Poznat po svojoj harizmi i sposobnosti da prenese duboku emotivnu suštinu muzike publici širom svijeta, Simon Trpčeski stekao je status jednog od najznačajnijih pijanista svoje generacije. U to će imati priliku da se uvjeri i publika muzičkog programa 38. festivala Grad teatar, u okviru kojeg će Trpčeski večeras održati koncert u crkvi Santa Maria in punta, u budvanskom Starom gradu.
Simon Trpčeski je istaknuti makedonski pijanista, rođen 1979. godine u Skoplju. Muzički talenat pokazao je već u ranoj dobi, a formalno obrazovanje započeo je na Muzičkoj akademiji u Skoplju, gdje je diplomirao u klasi profesora Borislava Ivanova.
Trpčeski je privukao međunarodnu pažnju svojim izuzetnim tehničkim vještinama i izražajnom muzikom. Njegov debi u Londonu 2001. godine sa Londonskim simfonijskim orkestrom bio je prekretnica u njegovoj karijeri, nakon čega su uslijedili nastupi sa vodećim orkestrima širom svijeta, uključujući Kraljevski filharmonijski orkestar, Simfonijski orkestar Čikaškog simfonijskog centra i Filharmonijski orkestar Los Anđelesa. Njegova diskografija uključuje nekoliko hvaljenih albuma, među kojima se ističu snimci za izdavačku kuću EMI Classics. Osvojio je brojne nagrade i priznanja, uključujući prestižnu nagradu Gramophone za najboljeg mladog umjetnika 2003. godine.
Pored solističkih nastupa, Trpčeski je aktivan u komornom muziciranju i često nastupa sa prijateljima i kolegama muzičarima. Njegova strast za obrazovanjem i rad sa mladim talentima dodatno obogaćuje njegov doprinos muzičkoj zajednici.
U intervjuu za Vijesti najavljuje večerašnji koncert u Budvi, komentariše muzičku scenu Balkana i ulogu klasične muzike u društvu, priča o izazovima na tom polju u svijetu, savjetuje mlađe kolege i otkriva planove za dalje...
Kako se osjećate povodom ovogodišnjeg gostovanja na festivalu Grad teatar? Šta publika može očekivati od Vašeg nastupa?
Dolazim u Budvu vjerovatno nakon skoro 30 godina, možda nešto manje. Ovo zvuči prilično dramatično i nevjerovatno, a i meni se tako čini. Mislim da sam možda prošao kroz Budvu jednom ili dvaput u tih skoro 30 godina, ali nikada nisam imao mogućnost da opet dođem na festival Grad teatar. Zato sam vrlo srećan što sam dobio poziv od maestra Bojana Suđića da se predstavim crnogorskoj publici, kao i svima koji su ljubitelji festivala i umjetnosti generalno. Drago mi je što ću imati priliku da nastupim u jednom tako istorijskom i vrlo šarmantnom gradu, koji je za neke i mondensko mjesto.
Koje kompozicije ste odabrali za ovaj nastup i zašto? Da li postoji određena tema ili poruka koju želite da prenesete kroz odabrani repertoar?
Predstaviću se s nekoliko kompozicija koje ne samo da ocjenjuju, nego i objašnjavaju ljudsku prirodu i sve njene karakteristike i kvalitete, ali i nedostatke tokom života koji se izražavaju na najrazličitije načine. Sviraću repertoar koji uključuje “Mazurke” od Šopena, “Holbergovu svitu” od Griga, pa sve do “Krcka Oraščića” i “Sonate” od Prokofjeva. Kao muzičar, želim da preko ovog programa podsjetim sve nas na normalnosti ljudskog života i ličnosti, osjećaje tuge, ljubavi i bola, ali i humoristični duh i dječiji duh, kao i pritisak koji osjećamo kroz Prokofjevu “Sonatu” zbog svega što se, nažalost, dešava u svijetu. Neka ovaj koncert bude poziv na razumijevanje, ljubav i mir. U jednom ovakvom, prilično razvijenom, svijetu rat jednostavno ne smije da se dogodi.
Ko su neki od Vaših najvećih muzičkih uzora i kako su oni uticali na Vaš stil sviranja?
Ima nekoliko pijanista koji su na mene stvarno ostavili snažan utisak. Naravno, imao sam odličnu pijanističku školu koja potiče iz stare ruske pijanističke škole. To je taj kov ljudi koji je obraćao pažnju na sofisticirani ukus u muzici koji se trudim da pratim i svakodnevno usavršavam. Tako da, iako ne želim da ispadne da sam konzervativan, ti uzori su se posvetili zvuku, ljepoti zvuka, kulturi interpretacije i čistoći. To su karakteristike koje možda ne odgovaraju uvijek vremenu u kojem živimo, ali smatram da sam srećan što sam mogao učiti od takvih uzora koji su bili predstavnici malo starije škole.
Koji su najveći izazovi s kojima se suočavate kao pijanista na međunarodnoj sceni?
U prethodnom odgovoru sam djelimično dotakao ovu temu. Jedan od izazova danas je sviranje i interpretacija u svijetu pijanista, jer svako, naravno, želi i treba da pronađe svoj pečat interpretacije, što je normalno i prirodno. Međutim, teško je naći ravnotežu između sofisticiranog ukusa i modernog, komercijalizovanog svijeta. Smatram da svako treba da vjeruje u svoj izražaj, ali poštujući čistoću muzike.
Kako ocjenjujete muzičku scenu u regionu Balkana u poređenju sa svjetskom scenom?
U posljednje vrijeme pratim muzičku scenu na Balkanu i mislim da je rezultat stvarno napredan, posebno ono što se dešava na Balkanu, kao što su programi Sofijske filharmonije, Beogradske filharmonije i nekoliko orkestara u Bukureštu. Iako nisam toliko pratio u posljednje vrijeme, to mi je zapalo za oko. Naravno, tu su i programi orkestara u Ljubljani i Zagrebu, kao i trud makedonske filharmonije i drugih kulturnih institucija koje se trude da predstave kvalitetne muzičke programe. To je uska povezanost između umjetničke kreacije i finansija. Ne kažem da sve zavisi od finansija, ali one igraju značajnu ulogu. Kada se uporedi sa zapadnim scenama, situacija može biti nezahvalna, ali na Balkanu se može vidjeti trud i znanje, kao i festivali koji nude kvalitetne sadržaje, što je za poštovanje. U Crnoj Gori, bar prema onome što sam vidio do prošle godine, ljudi se takođe trude. S jedne strane, koncept je jednostavan: država mora prepoznati da kultura u jednom narodu zahtijeva maksimalnu podršku muzičkih institucija i kvalifikovanih ljudi koji imaju znanje i viziju. To možda zvuči jednostavno, ali nije lako i treba naći prave ljude i podržati ih. Ako nisu podržani, situacija može postati problematična. To su kompleksne stvari koje se mogu riješiti na jednostavan način, posebno kada je u pitanju balkanski mentalitet.
Kakvo je Vaše mišljenje o savremenim kompozitorima klasične muzike?
Biti savremeni kompozitor nije uopšte lak zadatak, s obzirom na bogatu istoriju koja nas okružuje. Pronaći svoj vlastiti jezik i izraz u današnjem vremenu predstavlja ogroman izazov. Poštujem hrabrost, pa čak i beskrupuloznost onih koji se upuštaju u istraživanje i pronalaženje svog izraza, prenoseći svoje vizije i emocije kroz muziku u savremenom dobu. Tehnologija, elektronika i eksperimentalnost igraju značajnu ulogu, ali je važno da te inovacije imaju jasnu svrhu ili cilj. Ipak, ne smijemo zaboraviti da je melodija jedna od ključnih karakteristika muzike, koja treba da dodirne publiku na različite načine. Iako je ovo možda jednostavno za reći, u stvarnosti je veoma kompleksno. Bez obzira na sve izazove, podržavam i poštujem sve kompozitore koji imaju strast, želju i hrabrost da pokažu svoje umijeće i izraze se na svoj način.
Šta smatrate ključnim trenucima u Vašoj karijeri do sada? Koliko je važna uloga mentora u vašem muzičkom putu i da li Vi mentorišete mlade muzičare?
Postoji nekoliko ključnih trenutaka u mojoj karijeri. S današnjeg aspekta, izuzetno važan je bio period obrazovanja, jer pruža čvrstu osnovu za razvoj muzičke ličnosti. Period srednje škole i fakulteta bio je izuzetno važan za mene, posebno zbog izuzetnih profesora koje sam imao. Kombinacija njihovog uticaja i mog karaktera i ličnosti značajno je doprinijela mojoj interpretaciji. Nakon završetka studija, nastavak rada na sebi bio je ključan. Takođe, dobijanje nagrade na takmičenju u Londonu i početak saradnje sa menadžmentom bili su važni trenuci. Smatram da postoji nekoliko važnih komponenti u mojoj karijeri, a proces stalnog usavršavanja je ključan zbog velike konkurencije.
Šta biste savjetovali mladim pijanistima koji tek počinju svoj muzički put?
Uvijek savjetujem mlađim kolegama da vjeruju u sebe i da poštuju sebe i muziku. To uključuje i posvećen rad, što je neizbježno. Kada postave čvrst osnov, kvalitet će se prirodno ispoljiti. Naravno, uvijek postoje nijanse, ali je važno graditi dobar ukus i ne dozvoliti da komercijalni svijet pokvari sofisticirani ukus. Da ostanete vjerni sebi i svom čistom ukusu nije lako u današnjem komercijalnom okruženju. Stoga, ovo je savjet koji bih im dao.
Koju poruku biste željeli da prenesete publici koja će doći da Vas sluša na festivalu Grad teatar?
Želio bih da publika otvori svoja čula i da se, kako se to kaže na crnogorskom jeziku - “prepušte” muzici i iskrenim osjećanjima koja ću se potruditi da prenesem. Intenzitet emocija koje muzika može pružiti teško je opisati riječima. Ako se publika opusti i prepusti magiji muzike, to će obogatiti njihov život na način koji je neprocjenjiv.
Koji su Vaši planovi nakon festivala Grad teatar?
Nakon festivala Grad teatar, nastavljam sa koncertima. Nedavno sam nastupao u Amsterdamu sa Rumunskim kamernim orkestrom i dirigentom Gabrijelom Bebešeleom, a učestvovao sam i na Belios festivalu u Kot Sent Andreu blizu Liona u Francuskoj, sa Mladinskim ukrajinskim orkestrom i dirigentkinjom Oksanom Liniv. Sezona je započela intenzivno, sa tri koncerta u tri različite države u četiri dana. U planu su mi koncerti u Diseldorfu sa Diseldorfskim orkestrom, a potom ću se vratiti u Makedoniju kako bih nastavio sa projektom “Makedonissimo”, koji smo već izvodili na Barskom ljetopisu. Nadamo se da ćemo ga izvesti i u drugim gradovima Crne Gore, budući da su planovi za Podgoricu prošle sezone promijenjeni. Takođe, planiram otvaranje sezone u Švedskoj i učešće u Enesku takmičenju u Bukureštu kao član žirija. Nakon toga, novi dio sezone ću započeti u Americi sa koncertima u Milvokiju, Montrealu, Majamiju i Denveru, kao i kao rezidentni umjetnik u Temišvaru. Prošle sezone sam bio rezidentni umjetnik u Monte Karlu i nastupao sa Kraljevskim Škotskim simfonijskim orkestrom. Takođe, planiram nastupe u Njemačkoj, Španiji, Engleskoj i Hrvatskoj, a možda i ponovni dolazak u Srbiju. Tokom godine, planiram i nastup sa operom u Cirihu u Švajcarskoj i veliki jubilarni koncert Makedonske filharmonije u Skoplju.
Klasična muzika ima moć da produbi emocije, podstakne kreativnost i intelektualnu refleksiju
Kako vidite ulogu klasične muzike u današnjem društvu? Na koji način vjerujete da muzika može doprinijeti kulturnom dijalogu i razumijevanju među narodima?
Iz istorijskog aspekta, klasična muzika za mene predstavlja sredstvo za pročišćavanje uma i duha, što uključuje i intelektualno čišćenje. Smatram da klasična muzika ima moć da produbi ljudske emocije i podstakne kreativnost i intelektualnu refleksiju. Vjerujem da čak i ljudi koji nisu imali poseban talent ili interes za klasičnu muziku mogu, ako se posvete i otvoreno slušaju, doživjeti nešto novo i značajno. Klasična muzika može dodirnuti publiku i pružiti emocionalno iskustvo koje je teško opisati riječima. Medicinski je dokazano da muzika ima pozitivne efekte, iako nisam stručnjak za to područje. Ako institucije posvete više pažnje klasičnoj muzici i umjetnosti generalno, to može pomoći u povezivanju ljudi i promovisati veće razumijevanje. Na Balkanu, možda, tendencija da sve bude komplikovanije nego što je potrebno, može otežati stvari. Međutim, ako se angažuju pravi ljudi na ključnim pozicijama u kulturnim institucijama i ako se promoviše timski rad, mogu se postići značajni napreci. Na kraju, sve zavisi od naše želje da napredujemo.
Bonus video:
