Ljepota i rad na sebi

Nakon deset godina otkako je objavljena pjesma “Breathe ME”, crnogorski bend “East Elysium” snimio je i predstavio spot sredinom februara, sa željom da aktuelizuju numeru za koju vjeruju da je i te kako bitna.

“East Elysium” čine Vesna Anastasija Božović, koja je vokal benda i potpisuje tekst pjesme “Breathe ME”, tu je Danilo Vuletić koji je zajedno sa Onurom Hunumom iz Istanbula radio muziku i aranžman, solo gitarista je Milivoje Kljajić, Anto Lutovac ritam gitara, Mina Simonović bek vokal, Dejan Milosavljević je vokal i svira klavijaturu.

“Spot se pojavio se na onlajn platformama na dan početka proljeća i slavljenja boginje umjetnosti i mudrosti Sarasvati u Indiji i Svetog Valentina na zapadu, 14. februara 2024. godine. Simbolično, kao što i sama pjesma govori o ljubavi i disanju koje je esencijalno za život, jer je ljubav esencija života”, navodi se u opisu.

Na pitanje šta ih je podstaklo da skoro deceniju kasnije snime spot za pjesmu sa albuma “Angel”, Božović kaže da je kompozicija zapravo i nastajala tokom svih tih deset godina, ali je bila skrajnuta dok nije došao red na nju.

“Voljela bih da budemo jasniji publici, naša muzika nije proizvod koji teži da bude aktuelan i koji se pojavljuje i prodaje u datom trenutku. Naš pristup muzici to nikada nije bio. Zato i nijesmo aktivni na način na koji su aktivni ljudi koji se profesionalno bave muzikom. Za nas, to je naš unutrašnji rad na sebi i na izražaju. To je definicija bavljenja umjetnošću, osjećaj i život koji iz nekog djela sebstva izlazi i uzima formu boje, zvuka, riječi”, objašnjava Božović.

Osjetili su da je vrijeme za ovu pjesmu i spot došlo kada su radili na drugom albumu, 2022. godine… Ona otkriva da je u planu još jedan spot kojim će cijeli album “Angel” biti ekranizovan. Pored toga, počinju da rade i na trećem projektu.

“Za većinu pjesama želimo da uradimo spotove jer smatramo da je vizuelni doživljaj naše muzike bitan, kako bi se dublje doživjela i muzika i poruka. Naše stvaralaštvo je, barem za nas, suštinski bezvremeno, a svaka pjesma dragocjena jer proizilazi iz iskustava i senzibiliteta svih nas ponaosob, kao i iz velikog rada. Emocije sa kojima radimo i raspolažemo su iz bezvremene dimenzije”, kaže ona i dodaje da ih ne zanima koliko je pjesma aktuelna, već rade vođeni sopstvenim duhom.

“Kada se rad prirodno završi, tada se djelo i pojavljuje. Irelevantno je vrijeme, trend, šta god. Apsolutno smo vanvremenski. Iako, naravno, postojimo da bismo se povezali sa istomišljenicima, publikom koja u muzici i kroz muziku traži više od zabave, traži smisao, pukotinu u stvarnosti kroz koju mogu osjetiti druge svjetove, emocije, ljepotu, Boga”, priča Božović.

Pjesma, dodaje ona, govori o traženju ljubavi, približavanju Bogu i uopšteno o onome što postojanje jednog bića donosi drugima.

“Ljepota je ta koja mijenja svijet. Lijepo je drugome reći koliko je lijep/lijep i sagledavati čovjeka kroz njegovu ljepotu, ljepotu duha prvenstveno”, kaže Božović objašnjavajući da je spot od početka bio zamišljen tako da “vrvi od ljepote, kroz senzualni ali opet istočnjački-arhetipski ples Sonje Vojvodić”.

Božović dodaje i da su željeli ljepotom da dotaknu ljude, “uz naše crnogorsko arhetipsko vilinsko akcentovanje, te gorske ljepote Zemlje, neba i čovjeka”.

Prilikom najave spota, istakli su da je poruka pjesme upravo rad na sebi i vjera u ljubav. Ljubav je, smatra kompozitor Vuletić, uvijek prisutna, ali rad na sebi je nerijetko pogrešno shvaćen.

“Uglavnom se to poistovjećuje sa materijalnim, stručnim ili pak tjelesnim ciljevima, umjesto da se posvetimo sebi iznutra. Preko muzike i ostalih umjetnosti čovjek izražava sebe i olakšava dušu, a to je upravo svojevrstan rad na sebi”, objašnjava Vuletić.

Lutovac dodaje da se danas sve češće postavlja pitanje koliko smo zaista posvećeni ljubavi i radu na sebi, s obzirom na brz protok informacija, napredak tehnologije i ostalo. “East Elysium” s pjesmom “Breathe Me” pokušava da unaprijedi upravo te vrijednosti.

“No, vrijednosti same po sebi ne moraju nužno odražavati stvarnost društva. Ljubav i rad na sebi često su glorifikovani, ali u stvarnosti, čini se da su društva sve više sklona površinskim vrijednostima, instant zadovoljstvima i konzumerizmu. Virtualni svijet često nadmašuje stvarni, a odnosi postaju sve površniji uslijed brze komunikacije. S druge strane, povećana izloženost raznim standardima ljepote, uspjeha i sreće stvara pritisak koji može otežati autentično iskazivanje ljubavi prema sebi i drugima. Takođe, često se suočavamo s paradoksalnom situacijom gdje su ljudi sve više povezani putem tehnologije, ali istovremeno sve udaljeniji u emocionalnom smislu. Ova distanca može otežati izgradnju dubokih i iskrenih međuljudskih odnosa, što je ključno za ljubav i rad na sebi”, priča Lutovac.

On smatra da muzika ima potencijal da podstakne introspekciju i promišljanje, ali se u masovnoj produkciji često srećemo s komercijalnim trendovima koji naglašavaju trenutno zadovoljstvo bez dubljeg propitkivanja.

“Stoga, iako muzika može biti izvor inspiracije, njen doprinos stvarnom radu na sebi često ostaje ograničen u okvirima zabavnog i prolaznog iskustva. U zaključku, dok pjesme poput ‘Breathe Me’ promovišu ljubav i rad na sebi, stvarnost današnjeg muzičkog stvaranja pa i samog društva često su mnogo drugačije. Ključno je postaviti pitanje kako možemo integrisati te vrijednosti u stvarni život te kako možemo promišljati dublje i autentičnije u svijetu gdje su površnost i instant zadovoljstva često na prvom mjestu”, pita Lutovac.

Spot je sniman u Crnoj Gori, Mozambiku, Njemačkoj i Italiji. Nikšićki umjetnici su pružili svoj doprinos, kao i likovna i filmska umjetnica iz Mozambika Mariana Kanduma. Božović objašnjava kako je došlo do te saradnje i spota iz više država.

“U suštini, to skakanje po raznim stranama ove naše divne majke Zemlje je i uslovilo odlaganje završetka spota. Čekali smo na materijal iz Mozambika, Afrike. Marianu sam upoznala na Filmskom festivalu u Nju Delhiju kada je film koji smo režirale Suzana Horizon Frencel i ja ‘72 sata’ bio prikazan, a ona je bila član žirija. Posjetila sam je u Mozambiku i upoznala njenu porodicu i tako je došlo do saradnje. Poslala sam joj pjesmu, dopala joj se i htjela je da bude dio našeg rada”, kaže Božović.

Kanduma je, u razgovoru za Vijesti istakla da je zahvalna na zajedničkom radu.

“Hvala majčinom srcu što nas je sve tako snažno povezala u ovom prekrasnom projektu. Srce Afrike i njeni preci došli su i zaživjeli kroz ovu prelijepu hemiju kultura i ljudi. Diši me, udahni ovu jedinstvenu vezu. Ja ću disati lijepu tebe. Asante Sana/ Kanimambo”, poručila je Kanduma.

A Božović je dodala:

“Dišimo jedni druge i dišimo jedni za druge kao inspiracija i podsticaj, dok svi idemo ka istom izvoru i kraju, i u beskraju smo - jednota”, kaže ona uz objašnjenje da je muzika poput iscjeljenja i rasta, makar je tako doživljavaju članovi benda. Za njih je muzika suštinska ljubav života i duše, ali istovremeno i vječna zamka, misterija i inspiracija.

“Pjesma izlazi iz svih nas. Ona je sinergija, spontanost, ljepota, transcendencija. Muzika smo mi. Svi. Muzika koja veže i donesi nove svjetove, note, slike, nadu… Muzika kao put iscjeljenja i rasta u duhovnosti bez obzira na vrijeme i okolinu jer je naš put prvenstveno individualan”, priča ona ističući da stvaraju srcem, iako u studiju producenti imaju slobodu da ostave svoj pečat.

“Znamo da je muzika produkt tok svih nas skupa i da je beskrajno veća od nas, ali da je opet samo naša, kao vazduh koji dišemo. Muzika i naš bend zahtijevaju stalni rad, kontinuirani rad i rast na svim segmentima”, ističe Božović.

Na pitanje da li žele nešto da dodaju, članovi benda saglasno svim čitaocima upućuju riječi podrške.

“Želimo svima da budu dobro i zdravo, da slušaju muziku koja će ih pokretati, buditi, stvarati, rušiti. Naša muzika jeste transformativna i želimo svima preobraženje u najljepšu verziju sebe. Budite jaki, srećni, budite dio prirode i u prirodi što više... Jedite zdravo, uglavnom biljke i ne klonite duhom, nikada! Život je misterija koju možemo pretvoriti u bajku ako imamo znanja i htjenja za to. Sve je u nama i sve je do nas. Putevi su u nama - kaže Novalis a i istoimena naša pjesma”, poručuje ekipa benda “East Elysium”.

Ako se nekad opet pojavi domaća muzička scena, doći će iz Nikšića

Muzička scena u Crnoj Gori, nažalost, ne postoji, ili postoji samo kao privid, konstatuje Vuletić.

“Ne bismo se bavili razlozima zašto je to tako, niti smo identifikovali nekog konkretnog krivca. Tako je kako je. Mala smo sredina, bez infrastrukturalne povezanosti sa ostatkom svijeta, a ima nešto i u toj našoj urođenoj tvrdoglavosti. To čini svaki muzički rad izuzetno teškim. Svjedoci smo nastanka i nestanka mnogih bendova i projekata u posljednjih nekoliko decenija. Svi oni su doprinijeli crnogorskoj muzičkoj zaostavštini. Usudićemo se reći da su periodično neki od njih činili jednu pravu pravcatu muzičku scenu (npr. mnogobrojni metal i pank bendovi prije 15-20 godina)”, priča Vuletić i dodaje:

“Da pojasnimo - da bi se nešto moglo nazvati scenom, treba da postoji kontinuitet većeg broja umjetnika i određena vrsta kolaboracije između njih samih, društva kao cjeline, i publike. Mi smo možda jednostavno premali da bismo tako nešto imali u kontinuitetu, i to je ok. Nikšić je oduvijek bio kulturni i umjetnički zamajac, tako da ako se nekad opet pojavi muzička scena kod nas, sve su prilike da ce doći upravo iz Nikšića”, zaključuje Vuletić.

Šta i kako određuje uspjeh?

Bend je prije nekoliko godina objavio album “Angel”, čijim su plasmanom na internetu, saglasni su, donekle zadovoljni. Božović preispituje kriterijume uspjeha danas: broj pregleda, lajkovi, lični doživljaj...

“Lijepo je ako imate onlajn ili TV gledanost, ali ko to određuje? Koji su parametri da bi se nešto pojavilo na TV-u ili radiju? Sve je to uslovljeno i manipulisano ukusom, motivom onih koji diktiraju trendove, ali i novcem. Ne znam koliko je naš album uspješan ili ne. Sigurno da od zarade na muzici ne živimo. Muziku radimo kao svojevrstan umjetnički i filozofski izraz i to je to”, priča ona.

Djeluje da je stvarni uspjeh zapravo reakcija koju dobiju od slušalaca.

“Dosta ljudi nam se javlja govoreći da im je naša muzika pomogla da prebrode neke situacije u životu, ili im je otvorila nove percepcije. To je, po mom mišljenju, pravi uspjeh muzike koju mi radimo. Usljed kompleksnosti muzike, nemamo nastupe, ili su vrlo rijetki, pa tako nemamo ni bliži kontakt sa publikom. Zato je video rad značajan kako bi muzika došla do većeg broja ljudi, pa i pjevanje na engleskom jeziku. Na nekolika nastupa koja smo imali na festivalima na Bedemu i Exitu, imali smo divna iskustva i rijetko lijepe doživljavaje da publika zna naše pjesme i sa nama pjeva. Znači da smo slušani. Nemamo uvid da li neko na medijima u Crnoj Gori sada pušta naše pjesme ili ne”, kaže Božović.

Ona ističe da se njihov prvi album “vrtio” na radiju i televiziji, ali su sada novi ljudi na medijima, a pauza od osam godina je uradila svoje, smatra ona. Veliku ulogu u svemu tome igraju i mediji.

“Rijetki su novinari koji stvarno prate šta je novo na muzičkoj sceni, jer su druge teme ovih godina mnogo važnije i zastupljenije. Bilo bi lijepo kada bi muzika koju stvaraju crnogorski umjetnici, ali i umjetnost uopšte, imala više prostora u medijima. Mnogo je talentovanih ljudi u Crnoj Gori. Na Radiju Crne Gore nas vrte, dok na TVCG nijesmo primjetili da je naša bilo koja pjesma ušla u bilo koji muzički segment, osim kada se predstavlja spot ili gostujemo na jutarnjem programu. Koji je kriterijum puštanja naše muzike, ne znam… Čini se da našu muziku od sadašnjih medija niko nije posebno prepoznao, niti joj dao nekakvu značajnu poziciju osim televizija Atlas i Adria, a puštao nas je i Muzzik TV iz Beograda”, kaže Božović.

Ona postavlja i pitanje zašto su vijesti iz svijeta bitnije od rada domaćih umjetnika, te dodaje da se osjeća da su nakon pauze ponovo na početku, iako bend ima staž.