom djela, sa njihovim izvođenjem i načinima, tako da bih tu najviše istakao baš Baha i Bramsa. Naravno, tu su se provlačili i mnogi drugi kompozitori. Biće to jedan muzički miks - sve ono što se voli i što čini muziku lijepom”, otkriva na početku razgovora za Vijesti Delplas kome ovo neće biti prva saradnja sa Korovićem.
“On je osoba koja u potpunosti razumije ono što ja stavim na papir. Zna kako da to predstavi, a da unese i emociju, izraz, harmoniju, ritam i sve što ide u paketu. On je prosto bio jedini izbor, da ne kažem jedina osoba sa kojom sam to mogao da dočaram”, dodao je Delplas.
Kada je orkestar u pitanju, iako su mladi što se tiče same grupe, jako su ozbiljno i zahtjevno ušli u rad na ovom djelu, istakao je Delpas.
On konstatuje da savremene kompozicije publika mnogo teže prihvata, pa je i to jedan od razloga što je ovaj program rijetko na repertoaru. No, kad je pisao svoju prvu simfoniju, Delplas se trudio da premijera u Podgorici ujedno ne bude posljednje izvođenje iste.
“Potpuno je jasna ta podjela savremenih kompozitora i djela koja prave, ali ja prosto kroz ono što stvaram želim da prenesem ljepotu, ugođaj i emociju. Hoću da sam ruku za ruku sa publikom, hoću da sam im blizu, jer smatram da treba predstaviti svu ljepotu ove muzike. Upravo zbog toga što sam se oslanjao na djela iz prošlosti ovo nije klasična savremena Simfonija, nema čak ni pretjerane elemente modernog. Želja i cilj mi je bio dok sam ga stvarao da se više puta čuje i izvodi. Međutim, hajde da vidimo kako će da prođe premijera, kako će publika odreagovati u Crnoj Gori”, kazao je Delplas.
Upravo CSO najbolje zvuči pod dirigentskom palicom Korovića, što potvrđuje i kompozitor te tvrdi da su slušajući ih na probama uspjeli da prenesu emocije i atmosferu koje je zamislio dok je pisao djelo.
“Upravo je to-to. Čuo sam u njihovom izvođenju ono što sam osjećao dok sam pisao djelo. Razlog je i taj što je Marko bio neko je “krivac” za nastanak djela i ove saradnje, te se samo pod njegovom palicom i može izvesti i dočarati moja Simfonija”, smatra kompozitor koji ne krije da bi i ubuduće rado volio da njegovu Prvu simfoniju izvode orkestri širom svijeta ali upravo pod dirigentskom palicom Korovića. Na kompozitorovu priču nadovezao se dirigent:
“Ovo je veoma dirljivo. Drago mi je što sam učestvovao u procesu izvođenja Simfonije koja je proizišla iz našeg poznanstva i prethodnih saradnji. Super je što je premijera moja, ali volim da među kolegama postoji ta saradnja i da razmjenjujemo djela. Zato bih isto volio kada bi ovo djelo došlo do tog vrhunca da se izvodi mnogo po svijetu, ne samo pod mojom palicom već da se usvoji na najbolji mogući način”, dodao je Korović.
Delplas nije imao na umu samo jednu emociju dok je pisao ovu Simfoniju.
“Što se tiče neke ideje i emocije vodilje bila mi je najbitnija ta harmonija. Ovo je negdje i moje prvo slušanje i puštanje u javnost nečega što je bilo moja stvar, što je bilo samo u mojoj glavi i papirima, zato bih više volio da od publike čujem koja je to emocija koja ih vodi. Naravno da su stavovi različiti, imamo allegro, adagio, različitih ritmova, ali to neko harmonično osjećanje me vodilo dok sam pisao Simfoniju. Ali nakon koncerta svakako da ću se potruditi da od publike saznam koja je to bila emocija vodilja dok su slušali ovo djelo”, obećao je Delplas.
“Jako je teško kada pričamo o emocijama, objasniti emociju i nazvati je jednom riječju. To je prosto nemoguće. Mi kada sviramo i slušamo muziku, bila ona od Baha, Mocarta, Betovena, Bramsa ili Ravela, mi to volimo. Mi tu muziku plasiramo i konstantno je emocija prisutna. To je jedan miks. Ovom simfonijom se prenosi sva ta ljepota iz prošlosti u misku sa sadašnjicom koja se kroz muziku predstavlja publici”, objašnjava Korović.
Savremeni kompozitori eksperimentišu sa harmonijom, ritmom, instrumentima, zvucima, te zahvaljujući svemu tome istražuju nove horizonte izraza, često nadmašujući tradicionalne granice žanrova i stilova, a o tome Delplas kaže:
“Svaka epoha nosi nešto novo i prepoznatljivo sa sobom. Kompozitori savremene muzike koriste dosta čudne zvuke, instrumente, sredstva da bi doprinijeli i pokazali nešto. Nekad imam osjećaj da svaki kompozitor svojim djelom želi da pokaže nešto apsolutno novo što nikada niko, nigdje, nikad nije mogao da čuje, i svaki put to mora biti neki novitet. Međutim, to ne garantuje da će zbog toga to djelo da opstane i da se svidi publici. Jesam savremenik kao i mnoge moje kolege i nije to da ne volim i ne cijenim kolege, međutim, u svojim djelima moram da uzmem iz muzike ono što volim iz raznih epoha, da bih to uklopio u svoj senzibilitet i svoj muzički svijet. Mogu da djelimično razumijem i te koji koriste čudne instrumente, ali stvarno smatram da je korišćenje određenih sredstava po svaku cijenu samo da bi bio prvi u tome nepotrebno. Ostajem pri tome da više volim ovakva savremena djela koja se oslanjaju na prethodne epohe”, zaključuje Delplas.
Bonus video:
