Dramski program XXXVIII festivala Grad teatar nastavljen je sinoć na sceni između crkava igranjem predstave “Budućnost“ po tekstu Žige Divjaka i Gregora Zorca, a u režiji Žige Divjaka.
Predstava je produkcija Beogradskog dramskog pozorišta i Mestnog gledališča ljubljanskog. Predstava “Budućnost” predstavlja snažno i angažovano pozorišno djelo koje se bavi temama izumiranja vrsta i gubitka biodiverziteta, istražujući pitanje šta se zapravo gubi kada jedna vrsta nestane sa lica Zemlje.
Kroz inovativan pristup i minimalistički izraz, "Budućnost" postavlja teška pitanja o odnosu čovjeka prema prirodi, podsjećajući publiku na značaj svih oblika života u očuvanju ekološke ravnoteže. Ova predstava nije samo ekološki manifest, već i duboko emotivno i filozofsko istraživanje naše povezanosti sa svim živim bićima na planeti.
Kroz suptilnu i promišljenu režiju, Divjak uspijeva da prenese osjećaj hitnosti i odgovornosti, ali i da istakne koliko je važno da se o ovim temama govori sada, dok još imamo priliku da utičemo na budućnost. "Budućnost" je i kritika ravnodušnosti savremenog društva prema ekološkim krizama, ali i poziv na akciju i promišljanje o svijetu koji ostavljamo budućim generacijama. Nakon igranja predstave, Divjak je izjavio da je jedna od misija ove predstave bila da ostavi snažan utisak na publiku.
"Mislim da vrijedi pokušati. Možda nije prvi pokušaj taj koji će nešto promijeniti, ali će jedan od pokušaja vremenom pokrenuti neku promjenu. Ja vjerujem da će biti tako i vjerujem da umjetnost može puno toga da napravi, da nam približi neki drugi pogled i da uz njenu pomoć gradimo senzibilitet koji je jako važan ako želimo da imamo bilo kakvu budućnost”, kazao je Divjak.
Na pitanje zašto se odlučio na neverbalnu komunikaciju u predstavi, Divjak je objasnio:
"Prvobitna ideja je bila da se napravi saradnja između Beograda i Ljubljane, ali mi smo htjeli da to prvenstveno budu samo ljudi, a ne Srbi ili Slovenci. Mnogo pričamo u poslednje vrijeme, ali tek kada zaćutimo možemo da vidimo neke druge stvari i gradimo druge senzibilitete. Tu je ljudska priča koja je jako glasna, ali druga bića nemaju glas i ovaj put je malo obrnuto”, objasnio je Divjak i dodao da je i on uvidio sličnost između dešavanje u predstavi i grada u kom se predstava odigrala.
"Baš smo pričali o tome dok smo prolazili kroz Budvu da je možda malo preslična situacija, ali ovo nije posebnost Budve već je to stanje svijeta. Svi toliko radimo, imamo tih deset dana odmora i umjesto da odmaramo to postane neka druga vrsta histerije koja nema veze sa odmorom ili željom da budete u prirodi, već je prisutna neka vrsta frustracije i ludila.”
Glumac Milan Kolak je kazao da je neverbalna komunikacija potpuno drugačiji alat od onog na koji su glumci navikli.
"To čišćenje od viškova, u ovom slučaju i od jezika, glumca dublje približava sadržaju. Tako da je ovo bilo jedno značajno iskustvo koje sada koristim i u drugim projektima, crpim iz ovog projekta osjećaj o suštini. Bilo mi je jako značajno i zanimljivo. Već na prvim probama smo bili zaprepašćeni koliko zapravo ne mislimo o ovim temama, koliko smeća čovjek proizvodi, koliko je samoživ i koliko nema nikakav odnos prema drugim živim bićima i prirodi. Bolno je to osvješćivanje načina funkcionisanja čovjeka,” kazao je Kolak i dodao da je igranje na otvorenom poseban doživljaj.
"Posebno kada je ovako lijepo vrijeme. Mi smo do sada igrali ovu predstavu u zatvorenom prostoru. Zna da bude problem u predstavama kada postoji dosta teksta i onda glas ide na sve strane i teže dolazi do publike, a ovjde nam je bilo dosta lakše. Prijatna je atmosfera, čujemo šum talasa, a scenografija nam je plaža tako da smo baš tu gdje treba da budemo".
Glumica Milena Vasić je izjavila da je bio veliki izazov ćutati na sceni.
"Zaista je u tom procesu to bio veliki izazov, ali nam je i vrlo bilo jasno u šta ulazimo i šta radimo. Žiga nas je okupio, privukao i uvukao u tu svoju priču, on je zaista jedan čovjek koji je vrlo emotivno uključen u ovu problematiku. Bilo je zadovoljstvo raditi na ovom projektu. Tekst predstave postoji, pojavljuje se na ekranu iza nas i ona zajedno sa našim reakcijama i ponašanjem stvara tekst predstave. Mislim da tekst ovdje ne nedostaje i da bi svaka riječ bila suvišna. Namjerno smo se opredijelili da postoji samo jedno mjesto gdje se izgovaraju riječi, a to je izgovaranje imena djece koje više nema. Baš smo ponosni na ovu predstavu,” naglasila je Vasić.
Predstava "Budućnost" uspjela je da kroz svoj inovativni izraz i snažnu poruku ostavi dubok utisak na publiku, potvrđujući važnost pozorišta kao medija za promišljanje i inspiraciju u suočavanju sa društvenim problemima i izazovima.
Bonus video:
