Preminuo Ivan Ivanji

"Preminuo je na Dan pobjede nad fašizmom tamo gdje je prije 80 godina iz Novog Sada kao Jevrejin bio deportovan da umre – u Vajmaru, samo desetak kilometara od svog nekadašnjeg logora, u Hitlerovom omiljenom hotelu", napisala je redakcija lista "Vreme"

9383 pregleda 26 reakcija 4 komentar(a)
Foto: N1/Youtube
Foto: N1/Youtube

Književnik i prevodilac Ivan Ivanji preminuo je juče, u 96. godini, objavila je redakcija nedjeljnika "Vreme", za koji je Ivanji pisao.

"Preminuo je na Dan pobjede nad fašizmom tamo gdje je prije 80 godina iz Novog Sada kao Jevrejin bio deportovan da umre – u Vajmaru, samo desetak kilometara od svog nekadašnjeg logora, u Hitlerovom omiljenom hotelu", navodi se u tekstu.

Ivanji je, podsjećaju, napisao 26 romana, neke izvorno na srpskom, neke na njemačkom, tri zbirke pripovedaka, tri knjige poezije, pisao je drame, knjige za djecu, memoare, eseje…

Na njemački je, pored ostalih, prevodio Kiša i Albaharija, sa njemačkog Brehta, Borherta, Grasa, Bela, Encensbergera, Jaspersa. Prevodio je mađarsku poeziju na srpski.

Radio je kao nastavnik nacrtne geometrije, kao novinar, bio je umjetnički direktor Savremenog pozorišta u Beogradu, zamjenik upravnika Narodnog pozorišta, Titov prevodilac za njemački jezik.

Gostovao je, kako je sam govorio, u diplomatiji kao ataše za kulturu i štampu u jugoslovenskoj ambasadi u Bonu od 1974. do 1978. godine. Do raspada SFRJ bio je generalni sekretar Saveza književnika Jugoslavije.

Rođen je u Zrenjaninu u jevrejskoj ljekarskoj porodici. Roditelje su mu ubili ubrzo nakon njemačke okupacije 1941. godine. On je preživio nacističke koncentracione logore Aušvic i Buhenvald. Kasnije je pisao o „svom lijepom životu u paklu“, podsjećaju iz "Vremena".

Govorio je da je svaki dan poslije logora bio dobio na poklon, da se osjećao pobjednikom samim tim što je ostao živ.

"Neumoran do posljednjeg časa, imao je u vajmarskom pozorištu književno veče posvećeno bauhausu pod nacional-socijalizmom i čitao je iz svog romana 'Slova od kovanog gvožđa'. Presjekao je vrpcu na otvaranju Muzeja prinudnog rada u nacističkoj Njemačkoj. Kao jedan od posljednjih živih svedoka 'vremena zla', smatrao je svojom dužnošću da neprestano upozorava na opasnosti koje donosi zaborav, na povratak nacionalizma, rasizma i modernih diktatora, na smrt izbjegličke djece koja beže od ratova i nemaštine u svetu koji se ponovo nalazi na prekretnici. Govorio je da nikako ne smijemo da se pomirimo sa uslovima u kojima živimo", navodi se u tekstu.

Vrijeme i mjesto komemoracije biće naknadno objavljeni.

Bonus video: