Rad reditelja Milana Neškovića poznat je crnogorskoj javnosti kroz dugogodišnju saradnju sa budvanskim festivalom “Grad teatar” koja je počela 2016. godine upečatljivim gostovanjem predstave “Bela kafa” Narodnog pozorišta iz Beograda, a u međuvremenu su se desila i brojna gostovanja. Ove godine, Nešković za festival priprema predstavu “Protekcija”, komediju Branislava Nušića, čija je premijera zakazana za nedjelju, 3. avgust na sceni ispred Manastira Svete Trojice u Stanjevićima u 21 čas.
“Humor je jedan od najuzvišenijih oblika komunikacije među ljudima, zato u životu nije tako često, a ni lako biti duhovit. Na sceni je još teže. Doduše, ima različitih vrsta humora, koji proizvode različite vrste smijeha. Ovaj Nušićev je univerzalan, jer se bavi karakterom jednog naroda koji se, očigledno, ne mijenja već skoro dva vijeka. A, što i da se mijenja kad mu dobro ide. Pisao je ‘ Protekciju’ u zatvoru, gdje je autoritarno oko straže pratilo svaku njegovu riječ, te je bio prinuđen da ublaži svoj kriticizam, koji ga je inače koštao slobode. Upravo tako smo dobili jednu, za njega atipičnu, istinski toplu priča punu naivnih zapleta o nesavršenim ljudskim karakterima. Svi likovi u ovoj komediji su neodoljivi, uprkos svim manama. One nikako nisu zanemarljive, ali su nam tako bliske i prepoznatljive”, zapisao je Nešković povodom predstave.
Koproducenti su JU Grad teatar i Narodno pozorište iz Sombora. Nakon 2016. godine, Nešković je 2017. godine gostovao u Budvi sa predstavom “Prometejev put”, a saradnja se nastavila zajedničkom produkcijom ovog festivala sa Jugoslovenskim dramskim pozorištem “Selestina” 2019. godine. Na festivalu gostuje i višestruko nagrađivana predstava “Kus petlić”, koja je duhovitim i originalnim scenskim rukopisom osvojila srca publike. Publika je bila u prilici da vidi i Čehovljevog “Galeba”, koju je reditelj radio za Narodno pozorište Sombor. Reprizna igranja “Protekcije” najavljena su za 4, 5. i 6. avgust u istom prostoru. Reditelj Milan Nešković istakao je na jučerašnjoj konferenciji za medije da gaji veliku ljubav prema Narodnom pozorištu Sombor i prema festivalu Grad teatar.
“To mi je omiljeno pozorište, a ovo mi je omiljeni festival tako da je ova saradnja sasvim prirodna. Ovo je jedan od prvih Nušićevih komada koji je pisao u zatvoru gdje mu je bilo zabranjeno da piše. Onda je on krišom napisao pismo oslovljavajući ga sa ‘dragi ujače’ tadašnjem ministru policije Kraljevine Srbije. Upravnik koji je čitao to pismo mu je rekao da nema potrebe da piše ujaku, te su mu dozvolili da piše svoja djela”, kazao je Nešković i dodao da se ovaj komad bazira na dvije porodice iako nas naslov navodi na aktuelnu i savremenu priču o korumpiranim vlastima.
“Jedna je porodica došljaka u Beograd, a druga porodica ministra. Ključan je odnos između njih i kako sudbina i karakteri svih ljudi kada se te dvije porodice isprepletu, dovodi do različitih komičnih situacija. Nušić je jedan od najvećih pisaca zato što je on najveći poznavalac i analitičar srpskog karaktera i mentaliteta. To što je rođen prije 160 godina je treptaj oka. Niko se nije mnogo promijenio u tih 160 godina karakterom i mentalitetom, zato dobri pisci mogu da opstaju, ali moraju da budu tumačeni na jedan drugačiji način. Posebno kada je u pitanju komedija, jer humor živi u trenutku. Ono što je kod Šekspira bilo smiješno, ono što je bilo smiješno prije 160 godina danas nije smiješno na tom nivou. Čak i ono što je bilo smiješno prije deset godina, danas o tome ne smije da se govori već je politički nekorektno. Humor mora da se mijenja i da se pazi u današnje vrijeme, pa smo mi odlučili da od ovog komada napravimo vodvilj kabaretskog tipa, ali potpuno osavremenjen. Ostali smo vjerni Nušiću, ali i nekim temama i problemima kojima smo mi željeli da se bavimo. Ubijeđen sam da će ova predstava imati jako dobar odziv kod publike jer smo uspjeli da napravimo jednu toplu priču o divnim ljudima sa svim svojim mentalitetskim i karakternim manama”, zaključio je Nešković koji potpisuje režiju i adaptaciju predstave.
Autorski tim čine i: kostimografkinja Biljana Grgur, scenografkinja Daniela Dimitrovska, muziku potpisuje Duda Buržujka, scenski pokret Staša Blečić, scenski govor dr Dijana Marojević, dok je asistent scenografa Ivan Nikolovski, a u igraju: Ninoslav Đorđević, Marija Maša Labudović, Ivana V. Jovanović, Saša Torlaković, Biljana Keskenović, Ana Rudakijević i Lazar Nikolić, Srđan Aleksić, Julija Petković, Miloš Lazić, Stevan Vuković, Staša Blečić.
“’Da l’ je to karakter, ili mentalno oboljenje?’, kaže jedan song iz naše predstave. Šta god da je odgovor na ovo pitanje, samo humor može bar prividno da spasi svijet. I naš, i Nušićevih likova. A, ako već dijelimo njihov karakter, hajde da dijelimo i sudbinu, pa da im/nam poželimo srećan kraj. Kraj podrazumijeva konačnost, pa uz sreću može da stoji samo kao oksimoron. To i hoćemo u pozorištu, to i hoćemo od humora. Nek je slava oksimoronima u pozorištu, nek je slava ljudskoj toplini i humoru, a Vama, gospodine Nušiću, hvala! Srećan 160. rođendan!”, poručio je Nešković.
Ponovo ste na Grad teatru, ovoga puta sa premijerom predstave “Protekcija”. Kako se osjećate povodom povratka i rada na ovom festivalu?
Uvijek se rado vraćam Budva Grad Teatru, na kome učestvujem već osam godina. Ovo je posebna prilika, jer je ovo koprodukcija između mog omiljenog Narodnog pozorišta Sombor i festivala na kome se osjećam više nego dobrodošao. To je idealna kombinacija, pa je takvo i moje osjećanje.
Šta Vas je inspirisalo da odaberete Nušićevu “Protekciju” za ovogodišnji festival?
Sam odabir Nušića potekao je od Budva Grad teatra zbog obilježavanja 160 godina od njegovog rođenja. “Protekciju” sam odabrao ja, jer je to njegova možda najmanje izvođena komedija koja se ne bavi ostrašćenom kritikom vlasti (kako smo navikli kod Nušića) već ljudskom prirodom, karakterima i mentalitetom.
Da li je rad na festivalu Grad teatar drugačiji u odnosu na rad u drugim teatrima i festivalima? Ako jeste, na koji način?
Jeste, najprije utoliko što se uvijek radi o koprodukciji. Zatim, radi se preko ljeta, što je neuobičajeno za pozorište. Ipak, najveća specifičnost leži u tome što predstava koju radimo za ovaj festival nastavlja da živi tokom zimske sezone u nekom od institucionalnih pozorišta. Svijest o tome je jako važna, da bismo napravili predstavu koja odgovara i ambijentalnim uslovima u kojima se izvodi u Budvi, ali i sceni-kutiji u koju se od jeseni seli. Scenografija, kostimi, svi elementi moraju da odgovaraju i jednom i drugom ambijentu.
Kako ste pristupili režiji ovog klasičnog djela i da li ste unijeli neke savremene elemente?
Fokusirao sam se na to da izrežiram vodvilj sa elementima kabarea, transponujući ga u savremeno doba kako jezički, tako i tretmanom odnosa unutar dvije porodice o kojima je riječ.
Koji su najveći izazovi u adaptaciji klasičnih tekstova poput Nušićevih s obzirom na to da već imate veliko iskustvo sa djelima Aleksandra Popovića?
Aleksandar Popović je najbolji pisac dijaloga na srpskom jeziku ikada. Nušić je najbolji u nekim drugim stvarima, koje sam već toliko puta pomenuo u intervjuu. Zajedničko im je jedino što se veoma teško štrihuju. Nušić neke informacije naizgled ponavlja po više puta u komadu, ali one svakim ponavljanjem dobijaju novo značenje, u zavisnosti od lika i vizure sagledavanja problema. To je najveći izazov.
Kako vidite relevantnost Nušićevih tema u današnjem društvu i kako ste ih povezali sa savremenim kontekstom?
Nušić je pisac koji se bavio mentalitetom jednog naroda. Od njegovog rođenja do danas je prošlo 160 godina, ali za pitanje mentaliteta jednog naroda, to je koliko i treptaj oka, te ga nije teško transponovati. On se u svom posljednjem komadu “Vlast” bavio privatizacijom rječnih korita u Srbiji. Toliko.
Koji su bili najveći izazovi s kojima ste se suočili tokom rada na ovoj predstavi?
Najveći izazovi s kojima smo se suočili tokom ovog procesa nisu se ticali umjetnosti, već klimatskih uslova. Tokom cijelog jula mjeseca probe su se odvijale u Narodnom pozorištu Sombor, a baš u to vrijeme Srbiju je zahvatio toplotni talas i temperature vazduha su danima išle i do 40 stepeni. Svi smo jedva disali na takvim temperaturama, ali nas je pozitivan duh komada i same predstave neprekidno motivisao da radimo. Tako smo relativno brzo i efikasno sklopili cijelu predstavu uprkos vrućinama.
Koji je Vaš omiljeni trenutak u “Protekciji” i zašto?
Ovo je definitivno odgovor koji zahtijeva neko vrijeme, da predstava poživi prije svega, ostvari neke uspjehe pa onda sjednemo i diskutujemo između nas dvojice, ili više nas, koji nam je omiljeni dio i zašto. Taj razgovor još treba da se zasluži.
Kako mislite da će publika reagovati na ovu adaptaciju Nušićevog djela?
Siguran sam da će publika uživati jer smo napravili jednu nepretencioznu predstavu koja je duhovita i zabavna. Iako se bavi manama ljudskih karaktera, tvrdimo da i oni, takvi karakteri, zaslužuju srećan kraj, ili u ovom slučaju početak. Na kraju predstave tek počinje novi život ovih Nušićevih likova.
Da li imate planove za dalji rad na Nušićevim djelima?
S obzirom na to da je ovo peti put da režiram predstavu po Nušićevim djelima, neko vrijeme se sigurno neću vraćati njegovom opusu. Od nas reditelja se uvijek očekuje inventivnost, posebno kada radimo jednog tako značajnog pisca za cjelokupnu našu kulturu. Zato je važno dati sebi vrijeme da se ponovo zaželimo nekih sadržaja kojima smo se već bavili.
Bonus video:
