Veljko Bulajić, jedan od najpoznatijih i najznačajnijih reditelja Crne Gore i bivše Jugoslavije, preminuo je juče u 97. godini u Zagrebu, prenio je "Večernji list", navodeći da su im to povrdili članovi njegove porodice.
Bulajić je rođen 22. marta 1928, u mjestu Vilusi u Nikšiću.
Njegov film „Bitka na Neretvi“ je 1970. godine bio nominovan za Oskara.
Filmovi „Kozara“, „Vlak bez voznog reda“, „Atentat u Sarajevu“, zajedno s „Bitkom na Neretvi“, na vrhu su liste najgledanijih filmova u bivšoj Jugoslaviji.
Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović prije dvije godine je odlikovao Bulajića ordenom prvog stepena, a dobio je i Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2016. godine.
Bulajić je nagrađen s nekoliko Zlatnih Arena na Filmskom festivalu u Puli za najbolje filmove i najbolju režiju.
Dobitnik je nagrada Zlatni Lav u Veneciji, Zlatna Nimfa u Monte Karlu, nagrade za režiju u San Sebastijanu i Nju Delhiju, Zlatne medalje na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi, međunarodne nagrade kritike CIDALC, nagrade Zlatni klas za najbolji film u Vajadolidu.
Bulajić se sa 13 godina priključio partizanima u Drugom svjetskom ratu.
On i oba njegova starija brata, Veljko i Stevan, bili su ranjeni u borbama i u jednom trenutku čitava porodica bila je zarobljena u italijanskom fašističkom koncentracionom logoru. Veljko i Stevan Bulajić kasnije će pisati scenarije za „Kozaru“ i „Bitku na Neretvi“.
Srednju školu završio je u Sarajevu, a većinu života je proveo radeći u Zagrebu, snimajući neke od najpoznatijih partizanskih filmova.
Njegov debitantski igrani film, „Vlak bez voznog reda“ (1959), ticao se velike poratne teme – kolonizacije i bio je ovjenčan pulskom Zlatnom arenom.
Bonus video:
