Vrijeme prolazi, a stvari se ne mijenjaju, istorijski konteksti pokušavaju da budu drugačiji, ali problemi ostaju isti... To je kazala rediteljka Nela Vitošević nakon izvedbe predstave “Nora” druge večeri festivala Regionalne unije teatara RUTA čiji je domaćin od 8. do 13. aprila Gradsko pozorište Podgorica.
Nora je, upravo, oličenje tihe i viševjekovne ženske borbe, jednako i kao ženski lik i kao drama i kao revolucionarni tekst Henrika Ibzena nastao krajem 19. vijeka koji bi trebalo da bude zastupljen na pozorišnom repertoaru i nanovo igran. Postavljena na scenu Mestnog gledališča ljubljanskog, Nora krajnje savremeno i aktuelno korespondira sa današnjicom i onim što bi se nazvalo “žensko pitanje” i “(ženska) sloboda”, a to je duboko osjetila i publika u Kulturno-informativnom centru “Budo Tomović”.
Nora se izdvaja kao jedna od najznačajnijih ženskih likova u književnosti i pozorištu, jedna od prvih i najprepoznatljivijih feministkinja čiji je dolazak, a zapravo odlazak, izazvao sami skandal u norveškom i evropskom društvu kada je tekst napisan, pa ga je Ibzen više puta i adaptirao... Iako su mrvice slobode osvojene, žena je i dalje pod stigmom patrijarhalno uređenog sistema koji olako linčuje odvažnu protagonistkinju za odluke u sopstvenom životu.
Tekst pročišćen od epohe donosi svevremenu radnju koja naglašava, nažalost, oduvijek iste, a zanemarene probleme i borbu žena, sa samom sobom, muškarcem, društvenim normama, očekivanjima drugih i svijetom. Spoznaja vrijednosti, odgovornosti i dužnosti prema sebi, ipak, mogu nešto da promijene.
Da žena nije lutka koja koketira, ptičica koja cvrkuće tuđe note i posvećeno svoj život podređuje drugima koji se nameću kao primarni, pokazuje poletna junakinja koja s velom radosti i zadovoljstva pristupa životu koji se akumulira kao njena sopstvena snaga za otpor. Iako su joj krila svezana dok ih sama ne oslobodi iz kaveza koji je zapravo njen naizgled savršen brak, porodica, muž i život, Nora će u tome uspjeti prodrmana zbiljom koju je zanesenjački posmatrala dok je u njoj, kao treće lice, statirala.
Predstava izaziva empatiju, ali i srdžbu, poziva na preispitivanje i otvara ona pitanja i teme koje dugujemo sebi, prvenstveno kao ljudi, bića lišena funkcija. Sve to, prepoznala je publika festivala RUTA i nakon dvočasovne igre pozdravila ansambl dugim aplauzom i stojećim ovacijama. Potom je upriličen i okrugli sto koji vodi dramaturškinja Gradskog pozorišta Podgorica Dragana Tripković, a koja je podsjetila na crnogorsku “Noru” u režiji Branislava Mićunovića, za koju vjeruje da je teatarski autentična, aktuelna i atraktivna i danas. Rediteljka slovenačke “Nore”, Vitošević, konstatovala je da je vrijeme u kojem živimo na određeni način i gore nego 19. vijek, kada je Ibzen napisao ovu dramu.
Dramaturškinja predstave Petra Pogoverc otkrila je da je snažan motiv za postavljanje ovog komada bila činjenica da je “Nora” postala lektira gimnazijalcima, što ih je podstaklo da se bave tim tekstom, ali ga postave pročišćenog i prijemčivijeg... Vitošević je žanrovskim uobličavanjem osavremenila priču, ali joj i dopisala suptilan kraj koji ne utiče drastično na čitavu priču, ali doprinosi razumijevanju, dok u kombinaciji naracije i igre, ispovijesti, sjećanja i stvarnosti, oživljava realnost i prisnost.
“Možemo da krenemo od toga da vrijeme prolazi, a stvari se ne mijenjaju, istorijski konteksti pokušavaju da budu drugačiji, ali problemi ostaju isti. Pomenula bih taj koncept sjećanja kojeg sam ubacila iz dva razloga, prvi je ovaj da se stvari ne mijenjaju, a drugo je da kada sam čitala ovaj komad, htjela sam da ga vidimo pod nekim žanrom i odlučila sam se na domestik triler. To su trileri koje su obično pisale žene i u kojima su u samom centru priče žene, a u kojima se neki problem desi unutar kuće. Htjela sam prepričavanjem sjećanja da na neki način podvučem triler atmosferu, čime bi komad dobio jednu savremenu nit i olakšao tekst glumcima”, kazala je Vitošević i poručila:
“Bitno je da se nešto kaže o toj individualnoj slobodi, da Nora to treba da zatvori, jer se iz savremene perspektive žena još više stigmatizuje u odnosu na vrijeme pisanja komada u 19. vijeku kada je vladao jak patrijarhat”.
Glumici Ajdi Smrekar povjerena je junakinja koju mnoge glumice priželjkuju, a uz nju su i Matej Puc, Jernej Gašperin, Nina Rakovec i Jurij Drevenšek. Ansambl je minimalističkom ekspresijom prikazao kako dovodi do pucanja jednog upostavljenog sistema, a Smrekar je svedeno, pitko, krhko i nježno, sa burom u sebi, uobličila Noru na sceni.
“U procesu rada pokušavala sam održavati otvoreno srce i ne osuđavati lik Nore na bilo koji način, jer je uvijek prva asocijacija kada radiš Noru da je to ona žena što je napustila djecu i muža, a kada žena to napravi, to bude veliki problem, ali mislim da se niko ne pita zašto je do toga došlo i kakve su bile okolnosti koje su nju dovele do toga. Mislim da Nora danas važi kao primjer ne samo za prava žena, nego i za ljudska prava za koja treba da se svaki put borimo”, poručila je Smrekar.
U vremenu kada su ljudi kao pojedinci u načelu sve više individue, za razliku od decenija za nama kada su se ponajprije identifikovali kao dio kolektiva, nerijetko se susrećemo sa otuđenjem i brojnim posljedicama toga. Otuđenje od zajednice, od druge osobe, ali i od sebe samih, ono otuđenje koje ne dozvoljava individui da se zdravo razvija. Referišući na to, Smrekar je dodala:
“Živimo u svijetu gdje više ne umijemo i ne znamo slušati sami sebe, pošto smo pod stalnim uticajem mišljenja drugih. Mislim da je vrlo bitno da danas oslušnemo sebe, jer u suprotnom će vas život natjerati na to. Mislim da je jako bitno preuzeti odgovornost za svoja djela i djelanje, a onda i odgovornost prema sebi”, poručila je glumica.
Rediteljka Vitošević dalje je podsjetila da je Nora danas jedna takva osoba koja je vođena kroz život shvatila da živi iluziju zaboravljajući na vlastite potrebe koje, praktično, nikada nije ni imala, jer se jednostavno izgubila.
“Zato mislim da je ovo jako savremen komad danas, jer u današnjem haotičnom, kapitalističkom, strašnom društvu u kojem živimo mnogo je lako da se čovjek izgubi, ali i da se opet pronađe i da osvoji tu slobodu koju je potrebno čuvati, za koju se treba boriti, a koja ostavlja ožiljke i traume, jednako spoljašnje, ali i unutrašnje... Znaš, to je nešto s društvom. I zato sloboda nije laka. A ako govorimo o feminističkim pitanjima i tome kako smo napredovali, ja opet kažem da nismo. Ni u političkom, ni u socijalnom, ni u ekonomskom smislu, jer razlike među rodovima još postoje. To je jasno i to ovaj tekst mnogo dobro obrađuje, a zbog toga i korespondira sa današnjom individuom i današnjim kolektivom”, zaključila je rediteljka.
Bonus video:
