Spalićemo mesec da upotpunimo noći da odrešimo snove da zaustavimo dah.
To su stihovi Milene Pavlović Barili kojima je profesor književnosti, Marko Spaić, otvorio izložbu njenih djela “Tri grada, jedna umjetnica”, uz poruku da vjeruje i očekuje da će se i prisutnima “tokom ove izložbe zaista zaustaviti dah”. Postavka je otvorena u utorak veče u Modernoj galeriji u Podgorici.
Direktorica JU Muzeji i galerije Podgorice, Ivana Ćupić, za Pavlović Barili kaže da je jedna od najintrigantnijih i najdarovitijih umjetnica s ovih prostora koja je svoju kratku, ali plodnu, karijeru gradila u mnogim svjetskim umjetničkim centrima.
“Likovna poetika Milene Pavlović Barili je maštovita, egzotična, misteriozna i romantična. Njena slobodna shvatanja, otvorenost ka različitim kulturama i sadržajima uticali su na to da njen život i rad obiluje lutanjima vječnom željom da sve proba konstantnim izazivanjem sopstvenih mogućnosti”, kazala je Ćupić.
Kustos Galerije “Milena Pavlović Barili” iz Požarevca, Mirko Kekić, istakao je na otvaranju autorkino istraživanje konteksta, te da je sa 26 godina odbacila istraživanje forme, što je bilo karakteristično za modernizam.
“Prelazi na jednu tradicionalnu slikarsku tehniku, ali mi sada tek s iskustvom postmodernizma, transavangarde, umjetnosti medijale, na ovim prostorima možemo da razumijemo kako je ta tradicionalna slikarska forma pomogla Mileni da se bavi kontekstom”, rekao je.
Svojim slikama ona stvara nadrealnu atmosferu, najznačajnija je srpska slikarka nadrealizma, za života odbačena od svoje domovine.
“Imajući u vidu cjelokupnu njenu biografiju ispunjenu plodonosnim i neprestanim radom, brojne kontakte, uspješnu inostranu karijeru, onda ne čudi što mi večeras među ovim zidovima osjećamo pomalo nadrealnu atmosferu koja dopire iz dalekih mjesta i vremena koji su Mileni bili tako bliski i prirodni”, ističe Ćupićeva.
Tako i Kekić smatra da djela Pavlović Barili komuniciraju nadrealnije i življe nego ikada prije.
Ćupićeva kaže da je nomadski način života koji je vodila od ranog djetinjstva otvorio vidike i pružio mogućnost da svoj talenat pokaže svijetu. Kekić ističe i da je nomadizam jedan od njenih faktora.
“Ne mislim na biografski nomadizam i to što je ona živjela u Minhenu, Londonu, Parizu, na kraju Njujorku..., već taj kulturni nomadizam, budući da je ona upijala lekcije iz društava svih tih kultura i sjedinjavala ih u svom djelu”, objasnio je on.
Dodaje da je takođe jedan od faktora aktuelnosti i njeno paralelno interesovanje za visoku i popularnu kulturu, “koja se opet čini bliža nama danas nego ljudima njenog vremena i par decenija kasnije”.
“Onda dolazimo do njenog bavljenja sopstvenim identitetom, a samim tim i identitetom sebe kao žene s obzirom na to da većina Mileninih slika prikazuje jedan ženski lik i na većini tih likova mi možemo vidjeti njen autoportret, možemo prepoznati njene crte lica. Tako se Milena rano prikazuje u razlitičim društvenim ulogama, kao slikarka za štafelajem u kućnoj varijanti, kao uspješna reprezentativna slikarka, filmska diva… Prikazuje se poigravajući se i ulazeći u dijalog s različitim kulturnim modelima, recimo, kao Venera i tako dalje”, objašnjava Kekić.
On opisuje i njenu igru identiteta kao blisku nama kao pripadnicima i učesnicima selfi kulture, a tu je i njena multidisciplinarnost, jer se bavila i modnim dizajnom, ilustracijom, pisala poeziju na četiri jezika, imala Vog naslovnicu - čemu je posvećen jedan odjeljak izložbe.
“Bila je neobična ličnost koja je od 1934. do 1936. apstinirala od slikarstva. Zapala je u depresiju koju je liječila stvarajući stihove na španskom, francuskom, engleskom i na srpskom jeziku”, objašnjava ambasador Srbije u Crnoj Gori Nebojša Rodić.
On je podsjetio da je Pavlović Barili radila mnoga idejna rješenja za kozmetičke linije koje su se tek pojavljivale.
Rodić podsjeća i na njeno porijeklo, potomkinja Karađorđevića po majci za koju je bila duboko vezana, ali zbog koje je bila pod pritiskom. Po ocu je bila potomkinja stare italijanske porodice Barili.
Rodić smatra da se njena smrt odvila pod čudnim okolnostima i da je uslijedila poslije zajedničke večere sa suprugom u jednom skupom restoranu, nakon koje je popila tablete za smirenje s obzirom na to da je sjutradan čekao naporan dan.
Uslijedila je potpuna zaboravnost njenog rada kog su se sjećali samo njeni roditelji. O zaostavštini i čuvanju uspomena Pavlović Barili pobrinula se njena majka.
Poznato je koliko je bila zanemarena od svojih srpskih sunarodnika, ali i u tadašnjoj Jugoslaviji, napominje Rodić. Miodrag Pavlović, u Beogradu inicijator i realizator ideje da se napravi Muzej savremene umetnosti, imao je ozbiljnu političku snagu iza sebe i uspio da je otrgne iz zaborava i da prepozna šta je Milena Pavlović Barili značila za srpsko likovno stvaralaštvo i šta je ona značila za srpsku kulturu, a značila je mnogo, poručio je Rodić.
On je poredi i sa Fridom Kalo u stvaralaštvu, životnoj priči, suočavanju sa bolešću, te kaže da je ostavila trag koji se u svjetskim okvirima može mjeriti sa time što je i Kalo postigla. Spominje se zajedno i sa Nadeždom Petrović, napominje Ćupić i kaže da su njih dvije svijetle tačke školovanih umjetnica s ovih prostora.
Prisustvo Milene Pavlović Barili u Crnoj Gori krenulo je iz Pljevalja...
“Kada je iz naše ustanove potekla inicijativa da se djela Milene Pavlovic Barili nađu u Crnoj Gori, odnosno u Galeriji ‘Vitomir Srbljanović’ u Pljevljima, nekako mi je na par trenutaka nelogično izgledalo da samo Pljevljaci uživaju u njenima djelima”, kazao je direktor te galerije Aleksandar Ostojić ističući podršku svih onih koji kulturu prepoznaju kao stub društva, “kao nešto što spaja i gradi mostove”.
Relacijom Pljevlja - Podgorica - Tivat putuju slike Milene Pavlović Barili kako bi posjetioci galerija u ovim gradovima imali priliku da se uživo sretnu sa radom ove umjetnice, čije ruke i četkica su dodirivali isto platno koje će se pred njima naći i koje će poručiti: Sjećajmo se Milene Pavlović Barili.
Bonus video:
