Ništa pametno mi nismo čuli večeras, konstatovao je glumac Muhamed Hadžović nakon izvedbe predstave “Malograđanska svadba” koja je u ponedjeljak otvorila festival Regionalne unije teatara (Ruta) čiji je domaćin Gradsko pozorište Podgorica.
“Koliko dugo ovi ljudi mogu izdržati da ne kažu ništa smisleno, ništa pametno... Ništa pametno mi nismo čuli večeras. Oni će govoriti o svemu, ali kad se spomene istina, nema dalje. To je ono koliko daleko možemo otići, koliko daleko možemo podržati to vjerovanje da ne moramo govoriti ništa što je bitno, koliko to može otići u jedan ambis, jedan ponor, gdje i dalje oni nastavljaju da žive do kraja svog života, tako besmisleno”, sumirao je Hadžović inscenaciju drame jednog od najznačajnijih njemačkih dramskih pisaca Bertolda Brehta u koprodukciji Kamernog teatra 55 iz Sarajeva i festivala MESS.
Poznata scenografija, koju potpisuje Mirna Ler, suptilno i simbolički podsjeća na “Tajnu/Posljednju večeru” Leonarda Da Vinčija, ali je u ponedjeljak veče ugostila Brehtove (anti)junake, poznate i iskarikirane tipove iz naše neposredne blizine, koje je, u dramaturgiji Željke Udovičić Pleština na scenu postavio reditelj Paolo Mađeli.
Nakon nedavne premijere na intimnoj sceni Kamernog teatra 55, predstava je izvedena na velikoj sceni Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović” u Podgorici, prve večeri festivala Regionalne unije teatara RUTA čiji je domaćin Gradsko pozorište.
Prolongirana farsa jeftinog humora, (ne)inzuđenog šarma, prikazuje prazninu isforsirane situacije, svadbe, žurke, proslave, događaja na koji rado ne bismo bili. Ipak, svi nekada jesmo i svi znamo za takve svadbe, rekao je Ermin Bravo na okruglom stolu koji je nakon igranja organizovan u sali Dodest.
Razgovor o komadu “Malograđanska svadba” vodila je dramaturškinja Gradskog pozorišta Dragana Tripković koja je primijetila da je “ta tema pira, svadbe, vrlo slična u svim našim zemljama” koje RUTA okuplja, a u krajnjem i na nivou Evrope, a to je potvrdio i Bravo.
“Ovo nije buržoazija. Ovo je svaka svadba na kojoj ste vi bili, samo što su naše svadbe puno gore, sa sve kokainom i pištoljima. Ali mi nijesmo željeli da idemo u tom pravcu, ka takvoj aktuelizaciji”, kazao je on.
Da “zaista živimo u mračnim vremenima”, sa scene je ukazao domaštani lik, sami Bertold Breht, a na to alegorijski ukazuje i režija Paola Mađelija koji u maniru mučnog alonžmana odužava trajanje jednočinke. Vrhunska muzika, iako u svom ritmu ište akciju i situaciju, a koju potpisuju Damir Martinović i Ivanka Mazurkijević, polako doprinosi agoniji koju postaje sve teže gledati.
“Ideja ove predstave jesu likovi u svom liku koji vole da se ‘brčkaju’ u jednom emocionalnom, duhovnom i mentalnom plićaku, kao i većina nas. Ono što je zanimljivo u predstavi jeste da sem malo duhovitosti koju smo ubacili, prikazuje neku malograđanštinu koja je zavodljiva. Važno je to što mi ne zauzimamo neku didaktičku poziciju i direktno kažemo: ‘Vi koji ste došli da nas gledate, vi ste malograđani’, već stvarno tvrdimo da smo svi mi to, ali i da je važno u sebi pronaći tu malograđanštinu. Paolo je htio da u sebi tražimo te male fašizme, mala svakodnevna nasilja, koja možemo zapaziti kod svakodnevne ćutnje na nasilje i govoreći ‘neka prođe’. To je meni bilo uzbudljivo da istražujem”, objasnio je Bravo i dodao:
“Mi ne solimo pamet, već kažemo da smo svi mi malograđani”.
Glumica Gordana Boban kazala je da se nada da su uspjeli u namjeri da prikažu tipove koje je Breht tako napisao, te da će time pomoći nekome u publici da samog sebe prepozna i u ćutnji samog sebe popravi i bude/postane malo bolji čovjek...
Dina Mušanović je istakla da joj je ovo drugi put da radi Brehta sa pozorišnim tandemom, Paolom Mađelijem i Željkom Udovičić Plenština. Ona je kazala da joj je glumačka indikacija kod poznatog reditelja uvijek bila “riječi su posljedica stanja”...
“To kako se mi osjećamo u trenutku kada nešto izgovaramo samo je posljedica tog stanja i to je taj princip kojim su se vodili prilikom radnje na likovima i rada na scenskim situacijama”, kazala je ona.
Hadžoviću je ovo bilo prvi put da radio Brehta, a u tom kontekstu je istakao da je Mađeli neko ko zna da vodi proces i da je kod njega mogao da ide u karakterne dubine, tražeći razloge za svaku repliku i situaciju.
Konstataciju dramaturškinje Tripković, da su Brehtova djela danas aktuelnija nego ikad, iako je on uvijek aktuelan, potvrdila je dramaturškinja predstave Udovičić Plenština koja se usaglasila i sa tvrdnjom o međusobnim sličnostima i prepoznatljivostima društava regiona...
“Mi smo prilikom postavljanja predstave, upravo promišljali kako to pročitati nekim našim zajedničkim stavom, jer ono što oblikuje ovu predstavu jeste zajednička igra, zavisnost jednih od drugih, u glumačkom i izvođačkom smislu prije svega, a i na koji način progovoriti o ovom vremenu gdje se uglavnom mnogo govori, a ništa ne kaže, gdje je ćutnja imanentna, gdje se govori o nevažnim stvarima... To je ta malograđanština o kojoj smo htjeli progovoriti”, rekla je ona.
Udovičić Plenština je istakla i da je igranje u Podgorici bilo u nešto drugačijim scenskim uslovima, što im je predstavljalo dodatni izazov, s obzirom na to da se premijera desila nedavno, i istakla je zadovoljstvo povodom gostovanja na Ruti.
“Zaista sam sretna da postoji ovakav festival, jer je sve manje mogućnosti i sve manje svjedočimo razmjenama predstava, gostovanjima gdje možemo jedni druge vidjeti, razmijeniti mišljenja i veseliti se jedni s drugima, pritom uživajući u teatarskoj umjetnosti”, kaže dramaturškinja.
Kostimografiju predstave potpisuje Lejla Hodžić, a pored spomenutih, glumački ansambl upotpunjuju i: Ejla Bavčić, Maja Izetbegović, Nedim Džinović, Enes Kozličić, Sabit Sejdinović i Amar Selimović.
Ruta pokazuje zašto pozorište opstaje od antičkih vremena do danas
Festival Ruta četvrti put gostuje u Podgorici, Gradskom pozorištu, i održava se od 8. do 13. aprila. Publika ima priliku da pogleda produkcije pet regionalnih teatara iz Hrvatske, Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije, Slovenije i Crne Gore.
“Ljudi koji znaju da prave pozorišne predstave u Ljubljani, Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Skoplju i Podgorici, sakupljeni su ovog aprila, pod domaćinskim okriljem Gradskog pozorišta u Podgorici, da pokažu šta sve znaju i umiju, i zašto je pozorište opstajalo i opstaje od antičkih vremena do danas. Različite produkcije i različiti žanrovi, ali sa jednim zajedničkim imeniteljem, vrhunskim teatarskim činom, to je, čini se, odlika ove Rutine epizode”, kazao je glumac Gradskog pozorišta pozorišta Željko Radunović pozdravljajući prisutne prije samog početka Rute.
“Kao nekome ko cijeli radni vijek diše vazduh scene, posebno mi je zadovoljstvo što ova Ruta dovodi pred nas nova, mlada lica, novu energiju, pod mentorstvom rediteljskih imena koja pripadaju starijoj i srednjoj generaciji, ali u svakom slučaju, prvom ešalonu teatarskih maštara. Zadovoljstvo je veće što se sve to stiče i traje u mojoj Podgorici”, rekao je Radunović i proglasio festival otvorenim.
Bonus video:
