Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem.
Propovjednik: 1/9
“Jesu li i izbori 30. avgusta “istorijski”, ili je to samo demagoška fraza vodećih ljudi DPS-a, sračunata na puko produžavanje trodecenijske vladavine? Na ovo pitanje nećete dobiti jednoznačne i nepolemičke odgovore... “ - klikovao je (očigledno rezignirani) Milorad Popović, 24. avgusta davne 2020. godine - u predvečerje parlamentarnih izbora koji će označiti kraj vladavine DPS-a, a nedugo zatim i Mila Đukanovića - pokrovitelja (arbitrarnih) ideološko-političkih koncepata koje je porodila Popovićeva mučna (čista tragedija, komedije ni u tragovima) i gorka (čista žuč, meda ni u tragovima) misao.
Što se pak tiče odgovora na Popovićevo pitanje - danas, četiri godine nakon pobjede tzv. antiđukanovićevskih snaga na parlamentarnim izborima održanim 30. avgusta 2024. godine - morali bismo konstatovati da ti izbori ipak nijesu bili istorijski - ne treba pretjerivati - ali jesu bili svojevrsni kuriozitet - ako ništa drugo, prvi put u milenijumskoj povijesti Crne Gore vlast je smijenjena na izborima - dakle demokratski - što je za svaku pohvalu - bravo za nas! - ali nam ta pobjeda nije donijela sveobuhvatne reforme koje smo sanjali (i kojima smo se nadali na javi) - i bez kojih teško da ćemo krenuti naprijed - u svijetlu budućnost.
Od reformi ni pomena - ali smo zato svjedočili nemuštoj aproprijaciji svih sistema (formalnih i neformalnih) izbrušenih do visokog sjaja tokom trodecenijske (i kusur) vladavine DPS-a - a svjedočili smo, shodno tome, i ubrzanoj dezintegraciji svih tih sistema redom - poglavito iz razloga što je sistem iz vremena DPS vladavine krojen upravo po mjeri čelnika DPS-a i s obzirom na tadašnje društveno-političke konstelacije - tako da je bio daleko od univerzalnog - a novoj ekipi - pardon, novim ekipicama - nije palo na pamet, u ovih četiri godine, da pokušaju da skroje novi sistem - i formalni i neformalni - čak ni po svojoj, a kamoli po našoj mjeri.
I još ako uzmemo u obzir činjenicu da smo u potonje četiri godine imali tri vlade (uključujući aktuelnu) - onda se nameće zaključak da nijedan među postdepeesovskim kormilarima nije imao vremena da se posveti najvažnijem pitanju: kuda plovi ova naša mala barka...
Dakle, imali smo Đukanovićev De-Pe-eS & Co. - a sad imamo Spajićev Pe-E-eS & Co. - sve ostalo je - ako zanemarimo nijanse i fokusiramo se na suštinu - uglavnom isto, ili još gore...
***
Kada bi me gospodin Radunović - aktuelni ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine - konsultovao po pitanju prvog koraka u pozitivnom pravcu - u pravcu ozdravljenja (nije smiješno) - uz uslov, naravno, da je novi ministar svjestan činjenice da je stanje u domenima prostornog uređenja haotično - u najmanju ruku - ispalio bih, kao iz topa, jednu jedinu riječ: zakon!
Treba nam zakon - ili, preciznije, treba nam set novih zakona - u domenima prostornog uređenja, gradnje i legalizacije bespravno podignutih objekata - uz nužan preduslov da postoji (politička) volja da se pokrenu procesi - bolni, ali nužni - u što se ne bih baš kladio...
Kad kažem - zakon! - ne mislim na besmislene pokušaje ministarke Novaković Đurović, za vakta Dritana premijera, da iz važećeg zakona, uz sasluženje gospode iz Inženjerske komore Crne Gore (drugovi Srđa i Novica) i još par opskurnih likova, izbaci sve što opstruira tzv. razvoj - mislim na radikalni otklon od dosadašnjih (negativnih) praksi u pomenutim domenima.
I, shodno tome, insistirao bih na činjenici da u Crnoj Gori, trenutno, ne postoji kadar sposoban da se uhvati u koštac sa vrlo kompleksnim problemom naslovljenim: novi zakon! - niti postoji kadar, kad smo već kod toga, koji je upoznat sa praksama u domenima planiranja i građenja (formalnog i neformalnog) na teritoriji Evropske unije. Trideset i kusur godina dezintegracije su učinile svoje...
***
Vlada Crne Gore je, veli, na 46. sjednici, kojom je predsjedavao premijer mr Milojko Spajić i koja je održana u prošlu srijedu, 28. avgusta, razmotrila više kadrovskih pitanja.
“U tom kontekstu, Vlada je”: ... pa onda imamo (pod rednim brojem 9) - “donijela Rješenje o određivanju dr Sonje Radović Jelovac za vršiteljku dužnosti generalne direktorice Direktorata za sprovođenje državnih smjernica u oblasti arhitekture u Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine”.
Podsjetio bih vas, u to ime - i uz svesrdne čestitke gospođi Radović Jelovac na “određivanju” na odgovornu funkciju - da u aktuelnom Zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata imamo Član 56 - Državne smjernice razvoja arhitekture - koji kaže, citiraću:
“U cilju unapređenja kvaliteta i kulture prostornog i arhitektonskog oblikovanja i stvaranja visokovrijednog izgrađenog prostora, kao i stvaranja uslova za unapređenje kvaliteta izgrađene sredine, očuvanje identiteta i prepoznatljivosti prirodnog i kulturnog predjela i podsticanja održivog razvoja, donose se (fanfare molim - op.a.) državne smjernice razvoja arhitekture.
Državne smjernice razvoja arhitekture sadrže, naročito: preporuke oblikovanja i materijalizacije objekata, u odnosu na ambijentalna svojstva područja.
Državne smjernice razvoja arhitekture izrađuje Ministarstvo (ne pominje se Direktorat za sprovođenje državnih smjernica u oblasti arhitekture - op.a.) u saradnji sa strukovnim udruženjima, akademskim institucijama, nevladinim organizacijama i organom uprave nadležnim za zaštitu kulturnih dobara.
Državne smjernice razvoja arhitekture donosi Vlada, za period od deset godina.”
A tu je i Član 215 - Donošenje državnih smjernica razvoja arhitekture - koji je moj omiljeni član pomenutog Zakona i koji kaže, opet ću citirati:
“Državne smjernice razvoja arhitekture donijeće se u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona”.
Treba li sad da vas podsjećam koje je godine gospodin Filip Vujanović potpisao Ukaz o proglašenju Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata - i kad je taj Zakon stupio na snagu...
Treba li sad da se zapitamo - ako uzmemo u obzir činjenicu da Državne smjernice razvoja arhitekture (još uvijek) nijesu donijete - kako to da postoji Direktorat za sprovođenje državnih smjernica u oblasti arhitekture pri Radunovićevom Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine - a da (još uvijek) ne postoje Državne smjernice razvoja arhitekture...
Bojim se da je, kao i obično - više pitanja nego odgovora...
A gospođi Radović Jelovac, još jednom, iskrene čestitke!
Bonus video:
