U znaku rukopisa reditelja Dejana Projkovskog protekla su prethodna dva dana festivala Regionalne unije teatara RUTA u Podgorici. Treće večeri festivala, čiji je domaćin Gradsko pozorište Podgorica od osmog do 13. aprila, izvedena je predstava domaćina “Dekameron” u dramatizaciji Stevana Koprivice, a dan kasnije Dramski teatar Skoplje gostovao je sa predstavom “Pad Masade”, po tekstu Venka Andonovskog.
Na okruglom stolu nakon igranja “Pada Masade”, dramaturg i pisac Andonovski predstavio je publici ideje i probleme iz kojih je potekao tekst, a prvenstveno je to svijet u kojem sistem vrijednosti pada, u kojem čovjek ne može biti ozbiljan, jer ako jeste onda dolazi do toga sebi da sebi oduzme život, odakle potiču brojne druge dileme.
“A mi znamo da sva moralna načela kažu da je oduzimanje života najveći grijeh, gledano sa teološke i antropološke perspektive. Međutim, ako se suočite s tim da neko drugi oduzima vaš život, a vi niste svjesni toga, pa sami posežete za svojim životom, to je već tragedija i mi smo pokušali da pokažemo da ustvari samoubistvo ne postoji i da nema razloga da postoji, jer uvijek neko drugi komanduje vašim samoubistvima. Ja sam odabrao samo drastične primjere samoubistava, gdje je bilo sasvim vidljivo iz kojih razloga čovjek može da posegne za svojim životom. Pošteni ljudi imaju više razloga za time, ali imaju i više razloga da ostanu da se bore protiv takvih koji to namjeste”, kazao je Andonovski tokom razgovora koji je moderirala dramaturškinja Gradskog pozorišta Dragana Tripković.
Kada čovjek prestane da živi prošlost ili nedočekanu budućnost, počinje stvarni život. Za glumca Aleksandra Stepanuleskog jedno od najzanimljivijih pitanja koje se otvara u komadu je dilema da li je ubistvo ili samoubistvo herojski čin...
“Proces je bio relativno lak jer smo imali profesora i materijal sa kojim smo se povezivali sa epohama i životom i scenama i u tom smislu sloboda koju imamo tokom rada je bila savršeno balansirana. Kod predstave mi se najviše ističu ona pitanja da li je samoubistvo herojski ili kukavički čin i da li je življenje herojski ili kukavički čin, jer živimo ili za prošlost ili budućnost, ne sadašnjost, što je problem koji nam društvo nameće”, konstatovao je Stepanuleski.
Da je proces bio od značaja za kompletan ansambl osjeća i publika koja gleda predstavu, a glumica Jelena Žugić istakla je upravo to, da se ljubav koju glumci osjećaju prema komadu prenosi na publiku. To je, prema njenom mišljenju, polovina uspješnosti izvođenja predstave.
“Moram da kažem da je ova predstava koju ste vidjeli na RUTA festivalu, urađena za 18 dana i to je neka tačka od koje bih krenula, jer mi smo u ovome komadu zapravo uradili šest predstava za tih 18 dana. Sve je bilo puno emocijama i energijom i u svakoj sceni mi moramo da budemo ti prototipovi i svaka naša scena počinje od sto posto. U svakom od ovih likova, čini mi se da žena jede samu sebe. Mislim da je publika bila divna i da nas je shvatila da je ovo koncept otvorenog teatra, što za nas nije baš lako, jer smo čas u privatnosti, čas smo u liku”, kazala je Žugić.
Emilija Micevska je potvrdila da je rad sa Projkovskim bio “magično iskustvo i da on umije tačne indikacije da kaže glumcu, bez previše riječi”, dok je Filip Trajković istakao da su njegovi likovi jedini od svih u tekstu koji ne žele smrt, već svi traže volju za životom, potrebu da idu dalje i gaje nadu koja ih tjera da žive, što predstavlja suprotnost ostalima...
Svaki čovjek bi trebalo da se bori za ličnu i slobodu izbora
O predstavi “Dekameron” kojom je otvorena sezona u Gradskom pozorištu 2023. godine, reditelj je kazao da ona govori o želji čovjeka da bude slobodan, ličnoj slobodi...
“Pravo lične slobode i izbora su vrlo bitni i to je nešto za šta bi svaki čovjek trebao da se bori. Kada se rodimo dobijamo neke okvire koje nismo odabrali religiju, puno društvenih i porodičnih okvira normi a to bi svaki čovjek trebao da odabere. I zapravo ta lična sloboda je i dan danas najvažnija, a sa druge strane manipulacija koja je uvijek oko nas i treba je prepoznati. Sa druge strane, predstava govori o tome da kada obučemo bilo koji kostim da fasada nikada ne stvara čovjeka i da je suština daleko iza toga. Čovječanstvo od ‘Dekamerona’ do danas mijenja ambalažu ali ne i suštinu. Pričamo o svima nama sa svim našim manama i nedostatcima ideju da smo u centru svijeta i da smo besmrtni, što je ironija i vječna potraga za onim što čovjek nikako ne može da nađe i definiše i nekako nam uvijek bježi ta suština života”, rekao je Projkovski ranije o predstavi koja je koprodukcijski projekat Gradskog pozorišta Podgorica, JU Kulturni centar Bar (Barski ljetopis) i Narodnog pozorišta Niš.
Bonus video:
