Putovanje kroz forme, prostore i stilove, a ne odbrana precizne formalne teritorije. Na taj način slikarstvo doživljava svjetski renomirani umjetnik sa Islanda Erró, stoji u jednom od njegovih zapisa.
Izložba koja donosi izabrani presjek njegovog stvaralaštva i kreće se od njegovih najranijih, pa do skorašnjih djela, otvorena je u utorak veče u Podgorici. Veliki i važan događaj privukao je brojnu publiku koja se okupila na platou ispred Dvorca Petrovića na Kruševcu.
Dvorac pod reflektorima, park na Kruševcu pod prigušenom svjetlošću noćnog neba, crveni tepih na ulazu, video bim na kojem se smjenjuju neka od Erróovih djela, žamor i iščekivanje, prije samog otvaranja postavke doprinijeli su atmosferi i svijesti o značaju izložbe, kako za umjetnost i publiku, tako i za Muzej savremene umjetnosti Crne Gore (MSUCG) i umjetničku scenu države.
“Volim da se igram sa formama; sviđa mi se ritam kompozicije. Volim da gradim svoj svijet, svijet u kome živim određeno vrijeme”, nastavak je Erróovog zapisa, a njegov svijet sada je smješten u prostoru MSUCG, što je u večeri otvaranja rezultiralo velikim interesovanjem šire javnosti, ali i brojnih ličnosti sa političke, društvene i umjetničke scene Crne Gore.
Nakon svečane ceremonije, na kojoj su se prisutnima obratili direktor MSUCG dr Vladislav Šćepanović i kustoskinje mr Maša Vlaović i Danielle Kvaran, posjetioci su (zbog brojnosti) naizmjenično u grupama obilazili izložbu koja je pokazala da je interesovanje opravdano i zasluženo, nagovještavajući uzbudljiv i kvalitetan život postavke koja je do šestog maja otvorena u Dvorcu i Perjaničkom domu MSUCG.
Dinamika kompozicije i isprepletanost ritma
Definitivno neuobičajenim slikarskim postupkom, Erró u svojim radovima kombinuje isprepletane, ili pak zamršene, objekte nabijene dinamikom i ritmom različitih energija, ali i signalima i očitim porukama koje komunicira tim putem. Iako bi se reklo da su neka platna možda “natrpana”, u njima nema viškova, već svaki element sopstvenim ritmom doprinosi široj, konačnoj kompoziciji koja živopisno vibrira prostorom, dok boje pršte i izazivaju misli i provociraju znatiželju.
Univerzalni i prepoznatljivi subjekti na izloženim djelima različitih formata svakom posmatraču pojedinačno bude određene asocijacije, a uopšteno govoreći, reklo bi se da referišu na trenutak i svijet u kojem čovjek postoji, bilo da je to globalno selo, stakleno zvono, astronautska kapsula, strip ili ekran.
Svaka njegova slika ima sopstvenu dinamiku i svijet je za sebe pun energije koja vibrira ka posmatraču i u prostoru. Iako u kontrastu, sami enterijer prostora MSUCG i Erróovi radovi savršeno korespondiraju i donose živopisan umjetnički momenat uživanja, promišljanja, buđenja, iščuđivanja...
Primijetno je da su njegova djela podstaknuta raznim političkim dešavanjima, ideologijama i pokretima, određenim tenzijama, nadmetanjima i nametanjima, ali i samom umjetnošću, naukom i fantastikom koje ne poznaju granice osim čovjekovog uma. Konzumerizam, individualizam, komformizam, potrošačka i kultura zasićenja, ogledaju se kroz njegova djela, jednako kao i razni umjetnički pravci i izrazi.
Beskrajna tumačenja i analize ipak zavise od očiju posmatrača i onoga za čime (se) traga, a poput kakvih putokaza, nipošto objašnjenja, u svakoj prostoriji nalazi se određeni Erróov citat koji približava posjetiocima trenutak nastanka djela, makar u ideji.
Različite serije radova donose pregled autorovog života, njegovih promišljanja, dok intrigiraju posmatrača, dokazuju već potvrđenu maestralnost, ali i opovrgavaju onu poznatu krilaticu “manje je više”.
Djeluje da je Erró bio preteča mnoštva stvari koje je donio 21. vijek i takozvano savremeno doba, djeluje da je sve to na svojim djelima umjetnik možda i prejudicirao, osjećao i opisao, što i nastavlja da radi u desetoj deceniji života.
I u 91. godini slika, kad prestane - to je kraj
Iako sami Erró nije bio u prilici da prisustvuje otvaranju, njegova kćerka Tura jeste. U razgovoru za Vijesti nije krila svoje utiske, sve vrijeme stojeći pokraj reprodukcije očevog rada kojeg se sjeća iz najranijeg djetinjstva.
“Ovo je vrlo opsežna izložba radova mog oca, jer obuhvata sve najrazličitije tehnike koje on koristi. To je veoma neobično, jer uglavnom to bude drugačije, izdvoji se neki od njegovih ciklusa, ali mi je interesantno što su ovom prilikom prikazani svi aspekti njegovog stvaralaštva. Znate da je on napravio na hiljade i hiljade slika, izuzetno je plodan i cijeli svoj život je posvetio umjetnosti i proveo ga radeći, što praktikuje i sada u 91. godini kada dane provodi u ateljeu. To ga održava u životu - rad i umjetnost. On ne može više da slika kao ranije, jer ima problema sa vidom, ali radi ono što može, pravi kolaže. Kada prestane da slika, to će biti njegov kraj”, rekla je Tura.
Ona je istakla da su njegove originalne slike mnogo veće, iako neke zauzimaju i veliki dio zida u Perjaničkom domu, a kazala je i da postoje i neki manji formati koji jednako vrve od energije...
“Za mene kao njegovu kćerku je posebno dirljivo to što je njegova umjetnost univerzalna. To nije intelektualni proces, već emocionalni, instinktivni, podsticajni. Njegova ideja je da svako, iz bilo koje kulture da dolazi, bilo koje rase da je, sa bilo kojeg mjesta na svijetu može da se prepozna u nečemu u njegovoj umjetnosti i to mu je važno, ta univerzalnost”, ispričala je Tura i dodala da njen otac ne voli da troši riječi...
“Doduše, on ne govori mnogo, vrlo je zatvorena osoba, nikad ne daje intelektualne komentare i ne objašnjava svoje radove”, a Erró je jednom prilikom kazao:
“Sve slike su vrijedne interesovanja, bilo da su političke, sociološke, istorijske, naučne, kulturne ili erotske, bilo da su iz stripova, karikatura, reprodukcija, plakata, bilo čega, pod uslovom da je štampano. Naročito stripovi. To je univerzalni jezik razumljiv svima, ne samo ljubiteljima umjetnosti”...
Na pitanje o tome kako su doživjeli sami poziv za predstavljanje u Crnoj Gori, Tura je priznala da je bila prinuđena da se pripomogne mapom svijeta kako bi pronašla našu državu...
“Crna Gora je pomalo kao Island, mala je država, okružena planinama i morem. Svakako ću mu prenijeti svoje lijepe utiske. Kada je ceremonija otvaranja u pitanju, posebno mi se dopala video prezentacija na velikom ekranu, to nikada ranije nije bio slučaj. Fantastično je, a ideja je sjajna”, oduševljeno je kazala.
Ona je dodala da je shvatila da je izložba njenog oca veoma važan kulturni događaj za Crnu Goru i Muzej savremene umjetnosti i poručila da se nada da će ovo biti početak sličnih velikih događaja i gostovanja brojnih svjetskih umjetnika.
Zahvalnost i sjećanje
Šćepanović je u svom obraćanju kazao da je od prvog živog susreta sa umjetničkim djelima ovog velikog slikara, poželio da ih vidi i publika iz Crne Gore, jer je u pitanju posve autentičan pristup i izraz na svjetskoj umjetničkoj sceni koji donosi i svojevrsno političko slikarstvo.
“To slikarstvo nije obično i mislim da je jako značajno za našu umjetničku scenu i za ljubitelje da vide jedan drugačiji pristup slikarstvu i drugačiji pristup umjetnosti u odnosu na ono što obično imamo ponudu da vidimo”, rekao je Šćepanović.
Svijet medijskih slika koji nas povezuje, Erró prikazuje u jednom sasvim drugačijem pristupu, konstatovao je Šćepanović i dodao da on pravi kritičku sliku o svijetu i postaje umjetnik koji ima stav o svijetu, kroz slikarstvo.
“To je zato za mene bilo veoma zanimljivo slikarstvo i mislim da takve umjetnosti treba da bude više”, poručio je on.
Prisutnima se obratila i kustoskinja Kvaran koja je podsjetila da izložba predstavlja selekciju radova iz Erróove kolekcije u Muzeju umjetnosti u Rejkjaviku, koja obuhvata više od 4.000 radova i rezultat je umjetnikove donacije Rejkjaviku.
“Izložba je koncipirana kao mini-retrospektiva koja naglašava glavni doprinos Erróa istoriji umjetnosti: izum ‘slikanog kolaža’, odnosno slika napravljenih od kolaža. Izložba prikazuje različite serije radova: kolaže, slike i grafike koje je Erró stvarao od kraja 50-ih godina do danas. Kroz ove serije, umjetnik eksperimentiše sa različitim vrstama kompozicije i stvara različite vrste priča koje se tiču tema politike, društva, umjetnosti i kulture”, objasnila je kustoskinja.
Ona je, u ime Muzeja umetnosti Rejkjavika, iznijela zahvalnost timu Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore na inspirativnoj saradnji, direktoru Vladislavu Šćepanoviću koji je inicirao izložbu, kao i “energičnoj i entuzijastičnoj kuratorki” Maši Vlaović, ali i timu koji je radio na izradi kataloga i postavljanju radova.
“Na kraju, želim da vam prenesem i zahvalnost Erróa lično za realizaciju izložbe njegovih radova u vašem muzeju. Njegove misli takođe idu i ka njegovom prijatelju, velikom umjetniku Dadu, sa kojim se družio u Parizu i koga se sjeća sa divljenjem i naklonošću”, dodala je Kvaran.
Susret, angažman i istraživanje
Postavku je otvorila Maša Vlaović koja je podsjetila da je izložba nastala u saradnji MSUCG i Muzeja umjetnosti iz Rejkjavika.
“Ovo veče označava susret dviju institucija i, još važnije, priliku da istražimo bogato nasljeđe i suštinski doprinos istaknutog islandskog umjetnika Erróa svjetskoj umjetničkoj sceni”, kazala je Vlaović na početku.
Erróova umjetnost, smatra crnogorska kustoskinja, predstavlja vrstu društvenog aktivizma koji se suprotstavlja i kritikuje globalni kapitalizam u kome umjetnik uzima poziciju posmatrača i kritičara društvenih kretanja, suočavajući se sa izazovima konstantnog preispitivanja različitih fenomena.
“Angažovani je stvaralac koji u socijalnom i umjetničkom smislu reaguje i bori se protiv otuđenog svijeta i potrošačkog društva, ističući prvenstveno estetske, humane i etičke vrijednosti. Njegov rad je uvijek i politički angažovan jer on je umjetnik komentator koji pravi kratke reportaže iz istorije. Upravo zbog toga i ova izložba predstavlja kaleidoskop svjetskih dešavanja kroz prizmu autora”, rekla je ona.
Vlaović dodaje da su kod Erróa zastupljeni različiti stilovi: od performansa, video-radova, grafika, kolaža, do većih radova u javnim prostorima. Svojim posvećenim i predanim radom i u 92. godini neumorno stvara u svom ateljeu u Parizu, rekla je ona.
“Erró stvara vrlo energična i koloritna djela koja predstvaljaju krik, želju za promjenom i konstantnim kretanjem i usavršavanjem. Umjetnik je kreirao urbanu umjetnost, koja uvijek sadrži kosmpolitiski stav povezan sa njegovim izvanrednim obrazovanjem i umjetničkim interesovanjem kojem je doprinijelo i njegovo putovanje širom svijeta. Izložba je pažljivo koncipirana kako bi publici pružila sveobuhvatan uvid u različite faze i teme Erróovog stvaralaštva”, istakla je Vlaović i navela.
Ona je dodala da su u osnovi Erróovog slikarstva velike ideje za koje se angažovano bori.
“Bori se protiv toga da publika bude pasivni prijemnik oblikovanog načina mišljenja i života. Upravo zbog toga on ističe u svojim intervjuima da je on umjetnik kritičar koji se nikada nije uklapao u zadate kalupe... Velika stvaralačka energija, prepoznatljiv stil, predan i posvećen rad daju nove uvide u različite događaje i svrstavaju Erróa u onu grupu umjetnika koji su zagledani u budućnost i koji imaju hrabrosti da kroz svoju vizionarsku umjetnost prenesu veoma značajne poruke, izbacujući posmatrača iz polja zadatih šema i konformizama, jer kako je to rekao i Tolkin ‘hrabrost se nalazi na neočekivanim mjestima’, zaključila je Vlaović.
Kvalitetan život savremene scene
Direktor MSUCG Vladislav Šćepanović na otvaranju je najavio da će Muzej nastaviti sa velikim izložbama poput ove.
“Dolazak umjetnosti velikih svjetskih umjetnika kod nas će biti jedan važan segment Muzeja, kao što će biti važan segment i promovisanje crnogorske scene van Crne Gore. Očekujem da ćemo u tom segmentu ispuniti očekivanja i da će Crna Gora u narednom periodu imati kvalitetan život kada je u pitanju savremena umjetnost, da će velike svjetske zvijezde dolaziti ovdje i još jednom ponavljam da mi je jako drago što je to ovoga puta baš Erro”, rekao je Šćepanović.
Bonus video:
