Svjetski poznati bend Nouvelle Vague ispisao je u Crnoj Gori jednu od onih noći koje se pamte i prepričavaju, a sjećanje na njih budi energiju i žar, makar će tako biti u krugu onih koji su druge večeri festivala Rubix u Tivtu prisustvovali njihovom koncertu koji je prisutne “raznio” energijom izazivajući neprekidne osmjehe i plesanje u jačem ritmu, ali i suze i tišinu zahvalnosti, te ovacije i aplauze na kraju.
Oni koji su došli očekujući melanholične i romantične melodije uz koje će se nježno njihati, svakako su ih i dobili, ali uz to i mnogo više, ostajući iznenađeni i fascinirani snažnim, moćnim muzičkim performansom koji je gotovo zapovijedao da se pokrenete. Tako je ovaj nastup jedan od onih koji oduševljavaju jer je premašio sva postavljena očekivanja čime je zavrijedio gromoglasni aplauz.
Energija i harizma koje je demonstrirala pjevačica Alonya bili su u centru pažnje, a njen entuzijazam i šarm zarazni, opuštajući, uzbudljivi, moćni.
Iako je broj prisutnih bio manji nego što bi se moglo očekivati za bend ovog kalibra, to se nije osjetilo, već je energija prisutnih vibrirala tako snažno da je ispunjavala čitav festivalski prostor, i to prvenstveno zahvaljujući nevjerovatno harizmatičnoj i očaravajućoj Aloniji koja je preuzela kontrolu nad osjećajima i pokretima svih u publici, pružajući i uzimajući energiju u svojevrsnoj razmjeni koja je bila toliko snažna da je povremeno izgledalo kao da publika nije imala izbora nego da se prepusti pokretu, plesu i uživanju u zajedničkom doživljaju.
Ona je dirigovala ritmom, emocijama i muzikom, praveći krajnje nevjerovatnu atmosferu svojim scenskim nastupom kojem se prepustila zavodeći publiku. Od prvog trenutka stupanja na scenu bilo je jasno da kompletan bend posjeduje zaraznu moć i nudi bliskost koja se rijetko sreće, a da je Alonija prava “front(wo)men”, baš kao i Skaj Edvards iz benda Morcheeba koji je nastupio prošle godine, samo, Alonoija i Nouvelle vague ipak u nešto tvrđem zvuku i dominantnijem kretanju i pjevanju.
Svaki pokret, korak, skok, zanos, krik ili vrisak, ali i šaputavi stih, nosili su u sebi impuls koji je pokretao prisutne, pozivajući na oslobađanje i slobodu, na svaki način. Neiscrpna energija prštala je na sve strane, a neumoran korak i neporeciv šarm uspostavili su jaku vezu s publikom koja se nesumnjivo osjećala kao dio nečeg većeg, nečeg što nadilazi uobičajeno koncertno iskustvo.
Djelovalo je da se svaka pjesma izvodi namjenski posvećeno individui u gledalištu, a zapravo je ta individua bila čitava zajednica prisutnih. Svaka poza, pogled, plesni pokret, skok, trk, uzdah, šapat bio je kao upućen sebi ali i svakome okolo, za zajedničko uživanje i razmjenu energije. Poseban momenat tokom nastupa, iako je apsolutno svaki bio takav, dogodio se kada je pjevačica nakon razmjene energije i emocija s partnerkom na sceni, podijelila flašu vina s onima u prvim redovima nazdravljajući muzici, umjetnosti, ljubavi, ludoj energiji i ljepoti svega toga. Publika je bila u transu, i zatečena i očarana, potpuno uronjena u tren.
Bio je to pravi performans prožet plesom, pokretima, snagom, senzualnošću, spontanošću, flertom s muzikom i publikom, a sve u duhu umjetnosti, ljubavi, povezanosti, snage i slobode koja se širila.
Ritmovi su se preplitali sa svjetlosnim efektima i dimom, u nekom posebnom univerzumu zvuka poznatih i novih pjesama. Kao što je Mark Kolin i najavio u razgovoru za “Vijesti”, publika je i dobila hitove koje voli, ali i otkrila nove melodije s najnovijeg albuma “Should I Stay or Should I Go”.
Nastup je bio posebna prilika za publiku da doživi njihov prepoznatljivi zvuk, koji kombinuje punk, post-punk, reagge, jazz, rock, new wave hitove u bossa nova aranžmanima. Od onih novijih obrada poput “People are People”, “Shout”, “This Charming Man”, preko “Guns of Brixton”, “Too Drunk to Fuck”, do klasika kao što je “Love Will Tear us Apart”, publika je prihvatala, pjevala i kretala se zajedno s pjevačicom. Svaka pjesma donijela je nešto svježe i prijeko potrebno, kako crnogorskoj, tako i inostranoj publici koja je prisustvovala senzacionalnom događaju.
A nakon jakog ritma koji su svi podržavali, da je veza za pjesmom “In a Manner of Speaking” ipak jedinstvena i posebno prisna, sastav je pokazao na samom kraju čime je otkrivena potpuno nova i drugačija dimenzija uživanja u muzici i bendovima, uz osmjehe i suze u publici koja je u tišini ispratila i odslušala ovu pjesmu, emotivnu, lijepu, toplu, meditativnu, melanholičnu, zaljubljivu. Melodija i riječi iz pjesme “In a Manner of Speaking” bile su poput pečata noći koja je ostavila dubok trag u svima koji su je doživjeli.
Proslavljajući 20 godina svoje karijere, prvi put pred crnogorskom publikom, Nouvelle Vague je pružio nastup koji je bio mnogo više od koncerta - bio je to muzički zanos, ritual prožet emocijama, energijom, šarmom i slobodom, a bend je pokazao zašto je već dvije decenije omiljen među ljubiteljima alternativne muzike širom svijeta, pa tako i kod nas.
Iako je nevjerovatno da je ovo bio njihov prvi nastup u Crnoj Gori, uz pitanje kako to da ih pojedini drugi festivali nijesu i ranije doveli, ideja je, ali i nada, da ovo neće biti i posljednji susret s crnogorskom publikom koja zaslužuje više gostovanja velikih bendova.
Inspirativni i neumorni duo “Crazy P” nastavili u jakom ritmu
Energija nije stala ni nakon što se bend povukao sa scene, već ju je jednako bujno i raskošno nastavio dvojac Crazy P, koji je pokazao zašto dominira svjetskom scenom još od 80-ih godina prošlog vijeka. Danijel Mur i Džejms Baron, kao vladari gruva i ritma, su sa svojim setom u elektro-disko-dens maniru savršeno zaokružili veče, a još jedna moćna žena bila je inspiracija, podsticaj i motivacija svima da je prate, pa je publika uživala do kraja večeri koju su prethodno otvorili DJ Drumbooty i crnogorska muzičarka Aleksandra Prelević Palladino, poznatija kao Dolce Hera koja je predstavila novi spot rađen uz podršku Fondacije “Miloš Karadaglić”, čija je stipendistkinja, kao i remiks njenog prvog singla sa Ninom Žižić “Uncommon Dreams” koju je radio Bizar Duo. Na sceni Sinhro na Rubixu joj se pridružila i Vladana Vučinić da bi izvele zajedničku pjesmu “Sweet and Bizzare”.
Sa bine su se zatim čuli kultni rokenrol klasici i žestoki rifovi koje je demonstrirao cover bend Slay the Band, predvođen Edom Feragamom. Od čuvenog Led Zeppelina i neprolazne “Stairway to Heaven” pjesme, krenule au i “Fly Away” Lenija Kravica, a onda uslijedili i legendarni Rolingstonsi sa “You Cant Always Get What You Want”, a sve je to publika rado i ekspresivno pratila - glasom, pokretom i emocijom.
Tako je drugo veče drugog izdanja Rubix Festivala u Tivtu bilo savršen spoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, u savremenom i urbanom pristupu muzici i umjetnosti.
Treće, posljednje veče festivala Rubix, rezervisano je za ljubitelje elektronske muzike uz nastupe domaćeg producenta Novaka (Notsoserious), sarajevskog DJ Alaina i jednog od najvećih muzičara sa preko trideset godina impozantne karijere Hernana Cattanea.
Bonus video:
