Otkriveno u prevodu

Kulture razgovaraju zahvaljujući prevodiocima - kniževnim herojima.

Pol Oster

Tekst smo imenovali parafrazom parafraze. Naslov poznatog filma Izgubljeno u prevodu u nazivu Četvrtih književnih susreta u Gdanjsku 2019. (što će za nas biti značajan podatak jer ćemo se na jednu govornicu sa tih susreta pozivati u ovom tekstu) preobličen je u Pronađeno u prevodu, a nama se odrednica otkriveno u prevodu učinila odgovarajućom za tekst o međunarodnoj nagradi za prevodilaštvo.

Na svečanosti priređenoj početkom avgusta u KIC-u “Budo Tomović” Dimitrovu Popoviću, pjesniku, prevodiocu, kulturnom pregaocu, uručena je međunarodna nagrada za prevodilaštvo Orfejevi tekstovi za 2024. godinu. Ime grčkog mitskog umjetnika, koji je pjesmom krotio zvijeri, zaustavljao rijeke, pokretao drveće i kamenje, te stvarao savršen sklad i mir u prirodi u nazivu ove nagrade, simbolički je rezonator ovog priznanja.

Nagradu dodjeljuje Mundus Artium press iz Teksasa, a priznanje je Dimitrovu Popoviću u Podgorici uručio Đek Marinaj, profesor sa Univerziteta Teksas u Dalasu. Marinaj, koji je i sam prevodilac i književni kritičar, više puta nominovan za Nobelovu nagradu, istakao je da je ovo prizanje za izuzetan prevodilački rad. “Velika mi je čast i privilegija stajati pred vama dok proslavljamo izuzetnu osobu, čiji su doprinosi svijetu književnog prevođenja kulturne spone koje obogaćuju književne pejzaže Crne Gore i Albanije. Danas odajemo počast Dimitrovu Popoviću, prevodiocu godine za nagradu Orfejevi tekstovi za 2024. Popović je svjetionik u oblasti književnog prevođenja, svjetlo koje je osvijetlilo put za kulturnu razmjenu i međusobno razumijevanje. Njegovi prevodi služili su kao važan kulturni most, jer produbljuju vezu i dijalog između Crne Gore i Albanije. Kroz neumorne napore, Popović je značajno unaprijedio međukulturalni dijalog, donoseći bogatstvo crnogorske književnosti albanskim čitaocima i albanske crnogorskim”, naglasio je profesor Marinaj.

U obrazloženju Komisija za nagradu Orfejevi tekstovi navodi se da je Dimitrov Popović “pregalac koji je svojim radom predstavlja vitalni kulturni most između Crne Gore i Albanije, a za i za primjeran doprinos književnosti i obrazovanju. Njegovi prevodi obuhvataju širok diskurzivni spektar, uključujući poeziju, prozu i akademske tekstove, čime značajno unapređuje međukulturni dijalog između ovih susjednih zemalja”. To je priznanje za Popovićev izuzetan doprinos književnom prevođenju, premošćavanju kulturnih podjela i njegovanju obrazovne i književne razmjene između Crne Gore i Albanije. Njegov rad predstavlja primjer najviših ideala kulturnog razumijevanja i književne izvrsnosti.

Dimitrov Popović rođen je u Kamenici-Kopliku (Skadar). Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju u Gimnaziji u Draču. Završio je Viši pedagoški institut, fakultet za nastavnike jezika i književnosti u Skadru. Diplomirao je na Državnom univerzitetu u Tirani, smjer jezik-književnost.

Piše poeziju i proučava književnost. Objavio je na albanskom jeziku zbirku pjesama “Izvan nade” 2008. godine, i na crnogorskom 2016. godine pod naslovom “Amfora”, kao i knjigu eseja “Rukovanje”. U 2019. godini Centar za zaštitu kulture manjina u Podgorici objavljuje na albanskom jeziku novi tom pjesama “Razgovor generacija”.

Učestvovao je u radu na obimnoj antologiji u dva toma albanskog i crnogorskog naroda “Jedna knjiga - dva jezika” - “Dva jezika - jedna knjiga” u poeziji i prozi, na albanskom i crnogorskom jeziku, gde je doprinio prevodima sa crnogorskog jezika.

Preveo je roman “Svi moji”, jednog od najznačajnijih crnogorskih pisaca Zuvdije Hodžića.

Dimitrov Popović je priređivač “Antologije crnogorske poezije”, 40 najpoznatijih pjesnika Crne Gore od Jelene Balšić do Dragane Tripković i preveo ju je na albanski jezik. Ovim prevodima je uspio, finoćom i nadahnućem, zadivljujućom stilskom virtuoznošću da na albanski jezik prenese umjetničku individualnost crnogorskih pjesnika.

Preveo je knjigu Pavla Goranovića “Izgubljena godišnja doba”, dramu Nataše Nelević “Jaja”, pripovjetku Zuvdije Hodžića “Neko zove”, “Priče iz Montanara” Vladimira Vojinovića, priredio pjesničku knjigu Mladena Lompara, preveo roman Miraša Martinovića “Posljednji Eshilov dan” itd. Većinu navedenih knjiga objavila je poznata izdavačka kuća ONUFRI u Tirani.

Preveo je mnoge priče i pjesme za časopis CEKUM.

Knjiga “Došljaci - Pjesme Ali Binaka” i njen prevod na albanski nagrađena je kao najbolje opremljena knjiga na 13. Međunarodnom sajmu knjiga u Podgorici.

Preveo je i oko 30 udžbenika za škole sa nastavom na albanskom jeziku, kao i izborne predmete za gimnazije, kao što su: Etika, Logika, Sociologija kulture, Umjetnost i vizuelna komunikacija, Muzika - moj jezik, Sociologija za srednje stručne škole, itd.

Valja dodati i bliskost koju Dimitrov ima s albanskim piscima i zalaganje u vezi sa objavljivanjem i promocijom njihovih knjiga u Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva, koje su predstavljene i na sajmovima knjiga u Podgorici, Tirani, Ulcinju, Prizrenu, Đakovici, Skadru itd. gdje je dobio mnoga priznanja.

Godine 2022. proglašen je za Počasnog građanina u Kopliku, Malesi e Madhe.

Radi u Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva - Podgorica kao prevodilac i urednik knjiga na albanskom jeziku.

Nagrada “Orfejevi tekstovi” pokrenuta je 1967. godine i za nju se kandiduju prevodioci iz različitih zemalja svijeta, a o laureatu odlučuje komisija koja ima 24 člana, univerzitetska profesora. Nagrada se godišnje dodjeljuje za nekoliko kategorija: pjesnika/pjesnikinju godine, književnog prevodioca/prevoditeljku godine, novinara/novinarku godine, pisca/spisateljicu godine i vizuelnog umjetnika/umjetnicu. Proces selekcije za ove nagrade promišljen je i pedantan. Neophodne su preporuke za kandidate od uvaženih ličnosti, književnih i akademskih institucija.

Ova vrijedna nagrada kolege Dimitrova Popovića može nam biti podsticaj za razgovor o značaju prevodilaštva, segmenta kulture koji treba brižljivije razvijati i njegovati u Crnoj Gori. Ovo je pogotovu važno u doba naglog razvoja humanoidnih kreacija (čitaj: vještačke inteligencije), “zahvaljujući” kojoj neki već predviđaju nestanak potrebe za ljudskim potencijalom u prevođenju. Ne treba posebno isticati koliko su prevodioci važni za male jezike, jer oni čine razvidnim kulture tih zemalja.

Civilizacija upravo prevodiocima treba da bude zahvalna za sopstveni razvoj, bogatstvo i identitet. U svom čuvenom govoru “Hermesova posla ili kako prevodioci svakodnevno spasavaju svijet” (kasnije pretočenom u esej), na pomenutim Četvrtim književnim susretima u Gdanjsku, nobelovka Olga Tokarčuk traži naklon za prevodioce “kroz čiju pamet prolaze granice različitih svjetova (…) koji proizvode kamen mudrosti našeg doba - univerzalnost”. Gledajući na prevođenje kao na spasavanje, pomenuće Tokarčukova istorijsku priču koju su “prevodioci dužni da drže u svom mitološkom dosiju” u vezi sa spasavanjem intelektualne baštine nakon pada Rimskog carstva i zasluga arapskih vladara, osnivača svojevrsne akademije u Bagdadu, koja se specijalizovala za prevođenje djela sa grčkog jezika, ali i djela iz Egipta, Indije i Persije. Istorija zna da preokrene igricu, pa su nakon 12. vijeka i potiskivanja Arapa iz Evrope, a kako je iza njih ostala visokorazvijena kultura, bili potrebni prevodioci s arapskog na hrišćanske jezike. Čuvena je, na primjer, škola prevodilaštva u Toledu. Dakle, prevodi prevoda bogatili su nas svojim premrežavanjem svijeta.

Da pomenemo i kvalitete koje treba da posjeduje dobar prevodilac u savremenoj kulturi. Prvi je, zapravo, uvijek postojao u istoriji prevodilaštva i selektorske je prirode - izbor književnog teksta. Tim mjerilom prevodilac štiti sebe. Dobar prevodilac bira one pisce i tekstove čiji jezički iskaz oseća bliskim. Ako kažemo da se Dimitrov Popović oprobao u prevodu Njegoševe Noći skuplje vijeka, koji je na čitanju u Albaniji izazvao snažne emocije u publici, biće nam jasno da je prvi kriterijum zadovoljio. “Kada sam počeo sa prevodima, shvatio sam koliko sam daleko od skrivenih stvari svijeta... Konkretno vidjeti Njegoša, stajati pred njegovim portretom ili kipom - čast je, pročitati ga još je veća, predati ga drugim narodima na njihovom jeziku - obaveza je, objaviti prevedeno u zemljama širom svijeta - zahvalnost je i čast prema njemu kao našoj dubini”, kaže Popović.

Dobar prevodilac, pošto izvrši izbor djela koje će prevoditi, postaje književni kritičar, koji uspostavlja izvjesnu skalu vrijednosti u tekstu koji prevodi, a koja zahtijeva odricanje i nezaljubljivanje u neko rješenje koje je udaljeno od autorske estetske istine. On je sve vrijeme, kako je isiticao pjesnik i prevodilac Stevan Raičković, hodač po žici “između dva ponora - ponora originala i ponora vlastitog jezika”. Prevodilac bi trebalo da posjeduje senzibilnost za proširivnje i sužavanje sopstvenog identiteta, pogotovu ako je i sam književnik, kako bi bez traume postao neko drugi ili nešto drugo, onda kada djelo to zahtijeva od njega.

No, posao prevodioca u savremenom svijetu nikada se ne završava kreativnim prevodilačkim radom, već se on često nađe u ulozi literarnog promotera, agenta književnih djela.

Sve navedene osobine posjeduje laureat Dimitrov Popović, a kako ga dobro poznajem jer smo dugogodišnje kolege, znam i to da on kao prevodilac sanja knjigu koju prevodi, živi tijesno s “rastom” prevoda, a istovremeno njeguje stil “čovjeka iz sjenke”.

Kolega Popović radi posvećeno, sluša pažljivo, govori s mjerom, poštuje kolege, skroman je. To je čovjek od povjerenja, što nikako nije malo u svijetu opšte nestabilnosti. U vrijeme brzine koju živimo, i dijela života koji posvećijemo svakodnevnom poslu, rekla bih da je čovjek čovjeku - kolega, pogotovu u izdavačkoj kući. Dobar kolega je dobar čovjek, a kolega Dimitrov je taj dobar čovjek. Razmjere posla koje svakodnevno obavlja biće jasnije ako kažemo da se kompletna udžbenička produkcija na crnogorskom jeziku prevodi se na albanski i on koordinira tim radom i sam prevodi.

U svom obraćanju na svečanosti u Podgorici Popović je istakao da je počastvovan što je dobio ovo priznanje: “Nagrada mi daje snagu da vidim i cijenim prošlost, ali i preostalu budućnost”.

Prošlogodišnja dobitnica nagrade Orfejevi tekstovi za prevodilaštvo Chien Jui-ling sa Tajvana poslala je simboličan poklon ovogodišnjem laureatu Popoviću, s idejom da se tako povezuju zemlje iz kojih potiču dobitnici ove prestižne nagrade. Ona je ukazala na to da dobri prevodioci “biraju knjige koje su im duhovno bliske, ali su i u jezičkoj ravni onoga koji se interesuje za prevođenje”.

Slavimo dobre prevodioce - “stražare nad impozantnim fenomenom ljudske civilizacije”!

(Autorka je profesorica književnosti i savjetnica za izdavaštvo u Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva - Podgorica)