U šavničkom Centru za kulturu, sport i medije premijerno je izvedena duodrama „U Edenu, na Istoku“, Borislava Pekića, koju je režirao Milo Vučinić, kome je pomenuta predstava dio master rada. U predstavi, u produkciji Centra za kulturu Šavnik, uloge su povjerene Dejanu Ivaniću i Stefanu Vukoviću.
Procea rada, prema riječima reditelja, bio je izuzetno zahtjevan, jer je imao brojna istraživanja ali i jasno definisane okvire, kojima su se rukovodili tokom rada.
„Proces je bio epski težak jer nije bilo ni malo lako ući u hermetiku Pekićevog teksta. Genijalnost njegovog rukopisa koji obiluje, prije svega, alegorijama, ponudila nam je nadu i ljepotu, koju ćemo zajedno sa publikom osjetiti u punom zenitu kroz postprodukciju. Ono što smo napravili je referentno u smislu da može da se kandiduje za neka možda dalja tumačenja, jer je ipak riječ o praizvedbi ovog teksta na crnogorskom prostoru. Kada je riječ uopšte o čitanju ovog teksta, moram istaći da je ono počivalo na neradikalizaciji i neinvaazivnosti. To je bio zapravo pristup koji sa jedne strane negdje odlazi od pisca, ali i te kako ostaje u njegovoj ideji“, kazao je Vučinić.
U radu im je veliku pomoć pružila i njegova mentorka, rediteljka Radmila Vojvodić, a kako je kazao, od početka su se opredijelili za minimalistički pritup.
„Glumci su prošli jedan zaista katarzičan proces i znam da im nije bilo lako. Siguran sam da njihovo glumačko iskustvo nadilazi moje rediteljsko, ali smo se kretali na nivou jedne lijepe razmjene iskustva, energije...Gađali smo srž narativa, tu neku otrgnutost, upućenost, opsesiju, odnosno te neke slojeve stanja svijesti i ponašenja progonitelja i progonjenog, koje su se tokom procesa ’ljuštili’ pred nama. Na kraju je samo ostalo da se ozida ta igra“, istakao je Vučinić.
Prema riječima glumca, Stefana Vukovića, najteže im je bilo što su morali proći tu „klasičnu ludnicu vremena u kojoj je Pekić pisao komad i premjestiti je u ludnicu koja i danas hara na ovim i svim prostorima u svijetu“.
„Ovo djelo pokazuje da je Pekić jedan od najvećih pisaca bivše Jugoslavije, ako ne i Balkana. Bilo je teško, ali prezanimljivo kopati po tom tekstu, po tim mislima koje su na papir genijalno umetnute. Dok smo to raščivijali, prrošli smo kroz teško, ali dragocjeno vrijeme tumačenja teksta, jednog takvo genijalnog poimanja realnosti života, koji korespondira na svim podnebljima i, u svim vremenima“, naglasio je Vuković.
Dejan Ivanić je priznao da je još kao student imao želju da igra ovaj tekst Pekića, alda mu je nakon rada na drami jasno da ona zahtijeva bogato glumačko iskustvo.
„Drago mi je što to nijesam u mladosti odradio, jer Pekić je nešto posebno. Sve što je taj pisac napisao je jedna velika poezija. Poezija o životu, slobodi, demokratiji... I pored našeg glumačkog iskustva, bilo nam je ovu praizvedbu jako teško napraviti i Pekića pokazati razumljivim. Tajna cijelog procesa leži upravo u našoj namjeri da ga napravimo danas razumljivim jer je i te kako aktuelan. Paranoja je svuda oko nas i uvijek će postojati ovdje i svuda na svijetu“, kazao je Ivanić.
Premijeri su prisustvovali i predstavnici institucija koje su podržale projekat: Ministarstva kulture i medija Crne Gore, Fakulteta dramskih umjetnosti i Crnogorskog narodnog pozorišta.
Radmila Vojvodić je kazala da se Vučinić hrabro uhvatio u koštac sa Pekićevim tekstom jer je rad podrazumijevao veliko istraživanje i učenje, što je rezultiralo novim, svježim i aktuelnim čitanjem ovog djela.
„Imamo na jednom master radu, još uvijek školskom, dokaz da je ovo čitanje zaista uzbudljivo, aktuelno i da komunicira sa publikom, sa temom i sa vremenom. Tu priču gonjenog i progonitelja živimo od kada je svijeta i vijeka i zaista je proradila u jednom aktuelnom društvenom kontekstu. Publika ovdje nema često priliku da prisustvuje pozorišnim zbivanjima. To uzbuđenje među publikom i nas koji smo svjedočili cijelom radu, govori o tome koliko je nužno da kulturnu (pozorišnu) produkciju ojačamo u svim sredinama, jer nema malih i velikih gradova... Ima kulturnih i nekulturnih sredina“, istakla je Vojvodić.
Prema riječima dr Marije Sarap, direktorice Direkotorata za kreativne industrije u Ministarstvu kulture i medija, Centar za kulturu Đavnik je pokazao da bi u svakoj opštini u Crnoj Gori trebalo otvoriti po jedan kreativni centar - hab, „kao mjesto okupljanja, mjesto susreta i rada umjetnika ove forme, kakva je duodrama“.
„Centrar za kulturu Šavnik i Opštini Šavnik, buđenjem Kreativnog haba ’Kuća Pekića’ u ovoj godini opravdali su naše povjerenje, samim tim što smo kroz međuinstitucionalnu saradnju zajedno sve to odradili kao pravi prijatelji, isključivo zbog kreativnost u kulturi, zbog pisaca i zbog svega onog što je inertekstualnost i univerzalnost umjetnosti kao posebnog univerzuma koji spaja ljude. U ovom slučaju dobro smo razumjeli Pekića koji je svojim tekstom ’U Edenu, na Istoku’ pokazao da i u današnjem vremenu razumijemo njegove poruke i tu korespodenciju da se opet prepoznamo. Vjerujem da umjetnost uvijek govori u ime svih nas. Ona je ta koja probija sve barijere i sve usude za koje ljudi misle da ih je nemoguće savladati“, poručila je dr Sarap.
Dekan Fakulteta dramskih umjetnosti (FDU) na Cetinju, dr Edin Jašarević, ocijenio je da Šavnik ima ne samo prirodni resurs, već i kreativni centar koji je u praizvedbom Pekićeve drame „U Edenu, na Istoku“ i drugim sadržajima, valorizovao ono zbog čega je i osnovan.
„Uoči i nakon premijere razgovarali smo o plasmanu ove predstave i drugim inicijativama koje mogu ovdje da generišu interpretaciju ovog kraja. Ovaj kraj je inspirativan jer ima kulturne resorse prema kojima se treba odgovorno odnijeti. Iako je u početku ovaj Kreativni hab osmišljen da afirmiše literarno stvaralaštvo, smatramo da ga treba pretvoriti u umjetnički rezidencijalni centar, koji bi koncentrisao inrerpretaciju pisaca koji mogu da ispričaju neke važne priče ovog kraja, bilo kroz književnu, dramsku formu ili temat, a koji može da kasnije bude interpretiran dalje.To nam je zadatak. Pokušaćemo da kroz buduću saradnju FDU-i i Centra za kulturu dođemo do rezultata, bilo to u formi knjige, kolekcije nekih priča, ili produkcije manje forme“, poručio je dr Jašarević.
Prema njegovim riječima ne treba stremiti mega projektima, već tzv. malim formama koje imaju visoku estetiku, što je potvrdila i predstava „U Edenu, na Istoku“.
Scenografija i kostimi su djelo Mine Đurović, za zvuk je bio zadužen Matija Jovanović, koji je i asistent režije, dok je za dizajn svjetla bio angažovan Danilo Malović.
Centar za kulturu, sport i medije Šavnik je predstavu realizovao uz podšku Ministarstva kulture i medija Crne Gore, Fakulteta dramskih umjetnosti, Crnogorskog narodnog pozorišta i Opštine Šavnik.
Bonus video:
