Svojom Devetom simfonijom Ludvig van Betoven je 1824. godine stvorio djelo za vječnost. Ali, kako je to postigao?
Uoči premijere svoje Devete simfonije 7. maja 1824. Ludvig van Betoven imao je pune ruke posla. U Beču se s nestrpljenjem očekivalo novo djelo majstora. Prepisivači su radili punom parom na ručno pisanom materijalu za izvođenje. Betoven ne samo da je nadgledao njihov rad, već se brinuo i o odabiru odgovarajućeg pozorišta, muzičara i pjevača.
„Publika često na Betovena gleda kao na usamljenog genija koji sam stvara grandiozna djela, ali on je zapravo radio s velikim timom“, kaže Beate Angelika Kraus, muzikološkinja iz Betovenovog arhiva, istraživačkog odeljenja Betovenove kuće u Bonu. Ludvig van Betoven je tamo rođen u decembru 1770. godine.
Betoven kao timski igrač i menadžer
„Moramo da zamislimo i Betovena kao menadžera koji je svoj profesionalni život organizovao s mrežom saradnika“, kaže Kraus, koja je njegovu Devetu simfoniju objavila u okviru naučno-kritičkog izdanja Betovenovog kompletnog djela i intenzivno se bavila radnim procesima u Betovenovoj kući.
Na sceni je bilo i nekoliko ljudi koji su dirigovali horom i orkestrom. Glavni dirigent je stajao pored Betovena i određivao tempo. Pored koncertnog majstora na prvoj violini, odgovornost je preuzeo i pijanista. „To je tada bilo uobičajeno. Kada bi se koristio hor, klavir je mogao da pruži podršku ako je bilo potrebno“, kaže Kraus.
Svetska zvezda sa Devetom simfonijom
Kao prekretnica u istoriji muzike i „simbol kulture i čovečanstva“, Deveta simfonija je od 2001. godine dio Svjetskog dokumentarnog nasljeđa Uneska. U svojoj posljednjoj završenoj simfoniji, Betoven je po prvi put upotrijebio hor. Nikada ranije to nije urađeno u nekom simfonijskom djelu. Pored toga, Deveta simfonija je izuzetno duga, traje skoro 70 minuta. Betoven je otvorio put mnogim kompozitorima.
Čuveni završni hor sa „Odom radosti“ simbolizuje mir i međunarodno razumijevanje. Instrumentalna verzija postala je himna Savjeta Evrope 1972. godine i zvanična je himna Evropske unije od 1985. godine.
Melodija za tekst „Radosti, divna iskro bogova“ danas je poznata širom svijeta. Zato se ovo djelo smatra doprinosom „međunarodnom kulturnom dijalogu“, navodi se u obrazloženju Uneska.
Ukrajinska dirigentkinja Oksana Liniv dirigovala je Devetom simfonijom dan nakon ruskog napada na Kijev i Harkov u februaru 2022. godine. Za nju su posebno dirljivi stihovi koje je napisao pjesnik Fridrih Šiler. Na primjer, „svi će ljudi braća biti“.
„Svi širom svijeta treba da razviju tu empatiju. Ona je tada zarazila publiku, čak su bacali šešire u vazduh“, kaže ona u intervjuu za Dojče vele.
Nije samo jedna Deveta
Deveta simfonija planirana je mnogo unaprijed. Prva skica datira iz 1815. godine. Tokom života kompozitora, bilo je dvanaest izvođenja njegove Devete. Stvorio je više od jedne verzije. „Možemo reći da je u periodu od 12 godina Betoven više puta slao u svijet različite verzije koje je autorizovao“, kaže Beate Angelika Kraus.
Verzija Devete simfonije koja je premijerno izvedena bila je rana verzija i drugačija je od one koju je poslao svom izdavaču i drugačija od partiture za pruskog kralja, kome je Betoven na kraju posvetio simfoniju. „Deveta nije, kao što se obično misli, fiksno djelo“, kaže Krausova, „već neka vrsta rada koji je u toku“.
Naručeno iz Londona
Simfoniju je naručilo Londonsko filharmonijsko društvo. Zato je premijera trebalo da bude u Engleskoj. Međutim, pojavilo se pismo od 30 ljubitelja umjetnosti u kojem su od Betovena tražili da se njegova najnovija djela prvo izvedu u Beču.
„Dugo smo znali za to pismo iz februara 1824, ali ga sada vidimo iz druge perspektive. Mnogi od potpisnika tog pisma bili su u bliskom kontaktu sa Betovenom“, kaže Krausova.
Stoga se postavlja pitanje da li je Betoven u to bio umiješan. To mu je svakako dobro došlo kao izgovor za premijeru u Beču.
Program premijere
Ludvig van Betoven je svoja nova djela predstavljao javnosti na koncertima, takozvanim „akademijama“. Na Akademiji 7. maja 1824. godine u bečkom Kerntnertor teatru, više od 2.000 posjetilaca čulo je premijeru Devete simfonije op. 125 i druga djela kompozitora. Među njima su bila tri dijela „Mise solemnis“ op 123 i uvertira „Posvećenje kuće“ op. 124.
„Niko tada ne bi otišao na koncert koji traje samo sat vremena ili koji sadrži samo Devetu simfoniju kao jedino djelo“, kaže Beate Angelika Kraus.
U vrijeme premijere, Betoven je uveliko patio od gubitka sluha. Više nije mogao da čuje visoke tonove, poput tonova flaute. „Pored toga, imao je i tinitus“. Što znači da su mu glasni zvuci, uprkos gubitku sluha, izazivali bol“, kaže muzikološkinja. Ipak, bio je na sceni i određivao je tempo. Niske frekvencije, na primjer timpane i bas, je i dalje mogao da osjeti.
Novi zvuk Devete
Povodom 200. godišnjice Devete simfonije, Betovenova kuća u Bonu rekonstruisala je „Akademiju” iz 1824. što je moguće vjernije originalu. Premijerno izvođenje će biti 7. maja 2024. godine u predivnoj dvorani Štathale u Vupertalu, budući da originalno mjesto premijere, bečki Kerntnertor teatar, više ne postoji.
Pod dirigentskom palicom Martina Haselbeka, orkestar Bečke akademije sviraće na originalnim instrumentima. Hor radija WDR pjevaće s poznatim solistima. Kao i na premijeri, hor neće stajati iza, već ispred orkestra i stoga će se, kako je novinarima rekao dirigent Haselbek, direktnije obratiti publici.
I Misa Solemnis i Betovenova Deveta simfonija apeluju na ideju mira, koja je prema mišljenju organizatora relevantnija nego ikada. Koncert će direktno prenositi Dojče vele na YouTube kanalu „DW Classical Music“.
Bonus video:
