”Pošteno živjeti, drugog ne vrijeđati, svakome dati ono što mu pripada, to su osnovne zapovijesti prava”
U Crnoj Gori se, prema načinu njenog društveno - istorijskog razvitka i mentalitetskih osobina stvaranih u plemenskoj organizaciji javio kult mudraca, mudrih pojedinaca - pametara, čija se riječ poštovala kao norma moralnog ponašanja, služila kao idejni orjentir u najsloženijim životnim pitanjima, i prenosila na nova pokoljenja, zapisala je prof. dr Sonja Tomović Šundić. U toj riječi bio je sadržan moralni zakon, kao kod starih biblijskih proroka, prema kome treba da se upravljaju svi članovi društva, kako bi prešli put od individualnosti do ličnosti koja se povinjava principu pravde. U red takvih mudraca spada Sula Radov.
Pravednik i narodni sudija
U sačuvanim predanjima zapamćen kao Sula, Kostadin Radov Radulović, rođen u Komanima - Katunska nahija (oko) 1790. godine, ostao je upamćen kao mudar čovjek, pravednik i narodni sudija, čije su presude bile “pravične, oštre i jezgrovito sročene, štiteći pravoga, a pogađajući krivoga”. Njegova misao “crnogorska samorodnica”, prenošena sa generacije na generaciju uglavnom u narodnim predanjima, nažalost ostala je nedovoljno izučena i dijelom zaboravljena.
Stoga je jula 2023. godine formirana Fondacija “Sula Radov” sa ciljem da sačuva zaostavištinu crnogorskog, katunskog i komanskog kapetana, gvardijana, narodnog sudije, koji je za života zavrijedio oreol “narodnog mudraca” i nedugo zatim postao prepoznat kao “crnogorski Sokrat”.
Sula Radov nije imao svog učenika kao Sokrat Platona da zapiše njegove misli i umotvorine, ali snagom usmenog predanja postao je simbolika narodnog duha, njegov zaštitini znak i duhovna svojina sa trajnim pamćenjem i značenjem.
Sula je hrabro tvorio i mudro zborio. Samouk, u malo, kazivao mnogo i u svojim izrekama oslikao je strukturu etičke vrline Crnogoraca.
Sula je svoje poruke saopštavo u tri forme: izreke, angdote i pitalice.
Sula kaže: “Dobru običaju pravda je temelj” i “Ni svojim se pravom služiti ne moš tek drugome na štetu il dosadu”, snažeći ideju da pravo nije samo forma i norma, već da ima granice u pravdi i etičkom postupanju.
U duhu narodne mudrosti komanski pravednik upućuje da se u životu i pravu riječi ne broje, nego se mjere, te da je “lako biti hrabar, teško je biti pravedan” i “Lako je čojeka ubit u boju, još lakše u osveti, ma je muka u ime naroda, po pravdi kaznu mu izreć”.
Ostale su kao “riznica narodnog blaga” njegove umne misli i poruke: “Pravdu ćeraj, ma je ćeranjem ne ubij” i da “Samo istinit čovjek može biti sudija i ako je vješt da na malome pronikne u veliko, a da iz velikog ne zakloni malo - iza kojega, počesto, istina čami”. Posebno su se izdvojile izreke poput: “Zakon koji ne čuva pravdu nije zakon”.
Sula je svoje poruke saopštavao i u formi pitalica. “Kome je teško? Ko se rodi bez imena! Teže? Ko za života ime izgubi. A najteže? Kome svoje ime smeta!”
U Suli nije samo sadržan nekodifikovani kult moralne i mudre riječi već i vrijedan orjentir za sadašnje i buduća vremena, koja traže odgovore na mnoga društvena i druga pitanja. Ono što danas nastojimo afirmisati kao slobodu misli i slobodu izražavanja, Sula iskazuje riječima “Kazniti čovjeka zbog pogane riječi, znači skočiti u oganj i ludo gaziti po ugljevlju” i “Ako bi uveli zakone koji bi gonili poganu riječ, onda bi ubili slobodu riječi”. To je osnov i preteča onoga što nazivamo i čemu stremimo - demokratskom društvu, nesputanom dijalogu, borbi mišljenja, i otklonu od onoga što bi nazvali kriminalizacija klevete, zapisuje profesor Mladen Vukčević.
Sula u knjigama
Prva knjiga objavljena o Suli je “Sula Radov - mudre izreke i angdote iz njegovog života” iz 1932. godine rad je autora Jovana Radulovića. Zatim su uslijedile knjige “Dante i Sula Radov”, autora Čeda Vukovića iz 1966. godine, “Sula Radov - izreke i anegdote” priređivača Bora Vujačića iz 1974. godine, knjiga Vukote Radulovića “Sula Radov u svom vremenu” iz 2003. godine i “Sula Radov (Evropski racionalizam i crnogorsko običajno pravo)” dr Čedomira Bogićevića iz 2015. godine.
Sula ističe da se “prava ne uspostavljaju ka što neki misle, ona postoje”. Stoga ga u knjizi “Istorija crnogorskog sudstva” dr Bogićević određuje kao “utemeljivača umne orijentacije crnogorske škole prirodnog prava”.
Udruženje pravnika Crne Gore, u prilog proslave jubileja 90 godina od osnivanja 2023. godine izdalo (reprint) knjige Vukote Radulovića “Sula Radov u svom vremenu” i na taj način sačuvalo dio vrijedne crnogorske istorijsko-pravne baštine i zaostavštine, koju je autor studiozno i predano sakupio i u knjizi objedinio.
Vrijedno je napomenuti da su ranije organizovani “Dani Sule Radova” na kojima su svoja saznanja o njemu predočila značajna imena crnogorske nauke i kulture. Veoma nadahnuto i sadržajno, o njemu su govorilii: Jovan Ćetković, akademik Čedo Vuković, prof. dr Pavle Radusinović, prof. dr Slobodan Vujačić, prof. dr Vidak Vujačić, prof. dr Branko Kovačević, dr Radoje Pajović, dr Vukale Đerković, dr Čedomir Bogićević, prof. dr Novak Kilibarda, prof. dr Vuk Minić, Branko Banjević, Andrija Radulović, Vukota Radulović i drugi. Nažalost izložena predavanja, govori i saopšteni eseji do danas nijesu sistematizovani i objavljeni u zborniku radova ili sličnoj publikaciji.
O Suli zborili
Sula se nije isticao samo mudrošću već i ličnom hrabrošću na bojištu pa je od posljedica ranjavanja u 15- toj godini ostao hrom na jednu nogu. Njegov savremenik Jole Piletić, u vremenu kada su “krv i mač branili slobodu, a pravda je čuvala”, dao je najbolji opis Sule Radova na upit knjaza Nikole: “Ko je ova dva dobra (slobodu i pravdu) u naš vakat sastavio.” Piletićev odgovor je bio: “Sula, gospodaru. Đe je sablja sijevala i đeferdar grmio, bio je među prvima, a đe se pravda čuvala i riječ carovala, prvi su bili do njega.”
Podsjećajući da je bio savremenik četiri vladara iz kuće Petrovića, dr Novak Kilibarda, u svom eseju o Suli, navodi: “Zapazio ga je najmudriji - Petar I, čin kapetana dao mu je najpametniji - Petar II, raskapetanio ga je najžešći - Danilo I i rehabilitovao najvještiji - Nikola I”.
Opisujući Sulu kao “izrazitog izdanka crnogorske duhovne aristokratije i stare demokratije”, prof. dr Branislav Kovačević svojevremeno je zapisao: “Među junacima je bio mudrac, a među mudracima je bio vitez, među književnicima nepismen se izdvojio svojom pismenošću i mudrošću. Među plemenskim kapetanima i sudijama ličio je na starozavjetne proroke.”
Spomen obilježje crnogorskom Sokratu
Za razumjevanje vremena i konteksta u kom nastaju Suline misli treba istaći da je on rođen (od oca Rada Muratovog Radulovića i majke Dokne rođene Pejović) šest godine prije nego je Crna Gora dobila prvi zakon “Stegu” (1796), a godinu dana po njegovoj smrti Gavro Vuković postaće prvi crnogorski diplomirani pravnik (1873. godine).
Komanski pravednik za života nema oslonac pravničkog znanja u državnom aparatu, niti u više od tri zakona koliko ih je Crna Gora do tada donijela. Prilike su ga stavile u ulogu samouka koji kristališe narodnu pravnu svijest, otuda je njegov zadatak bio teži a doprinos veći, zapisao je prof. dr Mladen Vukčević.
Kao dječak svjedok je govora Petra I u Komanima pred bitku na Krusima 1796. kada je pričestio crnogorsku vojsku i osvještao kamen temeljac za izgradnju saborne crkve Sv. Arhanđela Mihaila, sa riječima “Da se, ako Bog da sjutra u bitci pobjedimo, na ovom mjestu vi i vaši potomci krštavate, vjenčavate i sahranjujete.”
Iako izrazito mlad, 1804. godine Sula je uzeo učešće u radu Praviteljstva suda crnogorskog i brdskog (Kuluk - prvi stalni organ civilne vlasti u novijoj istoriji Crne Gore), kao jedan od 48 biranih Crnogoraca. Kasnije je postao član Gvardije (1832/40 - 1851. godine) i ubrzo stekao epitet najpravičnijeg i najumnijeg gvardijana i kapetana - sudije.
U znak priznanja, nakon smrti 6-tog marta 1872. godine, knjaz Nikola ga je sahranio pred Vlaškom crkvom na Cetinju, na taj način odajući mu počast za njegove izuzetne zasluge. Jovan Radulović zapisuje da je “Knjaz Nikola ukazao posljednju počast starome Suli, na taj način što ga je sa cijelom svojom svitom ispratio do vječne kuće”. Kasnije je u rodnim Komanima, pored škole u Dolovima, u okviru manifestacije “Dani Sule Radova” 1998. godine postavljeno spomen obilježje Suli u čast, kao simbolu pravde i pravice.
Cijenjeći potrebu da i buduće generacije, posebno crnogorskih pravnika, sačuvaju saznanja i upoznaju se sa zaostavištinom plemenskog kapetana, sudije i narodnog mudraca “Fondacija Sula Radov” i Udruženje pravnika Crne Gore pokrenuli su inicijativu da se na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore postavi spomen obilježje/ploča njemu u čast, što je i svečano obavljeno 18-tog decembra 2023. godine, na kojoj su, u prirodom kamenu, uklesane Suline riječi “Ne idi zagonom, no zakonom”.
Nažalost, ne postoji fotografija koja bi svjedočila o izgledu Sule. Sulin lik, po predanju i na osnovu sjećanja potomaka, na platnu izradili su pokojni Branislav - Branko Novakov Radulović (1936-2016) i slikar i proslavljeni sportista Slavenko Rakočević - Rakoč.
Osnivač škole
U prilog sjećanja na Sulu posebno vrijedi istaći podatak, da je 1843. godine, kako je zapisano u “Ljetopisu škole komanske”, počela sa radom prva škola u ovom plemenu “nastojanjem tadašnjeg komanskog kapetana, vrlo pametnog i u narodu poznatog čovjeka, Sule Radova Radulovića”, u kući u selu Milate, koju je besplatno za tu namjenu ustupio Veliša Radulović i čiji je rad trajao oko tri godine.
Sula je pozvao u Komane jeromonaha Evgenija Nikića, iz Podgorice, da bi opismenio nekoliko komanskih momaka. Nikić je, neko vrijeme, boravio u Komanima, o čemu svjedoči njegova rukopisna knjiga “Molitva svetih vračeva”, koju je poklonio popu i komandijeru Simu Raduloviću. Govorio je tada Sula: “Čojek ne traži mnogo: koru ljeba da nije gladan, knjigu da nije slijep i slobodu da smije zborit.”
Od tada, sve do 1873. godine, stalne škole u ovom plemenu nije bilo, kada se uz “nalog vrhovnih prosvjetnih vlasti” popu Simu Raduloviću, obnavlja škola kod saborne plemenske crkve u Komanima, u mjestu Dolovi i za učitelja postavlja Jovan Markov Radulović.
Kultura sjećanja
“Narod koji ne njeguje stvaralački odnos prema tvorevinama i tekovinama svoje kulturne i ukupne istorije, osuđuje sebe, da svoju budućnost projektuje bez znanja o svom identitetu, bez djelotvornog oslonca na svoje korijene i pozitivne sadržaje svoje pravne tradicije”, svojevremeno je upozorio akademik Mijat Šuković.
Činjenica da Sula Radov, kao jedan od rodonačelnika crnogorske škole prirodnog prava, koja je kasnije postavila i osnove za rad Valtazara Bogišića na Opštem imovinskom zakoniku, se ne izučava u okviru predmeta nacionalne istorije države i prava ili još uvijek nije uveden u programe retorike ili etike ukazuje da ne samo da ne postoji adekvatna kultura sjećanja na ovu izuzetnu ličnost, već se i derogira bogat sadržaj crnogorske nacionalne istorije. Raduje činjenica da se planira pristupiti izradi drame - pozorišne predstave “Sula Radov i četiri gospodara (Petrovića)” na kojoj predano rade profesorica Sonja Tomović - Šundić i dramski umjetnik Slobodan Marunović, koja bi na umjetnički način približila lik, zaostavštinu i vrijeme u kome je živio i djelao Sula Radov. Na taj način bi ova generacija Crnogoraca ne samo, u umjetničkoj formi, sačuvala zaostavštinu komanskog, katunskog i crnogorskog kapetana i mudraca već i orjentir za izazove dolazećih vremena. Tim prije što je “snaga riječi Sule Radova sublimacija svega onoga što je najbolje u crnogorskom narodnom duhu, čija je on simbolika”, kako je zapisao Vukota Radulović, jedan od najboljih poznavalaca dijela i zaostavštine crnogorskog Sokrata.
Bonus video:
