“Pred očima ljubavi/ riječi padaju na koljena/ bez molitve i pokajanja”, stihovi su pjesnikinje Aleksandre Mijušković, profesorice muzičke kulture, koja je nedavno objavila zbirku pod nazivom “Vilenica”.
Izdavači njenog pjesničkog prvijenca su Književna zajednica “Vladimir Mijušković” iz Nikšića i “Unireks - Uniks”.
U zbirci se nalaze 44 pjesme podijeljene u četiri cjeline: Svi moji osvrti, Ah, ta ljubav, Generacijske i Portreti.
Prema riječima jednog od recenzenata knjige, predsjednika Književne zajednice “Vladimir Mijušković” Spasoja Bajovića riječ je o rukopisu osobenog i promišljenog lirskog iskaza, melodijskog stiha i umjetničkog promišljanja.
“Pjesme u ‘Vilenici’ čine bogatu kompozicionu cjelinu u kojoj se ukrštaju buntovnički, harmonični i ljubopitljivi tonovi, figurira kreativno nizanje i preplitanje motiva i slika, u kojima lirski subjekt, kao nosilac misli, osjećanja i raspoloženja, biva jasan i ratoboran, zagonetan i brižan, odan svojim putokazima”, zapisao je Bajović.
Istakao je da se u zbirci nalaze i stihovi s neveselom zbiljom, “gdje bitiše svijet bolesti i mraka”.
“Aleksandra Mijušković je pjesnikinja samostalnih staza i raskrsnica, motivski okrenuta životnim vrijednostima i potrazi za srećom... U ‘Vilenici’ kao da sve odjekuje plesom ljubavi i tuge, sve izaziva, sve je izvezeno sjajem i mrakom... Sintetizuju se nade i promašaji u grozdove izmirenja, trepere nove vizije po strunama duge. Nastavlja se pjesma nemira i zanosa”, smatra Bajović.
Pjesnikinja, prema njegovim riječima, u sebi baštini lirsku nježnost kroz razvoj misli i emocija, uči bukvar ljubavi, “sanja i stvara, svoja na putu, svoja u vremenu i prostoru, protivnica one ljubavi koja se osmijehom umiva, a suzama hrani”.
Dr Tamara Piletić, koja je takođe recenzentkinja knjige, smatra da bi autorka po nadarenosti i umješnosti mogla da bude i profesorica književnosti, a ne samo muzičke kulture, ili bilo koje umjetnosti ili nauke koja se bavi ljudskom dušom.
“Njeni stihovi su oličenje iskrenosti i otvorenosti, što govori o njenoj osjećajnosti u kojoj se bavi postojanjem i bitisanjem i često je kao mladi čovjek zatečena i iznenađena gdje sve život kroz stih može da nas ponese i prenese”, zapisala je Piletić.
Istakla je i da pjesme nijesu nastale namjenski, da se jednog dana ukoriče i ponude javnosti, već su pisane u poetskom trenutku koji je donijela inspiracija.
Aleksandra Mijušković je rođena u Nikšiću. Muzičku akademiju završila je na Cetinju, živi i radi kao profesorica muzike u Podgorici. Nastupala je s brojnim vokalnim ansamblima i dirigovala je dječjim i mješovitim horovima. Piše poeziju od srednje škole.
“Ne moraš preplivati more/ da bi osjetio snagu beskraja/ ili nemoć Sunca na umoru/ Ne moraš biti Bog da bi znao/ da se ljubav krije u očima/ a oprost u novom danu”, poručuje autorka “Vilenice”.
Bonus video:
