Posmatrajući umjetnost Uroša Toškovića čovjek ne može a da ne zapadne u razmišljanje i meditaciju nad slikama u kojima, ako smo dovoljno hrabri kao Tošković, zalazimo u dubine sopstvene duše, samoće, i suočavamo se sa sirovom stvarnošću života. U to se možemo uvjeriti na izložbi crteža Uroša Toškovića iz kolekcije autora, kolekcionara, slikara i likovnog pedagoga, Bojana Krljića.
Izložba je otvorena u četvrtak u Umjetničkoj galeriji “Velimir A. Leković”, u okviru likovnog segmenta “Barskog ljetopisa”, zajedno s promocijom Krljićeve monografije “Tochkowitch”.
U okviru postavke izloženo je 35 radova, koji su selektovani iz autorove zbirke od oko 350 crteža.
Prema riječima istoričarke umjetnosti Ljiljane Zeković poetika Uroša Toškovića se temelji na transcendentalnom i spiritualnom iskustvu u kontekstu fantastike snažnog ekspresivnog naboja “koji nije izražavao fantazmagoričnim vizijama i narativnim prizorima već je nemilosrdno razotkrivao suštinu ljudskog bića kao jedinke - bolne, grčevite, brutalne, bespomoćne, letargične”.
Toškovićeva umjetnost je način kako da stignemo do svog nesvjesnog i način da se probudimo iz bolesnog sna ušuškanosti koji otupljuje empatiju i pravi od nas robove površnog, jer istinski život i svijet nisu u praznim osmjesima, privilegiji bogatih i lažnoj ljubaznosti. Istinski život nije okretanje glave od tuđe patnje, onda kada se pravimo da je sve u redu dok negdje na istoj planeti padaju bombe, djeca u najgorim bolovima umiru, ljudi polako i bolno kopne jer nemaju pristup vodi i hrani, gdje žene svakodnevno trpe nasilje i umiru samo jer su žene, gdje čitave kulture moraju da se bore za sopstveni opstanak pred ogromnom čizmom imperijalizma. Istinski život nije oguglati na patnju koja nam se svakodnevno i pred očima odvija, u samom našem okruženju, ali i iza naših očiju i u našim srcima, kao i našim domovima. Zato, Tošković će uvijek biti poziv na hrabrost, humanost i nesebičnost. On je svaku osobu koju je sreo vidio onakvom kakva jeste i razumio je.
“Na njegovim radovima, kao u nekoj virtuelnoj galeriji, smjenjuju se figure vojnika, ranjenika, mrtvih ratnika, izgladnjelih životinja, pokajnica, karikiranih ljudskih likova koji su, zapravo, simboli preko kojih izražava različita psihološka stanja - patnju, pesimizam, užas, smrt, bol ravnodušnost... Razapet između svijeta snoviđenja i brutalne realnosti izražava se u ekspresivnom maniru olovkom, tušem, uljem, a kasnije pijeskom, pastelom i njihovim kombinacijama”, kazala je Zeković.
Govoreći o Monografiji, ona je istakla da je u pitanju obimna publikacija od 445 stranica u kojoj su poštovani standardi i principi naučne i stručne aparature i da obuhvata tekstove kojima se sa različitih aspekata osvjetljava višesložno i kompleksno djelo Uroša Toškovića, katalog radova, crteže iz skicen blokova i svezaka, djelove intervjua, zapise iz svezaka i pjesme u tekstu pod nazivom “Dobar crtač je kao elitni strelac” u kojem nam se Tošković obraća u prvom licu.
“Tu je i izuzetno indikativna fotodokumentacija. Posebnu cjelinu predstavlja Katalog radova nastalih od 1953. do 1995. godine dok u ilustrativnom dijelu posebnu cjelinu čine crteži iz skicen blokova”, dodala je ona.
Krljić je, obraćajući se prisutnima, kazao da se Tosković smatra jednim od najvećih crtača, ne samo u regionu već i u svjetskim okvirima.
“Živojin Pavlović je u svom tekstu posvećenom Toškoviću istakao da je Toškovićeva estetika bez premca u svjetskom slikarstvu. Žak Vale, poznata ličnost u svijetu francuske kulture, stavlja Toškovića u porodicu duhova koja postoji kroz vjekove zajedno sa Gojom i Viljemom Blejkom”, kazao je Krljić na otvaranju kom je prisustvovao i Toškovićev brat, Ljubiša.
Krljić kaže da je Tošković pjesnik, a njegovi crteži epske pjesme, intimna ispovijedanja, bunt protiv svijeta u kome živimo, “oni su vulkani i emocije koje ostavljaju snažan utisak na svakoga otkrivajući ono nevidljivo”.
Ta patnja, taj užas, smrt i bol o kojima, potezima olovke, Tošković govori jednako su dio nas kao i sreća, ljubav, život… i ništa od toga ne isključuje jedno drugo, već nas čini cjelovitim i stvarnim.
“I kako je rekao pjesnik Danilo, iako je tema smrti prisutna u njegovim crtežima, njihov izraz i živost prizivaju, otjelovljuju i slave život. Kao plodovi prirode njegovi crteži rasipali su se iz korica otrcanih blokova sijući svuda gdje je stigao, a njegova i tuđa nebriga doveli su do toga da se mnogima izgubi trag. Nadam se da će ova izložba i pridružena publikacija biti korak ka potpunijem razumijevanju i priznavanju lika i djela ovog velikog umjetnika”, istakao je Krljić.
Izrazio je zahvalnost likovnoj kritičarki Ljiljani Zeković, slikaru i selektoru likovnog programa Goranu Ćetkoviću, direktorici kulturnog centra Bar Aleksandri Nikezić Grabež i direktoru galerije Milunu Lutovcu na organizaciji izložbe, kao i svima koji su doprinijeli projektu, kao i gostima.
Kako objašnjava Krljić za “Vijesti”, period od čak dvije decenije skupljanja materijala bio je izazovan, a u isto vreme inspirativan.
Kako kaže, kad je vidio prvi Toškovićev crtež koji je nabavio 1998. godine, prodao je jednu veliku količinu knjiga iz istorije umjetnosti kako bi došao do tog crteža.
“Kolekcija je polako rasla”, dodaje Krljić.
Za njega Tošković je, pozivajući se na to kako ga je nazvala istoričarka umjetnosti Anastazija Miranović, “hodajuća umjetnost”.
Danas kada vlada hiperprodukcija, unižavanje umjetnosti kroz ekonomske namete, čime se smanjuje dostupnost knjizi, muzejima, pozorištu… Tošković ostaje i uvijek će biti relevantan.
“U ovom vremenu kada je sve komercijalizovano i kada su totalno obezvrijeđene sve vrijednosti, Uroš Tošković je istinska umjetnost. Možemo da kažemo da njegova estetika i njegov izraz otkrivaju ono nevidljivo, suštinsko, tako da Tošković, po meni, ima toliku snagu i toliko nadnaravni magnetizam u crtežu koji ne ostavlja nijednog posmatrača ravnodušnim”, Krljić.
On je svoj dio odradio kada je u pitanju očuvanje Toškovićevog rada i djela, ali, kako navodi, “svakako, prije svega, institucije treba da pokrenu neke stvari”.
“Bilo bi izuzetno da se napravi u Baru stalna postavka Uroševih radova. Znam da postoji ovdje u Baru jedna kolekcija njegovih radova koja se nalazi trenutno u depou, nažalost, ti radovi bi trebalo, po mom mišljenju, da dobiju neki prostor i da budu stalno izloženi. Vremenom bi ta kolekcija sigurno i rasla”, rekao je on.
Krljić kaže da Tošković zaslužuje jednu stalnu postavku, jedan muzej “Tošinarijum”.
“Što je rekao jedan moj prijatelj Luka Sjekloća, autor sjajnih fotografija u monografiji Uroša Toškovića, trebalo bi napraviti ‘Tošinarijum’, muzej posvećen Toškoviću”, rekao je Krljić dodajući da je takođe potrebno što više publikacija i što više izložbi.
Kaže da je ova godina posebna po tome što će biti nekoliko Uroševih izložbi.
“U Beogradu je bila promocija knjige i izložba moje kolekcije u galeriji ‘Grafički kolektiv’, pa sad u Baru. U oktobru mjesecu će biti izložba Uroševih radova iz kolekcije Nenada Radovića u Valjevu u ‘Modernoj galeriji’ u Valjevu, jedna izuzetna kolekcija u kojoj se nalazi veliki broj crteža iz perioda Sjedinjenih Država. Čuo sam i da bi trebalo da se podigne spomenik Urošu, što je za pohvalu”, dadao je autor Monografije.
Istče da ovakve stvari treba da se dešavaju ne samo u Crnoj Gori već i uopšte na ovim prostorima, “jer Tošković je stvarao i u Beogradu i u Crnoj Gori i Parizu - on je svakako svjetsko ime u svijetu likovne umjetnosti, pogotovo crteža”, podsjeća Krljić.
Tošković je imao uticaja na Krljića, kao i na njegovu umjetnost.
“Ja sam i sam slikar i likovni pedagog i prije svega crtač. Crtež me oduvijek zanimao kao medij i smatram ga ravnopravnim sa slikarstvom. Uopšte ta poetika ‘art bruta’ mi je veoma bliska i ja volim umjetnike kao što su Uroš Tošković, Radomir Džoni Reljić, Dado Đurić, Žan Dibife… ta neka estetika je jako bliska mojoj poetici, tako da, svakako, Tošković je nešto što je inspirisalo i moju umjetnost - pogotovo u početku”, rekao je on.
Zahvaljujući izložbi i monografiji Bojana Krljića imamo priliku da čuvamo sjećanje na velikog umjetnika, Uroša Toškovića. Imamo priliku da ga cijenimo. Imamo priliku da shvatimo da umjetnik nije samo ideja, neka “izromantizovana” verzija onog kako ga zamišljamo. Svijet postoji i izvan naših poimanja, a približiti se crtežu Uroša Toškovića znači poznati makar djelić istine ovog univerzuma.
“Nažalost, volio bih da sam uradio ovu publikaciju i knjigu za života Uroša Toškovića, kao i ovu izložbu… ali, eto, mislim da je Tošković još uvijek živ. Kroz svoja djela i crteže on živi i njegovo djelo će vječno živjeti”, poručio je Krljić.
Bonus video:
