Talentovana crnogorska sopranistkinja Petra Radulović polako ali sigurno gradi svoju karijeru, iako mlada već je uspjela da ostavi traga na operskoj sceni širom svijeta.
Kao članica operskog studija Staatsoper Hannover od 2021. do 2023. godine, Petra je oduševila publiku ulogama poput Fraskite u Bizetovoj “Carmen” i Flore u Britenovoj “The Turn of the Screw”. Njena sposobnost da se prilagodi različitim stilovima i žanrovima dokazala se u predstavama kao što su Humperdinkova ”Hansel und Gretel” i Mocartova “Die Zauberflöte”.
Godine 2022. debitovala je na prestižnom Verbier Festivalu, dok je prethodnih godina nastupala u Schönbrunn Palace Theatre u Beču i na Operosa Montenegro Opera Festivalu. Petra je radila s renomiranim rediteljima i dirigentima, a njeni nastupi uz pratnju orkestara kao što su Appassionato Orchestre i Dubrovački simfonijski orkestar dodatno su potvrdili njen izuzetan talent.
Njen repertoar obuhvata širok spektar uloga, od klasičnih opera do savremenih djela, uključujući njemačku premijeru Eversove humanoid i Glassovu The Fall of the House of Usher. Osim scenskih nastupa, Petra je održala solo recital u Crnoj Gori i bila gostujući solista na KotorArt Summer Festivalu.
Kao stipendistkinja Fondacije Miloš Karadaglić Petra je dobila priliku da nastupi i na drugom Rubix festivalu koji će biti održan od 8.do 10. avgusta u Tivtu, a njen nastup biće sjajan uvod u veče gdje će svoju monodramu “Darwin’s smile” odigrati zvijezda festivala, glumica i nekadašnji model Izabela Roselini.
O nastupu na Rubix festivalu, ali i karijeri i planovima za Vijesti priča Petra Radulović...
Ove godine dobili ste priliku da nastupite na Rubix festivalu i to sa gudačkim kvartetom “New Era”. Šta to publika može da očekuje i koliko je bilo teže napraviti pripreme za sam koncert s obzirom na to da ste u različitim državama?
Radujem se nastupu na Rubix festivalu i prilici da sa njegovom publikom podijelimo fantastičan program. Priprema ovog koncerta je za nas bila veliki izazov, ali i ogroman užitak. S obzirom da ja živim u Beču, a kvartet ima bazu u Trstu, morala sam putovati u Trst kako bismo imali zajedničke probe i uspjeli pripremiti program za koncert. Publika će imati priliku da čuje većinom poznate italijanske melodije, ali i kompozicije hrvatskog mladog kompozitora i tenora Roka Radovana koji je kompozicije komponovao specijalno za ovu priliku, te i napisao posebne aranžmane za gudački kvartet.
S obzirom na to da imate iskustva i kad su mjuzikli u pitanju, jer gajite nevjerovatnu strast i prema glumi i imali ste priliku da igrate u Minesoti, jeste li se trudili da nastup na Rubixu komercijalizujete i prilagodite samom festivalu?
Rubix i jeste veliki izazov za nas klasične muzičare, ali vjerujem da smo uspjeli da prilagodimo program publici, a da opet podijelimo sa publikom muziku kojom se zaista bavimo. Publika će uživati u napolitanskim, filmskim, ali i klasičnim melodijama.
Interesantno je da će se Vaš nastup desiti iste večeri kada je najavljena i predstava “Darwin’s smile”, monodrama Izabele Roselini. Je li zbog toga odgovornost, a možda i trema veća?
Biti na istoj sceni na kojoj će se nakon Vas pojaviti Izabela Roselini mnogo imponuje i definitivno jeste veoma inspirativno. Iako jeste posebna odgovornost, prije bih rekla da je ogromno nadahnuće.
Na ovom događaju nastupićete zahvaljujući činjenici da ste stipendistkinja Fondacije Miloš Karadaglić. Koliko podrška jedne ovakve fondacije, ali i zvijezde klasične muzike kakva je Miloš Karadaglić znači za jednog mladog umjetnika poput Vas?
Ponosna sam i počastvovana što sam jedna od prvih stipendista Fondacije Miloš Karadaglić. Ova stipendija je veoma značajna za moj umjetnički razvoj, ali i kao potvrda mojih kvaliteta. Zahvalna sam na prilici da sarađujem sa umjetnikom i čovjekom kao što je Miloš i mnogo me raduje sve ono što predstoji, s obzirom da imamo divnu saradnju i komunikaciju.
Grad iz kojeg dolazite- Kotor oduvijek je bio kolijevka mnogih umjetničkih festivala -pozorišnih, muzičkih. Je li zbog toga bilo lakše još u djetinjstvu opredijeliti se za umjetnost i dobiti podršku ne samo porodice?
O tome je suvišno pričati. Odrastati u Kotoru, znači odrastati okružen umjetnošću i ljepotom.
Studirali ste u Beču, usavršavali se na Boston Arts Academiji, imali priliku da nastupate na mjestima gdje se umjetnost poput opere veoma cijena. Na Balkanu, iako imamo sjajne umjetnike, nemamo toliko festivala koji su posvećeni ovoj vrsti umjetnosti, nemamo ni zgradu opere, ali ni pri priliku da često čujemo izvođače poput Vas. Čak i kad se to desi češće dolaze iz drugih ex-YU republika. Koliko sve to demotiviše mlade umjetnike poput Vas?
Ne smijemo dozvoliti da nas tako nešto demotiviše, već baš suprotno, da nas motiviše da mi budemo promjena kakvu želimo oko nas. Imamo predivnu i inspirativnu zemlju, a na razvoju kulture se može i mora raditi! Ponosna sam i imam privilegiju biti dio tima prvog Tivat Music Festivala, koji kao jedan od glavnih ciljeva ima razvoj publike sa fokusom na operi. Srce mi je puno jer je ovo, ne samo veliki korak za grad Tivat, već i za razvoj muzičke kulture u cijeloj Crnoj Gori. Kao ambasador ovog festivala želim da svoja dugogodišnja inostrana iskustva na sceni i van nje podijelim sa našom publikom, tako što ću timu festivala pomagati u razvijanju programa i publike.
Danas je upravo zahvaljujući internetu umjetnost dostupna širom svijeta. No, iako je u bioskopima svojevremeno prenošeni nastupi iz Metropolitena, ovakve događaje rijetko je publika pratila. Za sve, a posebno umjetnost publiku treba obrazovati, no koji je to način da se upravo opera bolje približi široj javnosti?
Baš ti live prenosi iz Met-a učinili su da se ja zaljubim u operu. Mogućnost da vidim svaki detalj fenomenalnih predstava, ali i da pažljivo posmatram tehniku pjevača. U Crnoj Gori definitivno moramo raditi na razvoju publike. Trebamo se pozabaviti aktuelnim temama, izaći iz kalupa, operu izmjestiti iz tipičnih okvira i prostora izvođenja. Moderne produkcije su ono što privlači mladu publiku. Spoj tradicionalnog i savremenog.
Za sada i sami stičete znanje i iskustvo, no jeste li spremni jednog dana da isto dijelite sa mlađim generacijama?
Vjerujem da već sada pozitivno utičem na mlade generacije, ali što se tiče predavanja na univerzitetu jednog dana… Zašto da ne? Mišljenja sam da znanje i iskustvo treba nesebično dijeliti!
Bonus video:
