Više od svega Dževdet Nikočević je umjetnik koji svojim stvaralaštvom, izrazom i životnom mudrošću isijava nad tamom pozivajući na kolektivitet i zajedništvo. On shvata da je istinska vrijednost čovjek i njegova sposobnost da se poveže i čini dobro. To su ideje koje su i više nego potrebne u vremenu gdje virtuelna povezanost postaje iluzija stvarne konekcije i moći ujedinjenosti.
"Svjetlost su ljudi oko nas. To je najveće bogatstvo, samo treba da otvorimo oči, da ljude gledamo u oči, da primijetimo njihov izraz lica i da stavimo do znanja da su primijećeni. Bez obzira na sva naučna dostignuća, ipak su ljudi najbitniji u svemu", kazao je za "Vijesti" Nikočević na otvaranju svoje samostalne izložbe "Dodiri svjetlosti" u srijedu veče, u Galeriji "Velimir A. Leković" u Baru.
Tokom otvaranja, umjetnik iz Sarajeva je kazao da mu je drago što se nalazi u "gradu svjetlosti", kako je nazvao Bar, i otkrio svoje impresije iz galerije.
"Bogatstvo ovog prostora nisu moje slike, bogatstvo ovog prostora ste upravo vi - ljudi. Svi smo mi bogatstvo života koji živimo", poručio je Nikočević.
Upravnik galerije i teoretičar umjetnosti Milun Lutovac pozvao se na nešto što je rekao slikar prije samog otvaranja izložbe, a to je da se ovdje radi o "postavci prijateljstva", ističući da je Nikočević neko koga ne treba posebno predstavljati, "jer je on čovjek poznat sarajevskoj raji". Osvrnuo se na njihovo upoznavanje i obećanje da će nastaviti saradnju i tako otvoriti vrata nekim drugim stvaraocima koji će poći po Bosni da izlažu i učestvuju na likovnim kolonijama.
Lutovac kaže da iz iskustva zna da su izložbe koje spoje dva grada po definiciji dobre.
"Međutim, ovdje nisu spojena samo dva grada, nego je ovo pola crnogorskog primorja. Ovdje imamo pedeset odsto ljudi iz Ulcinja, Budve, Bara, i imamo goste iz Sarajeva, što znači da polako stvaramo jednu dobru klimu. Kada je barem ovaj likovni izraz u pitanju ne postoje granice, ne postoje podjele, sve nas spaja taj jedan dobar duh stvaralaštva", iskreno će Lutovac pozivajući prisutne da budu "degustatori jedne fine poetike".
Prof. dr Redžep Škrijelj u pratećem katalogu zapisao je da umjetnik "korišćenjem svijetlih boja (žute, plave i ljubičaste) ovo slaganje vremena upotpunjuje serijalom slika posvećenim slavnim svjetskim misticima i pjesnicima (Rumi, J. Emre) - nezaboravnim 'duhovnjacima i tajnim nosačima svemira' (H. Luis Borhes) dodajući svom opusu onu neizostavnu tvar duhovnog čineći neprekinuti dijalog s njima".
Nikočević za "Vijesti" objašnjava da je ta serija crteža vezana za svijet duhovnosti, jer je imao "jače zdravstvene probleme", te da mu je trebalo neke snage unutar sebe. Kazao je i da je bio na godišnjici rođenja Dželaludina Rumija, odnosno na obilježavanju 800 godina od njegovog rođenja, i to u Konji gdje je Rumi i napustio svijet.
"Bio sam fasciniran tim svijetom, konkretno, tog sufijskog reda, svijetom derviša i s obzirom na to da sam umjetnik, to je bio jedan vrlo interesantan koncept za mene - kako da to u svom crtežu predstavim, jer uvijek je to igra, kao i u našim životima, svjetlosti i tame", podijelio je Nikočević.
Lutovac je istakao da Nikočević donosi kolorit i atmosferu iz nekih krajeva iz kojih dolazi ili kroz koje prolazi, te da je njegovo slikarstvo obilje boje, svjetlosti i energije. Nikočević je objasnio da je pred prisutnima oko 16 slika rađenih uljem na platnu, te da one predstavljaju istraživanje između kolorita, svjetlosti, nekih interesantnih kompozicionih rješenja i ostalog.
"Metodom kolorističke analize, sugerisane ljepotom svjetlosti i vazduha, stvara jedinstven likovni prostor nastao iz realiteta prirode. Upisivanje posmatranog svijeta, preuzetog sa trodimenzionalnog prostora svog okruženja, svodi i sublimira u jedinstven dvodimenzionalni likovni recital, stvarajući užitak nesvakidašnje iluzije dubine kakvom ponire u neotkrivene i udaljene svjetove", primijetio je i prof dr. Redžep Škrijelj.
Govoreći o svojoj likovnoj estetici i poetici, slikar za "Vijesti" kaže da je on u svom radu poznat baš kao kolorista i da ne postoji boja koja je za njega enigma ili iznenađenje.
"Ti jači tonovi su zapravo završni tonovi kada se svaki umjetnik želi što maksimalnije i što ekspresivnije izraziti, tako da moje slike krasi upravo ta pozitivna energija koja isijava s tih platana. Da bi se dobila ta iluzija taktilnosti i fluidnosti boja morao sam da koristim završne, malo jače nanose boje da bi ekspresija bila bolja i jača", objašnjava Nikočević i dodaje da je tekstura neophodna.
"...Jer je slika poput pastela, ona mora imati tu transparentnost, slojevitost", kaže i ističe da se na taj način stvara iluzija fluidnosti i ekspresije boje.
Bonus video:
