Ženska silueta iza raznobojno oslikanog platna na kojem se smjenjuju umjetnička djela s crno-bijelim zidinama okruženim živim bojama, već na samom otvaranju izložbe Artema Pudejeva uvela su prisutne u artističku dimenziju koja budi sva čula, instikte i kreaciju... Mlad i posvećen umjetnik iz Rusije, predstavio je svoju samostalnu izložbu “Duhovi Crne Gore” u Centru kulturnih zbivanja (CKZ) “Ribnica” u Podgorici, u okviru likovnog programa Festivala internacionalnog alternativnog teatra FIAT, a postavka je otvorena u srijedu veče.
Violinistkinja Tanja Ševaljević Bogdanović zaslužna je za atmosferu na otvaranju, a njena sjenka, pokret i melodija upotpunili su dinamiku umjetničkog performansa. Pudejev je prvu kompoziciju, iskonskog crnogorsko-mediteranskog zvuka i nostalgije, predstavio kao “Život na obali”, čiji je sam dio.
“Znači, ovo je bio život na obali, radostan, nešto sjajno. Druga strana Crne Gore za mene je sjever, tamo gdje ljudi žive svojim životom, gdje je pravi život s prirodom, samo šuma, planine. U suštini, ja kad slikam inspriširem se nečim skandinavskim”, objasnio je Pudejev i najavio time drugu kompoziciju koja je bila poput filmskog lajtmotiva za pogled sa planine i doživljaj svijeta u svom istinskom obliku i pojavi.
Na svojoj izložbi predstavio je niz slika uz koje dolazi QR kod. Kada se on skenira i kamera usmjeri ka slikama, one na telefonu postanu vidljivo pokretne i žive. Čulo vida nije jedino koje ovdje biva zaokupljeno, već i sluha, jer se mogu čuti dobrodošlica, ptice, crkvena zvona, a umjetnost tako budi sva ostala čula i stvara iskustva unutar tog jednog životnog iskustva. Bilo je kako je i sam umjetnik kazao: “Spremite telefone, slijedi magija”.
Želio je, kaže, da spoji svoju umjetnost i arhitekturu gradova.
Govoreći o prizorima sa slika, kaže da bi oni bili nešto što čovjek ne može vidjeti, ali čega ima u suštini. Objašnjava da je to nešto što je počeo sam uživo gledati i prisjeća se trenutka s koncerta kada je iza čovjeka ugledao neki bijeli svijet. Dodao je da ima želju da stvori scenu u kojoj može da se gleda unutar nje, poput neke rupe i nada se da će shvatiti kako da to postigne.
Na pitanje “Vijesti” da li za ovu njegovu umjetnost postoji neki pravac, da li je to nešto što se praktikuje, kazao je da je gledao animacije koje su povezane sa gradovima, ali da nije vidio tako nešto u ovakvom smislu, odnosno povezanost slikarstva i arhitekture. U svakom slučaju, radi se o stvaralaštvu koje je originalno i poteklo kao samostalna ideja.
Kada su u pitanju boje, odnosno crno-bijele građevine okružene jakim bojama, kazao je da one predstavljaju kontrast između grada u kom živimo i duha, duha Crne Gore, duha koji živi u tom gradu. To je duh između bijelog kamena i duhova različitih boja koje, kako kaže, imaju svoju emociju i time se osvrće na postojanje čakri, koje imaju svoje boje.
Jedno od djela bila je i velika bijela slika u okviru kvadrata, koja je kao takva podijeljena na četiri kvadrata, od kojih su dva bila puna vertikalnih pravougaonika, a druga dva horizontalnih. Kroz ove pravougaonike prolaze oblici trougla i kruga. Boje koje dominiraju su crna i bijela, ali nisu jedine.
“Ovaj simbol, to je kao život čovjeka, ili neki mali trenutak. Trougao, to je put kojim idemo, a krug su događaji u našem životu, nešto čime volimo da se bavimo”, objašnjava Pudejev, kao i da linije u boji koje se provlače predstavljaju emocije, “nešto radosno, nešto dosadno…” i dodao kao dio opisa djela da suština ne brine o tome šta je ispravno.
Ističe i značaj strukturisanosti i matematike ove slike, poistovjećujući matematiku sa životom.
Sproveo je posjetioce do sljedećeg dijela izložbe niz stepenice, gdje su preostali radovi za koje kaže da su njegov lični stil kojim se bavi i ono što se nalazi iza gradova.
“Sve je toksično, jarko, ja to obožavam”, kazao je Pudejev.
Na tim njegovim slikama mogli su se uočiti simboli poput Fibonačijeve spirale, što je matematički niz koji se inače formira sabiranjem svakog broja prethodnim dobijajući sljedeći broj. Od tih brojeva dobija se savršena spirala, koja se zapravo javlja svugdje oko nas. Fibonačijev niz spaja umjetnost, arhitekturu, nauku, prirodu, umjetnost, filozofiju i duh, pa tako u potpunosti ima smisla što je predmet interesovanja ovog umjetnika i što se sasvim uklapa u ideju izložbe o duhu Crne Gore.
Njegove slike karakterišu različiti geometrijski oblici, jake boje, a umjetnik često koristi motive iz prirode, a jedan od najistaknutijih je Sunce, koje, ističe, obožava. Za jednu od svojih omiljenih slika kaže da je tek sada počinje shvatati. Ona je osnov na kojem je napravio mnoge animacije i najkontrastnija je među njegovim radovima. Simbol Sunca na toj slici je veoma specifičan i često se pojavljuje u njegovom stvaralaštvu. Ima želju da upravo taj simbol postane njegov prepoznatljiv znak.
Govoreći o motivima, tu je i vatra, koja nosi posebnu poruku inspirisanu mislima njegovog prijatelja, koji je rekao: “Kad nešto dobiješ, nešto daješ, to mora biti očišćeno kroz vatru”.
Pored toga, u njegovim djelima se pojavljuje i iskra koju vezuje za Njegoša, zatim motiv bube koja kruži oko planete, kao i slika koja je iznenadila i samog umjetnika, jer je dobila svoju volju i počela se osmjehivati...
Inspiriše se i susretima s ljudima, kao što je bio slučaj sa “svetim ocem na stanici, koji je dosta popio i nije mogao da ide”... Taj događaj ga je podstakao da razmišlja o mogućim razlozima koji su doveli tu osobu u takvo stanje, a taj doživljaj je kasnije pretvorio u umjetničko djelo. Kroz svoju umjetnost istražuje ljudske sudbine i emocije.
Njegovo stvaralaštvo prenosi nadčulno iskustvo, pruža pouku o važnosti života u trenutku i nepropuštanju dragocjenih momenata. Sve što se pojavljuje u njegovim djelima, bilo kroz simbole, boje ili motive, predstavlja prirodan tok i poveznicu unutar njegove priče. Zanimljivo je da ima i djela koja su nastala prije nego što je u potpunosti shvatio njihova značenja predstavljena bojom, svjetlošću, iskrama, munjama, rijekom jarkog. Posebno je zanimljivo što koristi zelenu boju da predstavi ljubav… Možda zbog povezanosti te boje sa srčanom čakrom, čije je geslo “Ja volim”.
Bonus video:
