Rijetko se kad čeka red ispred pozorišta i rijetko je kad gledalište ispunjeno do posljednjeg slobodnog mjesta, kao što je to slučaj kada Nikšićanka, novinarka Nezavisnog dnevnika (ND) “Vijesti” Svetlana Mandić okupi svoje i prijatelje grada “N”. Tako je bilo i u subotu veče na promociji njenih novih knjiga “Za svoju i za dušu grada” i “Pričati i kad drugi ućute”, obje zbirke vrijednih tektstova koje godinama s ljubavlju, predanošću i odgovornošću piše.
Sala Nikšićkog pozorišta punila se polako i pola sata prije početka događaja, a poznate melodije i stihovi kultnih pjesama legendarnog Miladina Šobića tiho su iz pozadine ispunjavali prostor posebnom energijom, kao savršena uvertira posebne večeri. Istovremeno, na velikom platnu stajala je fotografija Svetlane Mandić sa novim knjigama u rukama, dok je ona pozdravljala dolaznike, mahom junake svojih priča, a svakako - sve same ljubitelje i poštovaoce njenog rada... I tako, sve do posljednjeg ispunjenog mjesta...
A onda kada su se svjetla ugasila, a Mandić stupila na scenu, salom se prolomio gromoglasan i dug aplauz. Poslije par sekundi pauze uslijedili su dobro poznati zvuci gitare i pjesma “Ne pokušavaj m’jenjat’ me”, koju su izveli Milena Radonjić i Nemanja Popović. I veče je i zvanično počelo, a “dobri duh Nikšića” ovladao je prostorom.
Moderatori večeri, novinari Mira Rovčanin i Željko Vuksanović, pozdravili su prisutne podsjećajući na samom početku na prvu knjigu Svetlane Mandić koja je predstavljena na tom istom mjestu devetog aprila 2022. godine, i tada u prepunoj sali kada je i zvanično “tišina progovorila” kroz njenih 175 reportaža oivičenih koricama istoimene knjige.
“Mi koji znamo njen rad, trud, njenu ljubav prema pisanju, ujedno i poslu, znali smo da ćemo se ubrzo istim povodom opet okupiti. Vjerno i odgovorno, Svetlana svakodnevno izvještava o životu grada. Njeni izvještaju tiču se svih nas i, na koncu, svi su usmjereni za dobro našeg Nikšića. No, Svetlana je ipak neprikosnovena kada druguje sa kraljicom novinarstva - reportažom”, istakla je Rovčanin.
Vuksanović je dodao da Svetlana ne bi bila posebna, kao što jeste, kada nas ne bi nečim iznenadila, oduševila, ostavila bez teksta...
“Svetlana Mandić ovoga puta nas je okupila da promovišemo ne jednu, već njene dvije knjige. Zbirku reportaža ‘Za svoju i za dušu grada’ i zbirku intervjua sa znamenitim ličnostima ‘Pričati i kad drugi ućute’”, istakao je on.
Dvije posebne knjige, luksuzna izdanja koja će i dizajnom i onim što se unutar korica nalazi nesumnjivo obogatiti svaku (kućnu) biblioteku nose i posebne posvete...
“Posvećeno mojoj porodici: Imati vas je neprocjenjivo bogatstvo”, kao i: “Posvećeno najdivnijoj djevojčici na svijetu: Ljubav se piše imenom tvojim - JANJA!”, piše Mandić.
Simbolično zbirka intervjua počinje Svetlaninom porukom čitaocu: “Razgovarajte! Slušajte šta drugi imaju da kažu, ali neka čuju i vas. Ne dozvolite da riječi ostanu neizrečene! Voli vas vaša Svetlana”...
Obje knjige mogu se čitati po potrebi, proizvoljno, a kada krenete nećete moći da stanete sa željom da upijete još i utonete u niske njenih riječi i vrijednosti! Knjige su obogaćene i fantastičnim fotografijama koje potpisuju autorka, ali i drugi, njeni prijatelji, saradnici, poznanici koji su ih ustupili... Tu su i segmenti “Rekli su” koje potpisuju novinar i publicista Dragan Mitov Đurović, istoričarka umjetnosti Kristina Radović, novinar, publicista i hroničar Maksim Vujačić, prof. dr Nataša Ružić, novinar Dragoljub Duško Vuković i prof. dr Dubravka Valić Nedeljković. I da ne poznajete Mandić, oni će učiniti drugačije.
Voditeljski duo najavio je čitanje odlomaka iz dviju knjiga, a priča o nikšićkim vatrogascima-spasiocima koji su svoje znanje i vještine nesebično pokazali u Turskoj, nakon razornog zemljotresa koji je odnio na desetine života, “Smrtni zagrljaji i osmjesi života”, odmah je ukazala kakvu moć Mandić posjeduje u svom peru - moć da rastuži, ovjekovječi, oživi i poveže, moć kojom se diše... Riječi su se nizale, a čitaoci, odnosno čitateljke, smjenjivale.
Književnica i književna kritičarka, prva doktorka fantastike u Crnoj Gori, Marijana Terić uz dramaturga Obrada Nenezića bila je recenzentkinja knjige “Za svoju i za dušu grada”. Govoreći o sabranim tekstovima Terić je istakla da je objavljivanjem te knjige Nikšić postao bogatiji za stotinu svjedočanstava o ljudima koji su dali značajan doprinos u različitim oblastima.
“Svetlanine priče pomažu nam da razumijemo druge ljude, da razumijemo sebe, da naučimo kako se možemo boriti sa patnjom, bolešću, strahovima, neizvjesnošću... Ovo su priče zahvaljujući kojima postajemo bolji ljudi. U svojoj tišini, dok grad spava, Svetlana traži mir i inspiraciju. Svaka misao, priča, događaj, postaje dio njene kreacije koja se rađa u toj noći. U srcu grada rađa se priča o čovjeku koji traži svoj put. I, upravo ovako izgleda knjiga kad dobrota ovlada srcem, dobrota koja daje nadu onima da su sami na ovom svijetu, koja je poput zagrljaja u hladnom danu. Ona dolazi iz srca, a prenosi se osmijehom’’, naglasila je Terić i dodala:
“Ova je knjiga rezultat njene ljubavi prema poslu, gradu, ali prije svega prema ljudima. Svetlana piše o junacima svakodnevice, o pojedincima koji se suočavaju s različitim nevoljama, pokazujući nam tako snagu ljudskog duha i važnost hrabrosti i dobrote. Svaka reportaža priča je za sebe, podjednako važna, priča sa opomenom ili podsjećanjem na one koje ne smijemo zaboraviti”, poručuje Terić.
Poetizovani esej “Ovo nije tvoja knjiga, ovo je jedna od naših ulica (bez broja)” Nenezić je posvetio Svetlani Mandić.
’’Nije ta uličica upisana u katastre, nego u bit, u trajanje, a neko je zove kaldrmisani papir, neki je prevode i zovu “duša”, o njoj se malo zna, ali sad je ukoričena, i neće više nikad biti nepostojeća i ignorisana, tražiće je na Guglu”, Tiktoku”, Jutjubu, i dalje, ali ne znaju da ona postoji i traje, samo u jednoj maštaonici činjenica (bez obzira na apsurd i anatitezu, jer šta je dobro bez dvije strane), neke Svetlane iz Ulice Dragice Pravice broj 6”, govorio je Nenezić ostavljajući snažan pečat na kompletno veče i sve prisutne.
Nastavio je:
“...Pisati knjige o sebi i iz sebe je sasvim OK, ali pisati knjige o drugima i o gradu u kome ti ne kradu zlato, nego dušu mislim, gospođo Mandić, da je neprimjereno, sasvim nesuvislo, provokativno i nadasve bezobrazno, i zato ti aferim... Kiklopu gurnuti prst u oko mogu samo osviješćeni a ne pečobrazni i možda si sve to, jedna istina koja boli, ali za mene si simulakrum, minijaturni kosmos u kome ne postoji zakon nego ljuvav koju ni Ustav, ni ZKP, ni OKG, ni Skaj i ništa i niko ne mogu srušiti, i zato duguješ uspjeh ne svojoj hrabrosti nego ljubavi od koje se umire na prvi pogled, a paragrafi, članovi i ostale ‘venecijanske komisije’ u etničkim, konfesionalnim i malograđanskim rukavicama mogu da ti pljunu pod prozor...”, samo je kratki segment Nenezićevog fantastičnog pisma nakon kojeg je uslijedio aplauz...
Da je majstorica reportaže ponovo su se uvjerili prisutni na promociji tokom čitanja njenog teksta o nikad završenim lokalnim izborima u Šavniku koji su nadahnuli Svetlanu Mandić da autentično tom kraju, pribilježi i priču “Malo je godina za šavnički boj” kojom je zatvorila knjigu “Za svoju i za dušu grada”. Kao što su tokom prve priče nadolazile i suze, tako su se tokom čitanja ove prisutni iskreno i nesputano smijali zgodama i nezgodama jedne novinarske ekipe koja prati izbore u Šavniku...
Iako recenzentkinja knjige “Pričati i kad drugi ućute”, novinarka Jelena Kontić rekla je da tekstovi koji su sabrani između korica “Za svoju i za dušu grada” predstavljaju bogatstvo Nikšića, čineći da se svi osjećaju posebnima i ponosnima što potiču iz tog grada.
’’To je knjiga za vašu, za moju, za Svetlaninu, za dušu svih nas i za dušu našeg grada. To je jedna posebna riznica tekstova događaja, ljudi, riznica duha, empatije, emancipacije. To je ono bogatstvo koje Nikšić čini onim što jeste, a koje čini da svi mi budemo posebni i ponosni upravo zbog toga što smo Nikšićani ili što, pak, poznajemo ljude o kojima ona piše, što imamo privilegiju da čitamo o njima ili ih putem njenih tekstova upoznamo. Svetlana ne samo da ih čuva od zaborava, ona ih sve uzdiže, a tako uzdiže i one vrijednosti za koje često govorimo da su prošle. Ali, nijesu, zahvaljuju Svetlaninom rukopisu koji podsjeća na njih i čuva ih u svima nama”, kazala je ona i dodala da je svaka od ovih priča - priča o čovjeku, događaju, vrijednostima, o onom ljudskom koje postoji u svima nama a koje Svetlana vidi, pronalazi i budi.
“Jedini moji” velikog Kemala Montena u sjajnoj izvedbi Milene Radonjić, a zatim i intervjuu koji je Mandić uradila sa ovim jedinstvenim umjetnikom bili su suptilna prekretnica večeri čiji je fokus preusmjeren na knjigu “Pričati i kad drugi ućute”. Duša ljudi sa kojima je Svetlana Mandić razgovarala doprinijela je atmosferi u pozorištu. Pročitani su i intervjui sa Mirom Banjac, Sonjom Savić, Božom Vrećom, svaki od njih prilagođen karakteru i ličnosti sa kojom novinarka razgovara, jer je svaki Svetlanin tekst ‘’duša za sebe’’.
“’Knjiga intervjua sa brojnim poznatim ličnostima, kako to volimo da kažemo, nudi jedan veliki kosmos, to je kosmos umjetnika, onih ljudi koji nerijetko važe za specifične, posebne i drugačije, što oni i jesu, baš kao i svi Svetlanini sagovornici koji postaju posebni zato što ona umije da pronikne i pokaže to. Sa druge strane, ove poznate ličnosti zapravo gube svoje ime i prezime, gube status i funkciju, moć, novac, scenu, platformu i imidž, jer ih Svetlana ogoljava i prikazuje ono ljudsko i čovječno u njima. Ona nam pokazuje njihovu jednostavnost i skromnost, prikazuje njihove svakodnevne izazove, borbu, ljubav, suočavanja. Putem njih Svetlana ogoljava i nas koji čitamo redove njenih tekstova. Svetlana svojom empatijom i čovječnošću prodire duboko u svoje sagovornike, a lepeza njih svjedoči njenom umijeću slušanja i umjetnosti da pronikne u dubine duše ljudi sa kojima razgovara, zato što ona i razgovara i sluša, zato što širi dalje ljubav prema životu, umjetnosti, stvaralaštvu, prema čovjeku”, rekla je Kontić.
Pjesmom “Živiš u oblacima mala” Zdravka Čolića, koju je publika pjevušila zajedno sa Radonjić, veče je završeno, a konačni epilog dala je upravo ona - Svetlana Mandić.
“Za vas koji me lično znate, nije potrebno da se predstavljam. Znate sve ono bitno o meni - dovoljno za život, prijateljstvo, trajanje. Tajne, nadanja, snove, želje, strahove - zna moja porodica. Ta ‘ekskluziva’ je ostavljena samo za njih. Vi koji me ne poznajete, ako želite da nešto saznate o meni, pitajte moju porodicu, rodbinu, prijatelje, ljude koji me znaju. A ako ne poznajete nikoga od njih, pročitajte ove priče. Sigurna sam da će vam one reći dovoljno o meni”, piše Svetlana Mandić umjesto biografije, a nakon što je to pročitala Rovčanin uslijedio je dug i glasan aplauz za novinarku-umjetnicu.
Ističući zahvalnost ljudima, a ne institucijama, Mandić je kazala da su svi prisutni u sali u funkciji prijatelja, a ne svojih profesija ili zvanja.
“Ove knjige su i moje i vaše, kao i ovo veče koje je i moje i vaše. Prvo se zahvaljujem mojim prijateljima koji su pomogli da knjige ugledaju svjetlost dana, ali i da se ovo veče organizuje”, kazala je Mandić šaljući posebnu ljubav i zahvalnost svojoj porodici koja je iz prvog reda sve vrijeme s emocijom pratila veče. Na bini joj se pridružila i Janja - ona posebna i najdivnija djevojčica.
Mandić je, nastavljajući svoje obraćanje, istakla da je njena želja bila da prikaže jednostavnost i originalnost ljudi sa kojima je razgovarala.
“Željela sam da sve te ljude prikažem drugačijim, jednostavnijim, jer oni zaista jesu takvi. Samo rade svoj posao, pa su malo poznatiji. Ništa drugo. Ja se nadam da jednom kada me ne bude i kada neko drugi bude čitao ove knjige, a ja i dalje vjerujem da će ove knjige da se čitaju da će i okrenuti naslovnicu i tako će saznati i za mene i tako ću i ja živjeti kroz ove priče’’, rekla je ona.
Kuriozitet večeri su i ljudi koje je Svetlana Mandić okupila “obavezujući” ih da čitaju odlomke iz njenih knjiga, sve kolege novinari, prijatelji, svi oni predstavnici 12 različitih medija, a oni jedinstveni. A to je posebno umijeće Svetlane Mandić: da poveže, spoji, približi i učini bliskima...
Veličanstveno književno-novinarsko veče organizovano je u saradnji Ministarstva kulture i medija, Opštine Nikšić i Nikšićkog pozorišta. A, iako ima dar da lijepo, pitko, emotivno i zanimljivo napiše novinarsku priču, naglasila je Rovčanin, da bi zbirke Svetlane Mandić ugledale svjetlost dana, trebala je podršku. Prijateljsku ruku, podsjetio je Vuksanović, pružili su Ministarstvo kulture i medija, Opština Nikšić, Opština Plužine, Opštinska organizacija Crvenog krsta, Tehnopolis, pekara Svaki dan, kompanije Boster, Helada mont i Rapaks. Knjige je štampao AP Print, a pripremu odradio Nikola Kadović koji je zajedno sa Svetlanom Mandić i autor privlačnih korica.
Bonus video:
