Monika Beluči, Anđelina Džoli, Nikol Kidman, Lidija Kordić... Pored ljepote, šarma i glumačkog umijeća, zajedničko im je i to što su se sve one našle na ovogodišnjem crvenom tepihu Filmskog festivala u Veneciji.
Mlada glumica Lidija Kordić bila je jedina predstavnica crnogorske filmske branše u Veneciji ovog septembra, kada su oči čitavog filmskog svijeta i ljubitelja kinematografije i glamura tradicionalno uprte ka tom prestižnom međunarodnom filmskom festivalu.
Kordić je tamo boravila povodom premijere filma “Diva Futura” koji je režirala Giulia Louise Steigerwalt, u kojem igra jednu od glavnih uloga, a koji je premijerno prikazan u glavnom takmičarskom programu renomirane Mostre.
’Uvijek mi je želja bila barem da posjetim festival, a to što sam imala premijeru u glavnom takmičarskom programu definitivno je ostvarenje jednog od mojih snova”, kaže glumica u razgovoru za “Vijesti”.
Film “Diva Futura” govori o industriji za odrasle i donosi priču o jednoj od, mnogi će reći, najkontroverznijih ličnosti svog vremena, mađarsko-italijanske porno zvijezde, pjevačice i političarke čiji je život prava “filmska priča”, a koju je na filmsko platno prenijela upravo Kordić... Lik Ilone Staller, poznatije kao Ćićolina (Cicciolina), nosi u sebi složene emocionalne i psihološke aspekte, mnogo dublje nego što to naizgled djeluje. Kordić je ulogu osvojila na audiciji u velikoj konkurenciji, a radeći na ovom projektu sarađivala je s poznatim imenima iz filmske industrije, kao što su Pietro Castellitto, Denise Capezza, Barbara Ronchi i Tesa Litvan...
Kordić je završila glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, nakon čega je svoje glumačko umijeće demonstrirala u nekoliko internacionalnih projekata, a prije filma “Diva futura” glumila je i u popularnoj turskoj seriji “Ataturk”. Svuda je ostavila pozitivne utiske, a istakla se i po svojim jezičkim sposobnostima.
Na crvenom tepihu crnogorska glumica je prisutne očarala prvenstveno svojim osmjehom, stavom i iskrom u očima, a svemu tome doprinijela je i otmena, moćna, elegantna, na svoj način i ekstravagantna, duga crna haljina dubokog dekoltea s apliciranim materijalom na bokovima i naznakama roze boje. Za modnu kreaciju Kordić je godinama već vjerna Kaftan studiju...
Iako o samom filmu, radu na njemu i svojoj ulozi još ne može detaljnije govoriti, u razgovoru za “Vijesti” šarmantna mlada glumica prenosi utiske iz Venecije, otkriva interesantne pojedinosti sa seta i priča o svojoj profesiji, ljubavi i uzbudljivim planovima za dalje...
Venecija film festival jedan je od najprestižnijih u svijetu. Ove godine ste prošetali čuvenim crvenim tepihom. Kakav je osjećaj, kakvi su Vaši utisci i da li ste se i kako pripremali?
Osjećaj je bio nestvaran. Sve vrijeme mi se činilo, pa čak i sada, kao da se ne dešava meni. Predivno je i zaista posebno iskustvo koje se ne zaboravlja. Nisam se pripremala za to, jer kad god bih razmišljala o tome ogromna trema bi me uhvatila i prosto sam rekla sebi da neću stvarati dodatni pritisak nego prepuštam da me intuicija vodi. Tako je i bilo. Ostale pripreme su jedino bile u Kaftan studiju dok smo radile pripreme za haljinu i ostale outfite, na čemu sam im jako zahvalna, posebno jer su u vrlo kratkom roku uspjeli sve da završe i da me, bukvalno, spasu. Hvala Emina, hvala Kaftan studio!
Na Smotri je premijerno prikazan film “Diva Futura” u kojem igrate jednu od glavnih uloga. Kakve su reakcije kritike i publike uopšte, ali i Vaše lične impresije?
Kritike su dostupne onlajn, neke sam pročitala, neke još nisam ali generalno je ljudima film jako zanimljiv. Ja sam uživala jer znam kako je tekao čitav proces iza kamera i uživala sam gledajući kolege i znam kako je uopšte film dobio oblik. O značajnosti predstavljanja u Veneciji, na Smotri, ne moram ni da govorim, to je čast, zadovoljstvo i ogromna sreća. Uvijek mi je želja bila barem da posjetim festival, a to što sam imala premijeru u glavnom takmičarskom programu definitivno je ostvarenje jednog od mojih snova. Sad se, iskreno, ni ne sjećam šta mi je sve prolazilo glavom u tim trenucima, ali znam samo da sam sebi ponavljala da moram osvijestiti ovaj trenutak i mislim da sam na momente to i uspjela. Sreća je bila ogromna!
Vaša uloga Ilone Staller je vrlo specifična i kompleksna, a u filmu se prati njena transformacija i svojevrstan obrt... Možete li otkriti kako je tekao proces priprema, stvaranja, a onda i kako ste doživjeli čitav proces, njen lik i svoj zadatak?
Lik Ćićoline je stvoren za glumicu. Uživala sam u svakom trenutku jer sam imala sav materijal ispred sebe, intervjui, muzika, dokumentarci..., a “samo” je trebalo da gledam, slušam i pamtim. Bila sam u Rimu sve vrijeme, dva i po mjeseca, imala sam priliku da zaista sve slobodno vrijeme posvetim izgradnji lika Ilone i time sam se i bavila, a u tome sam i uživala. Imala sam konstantne probe kostima i frizure i to mi je bio veliki užitak, jer kad u ogledalu vidiš kako se pretvaraš u nekog drugog, ne može da ti ne pomogne da i iznutra (što je, naravno, mnogo bitnije) osjećaš neku promjenu. Što se filma tiče, ne mogu detaljnije govoriti...
Kasting za ulogu Ilone Staller bio je izuzetno konkurentan, s obzirom na to da je više od 500 glumica bilo u igri. Kako je protekao i šta možete reći o tome u kontekstu povjerenja u audicije i izbore ovog tipa?
Nekih par mjeseci su trajali kastinzi koji su se odvijali u tri etape. Prvi je selftape, koji sam radila sama u sobi prošlog ljeta, zatim slike Zoom sastanak sa rediteljkom i kasting s direktoricom, da bi onda, ukoliko se i to prođe, na red došao treći i posljednji krug - callback gdje moram uživo proći kasting s dijelom filmske ekipe. Ja mnogo volim sve ove faze, a najstresnija mi je posljednja kada je sve uživo, ali sam stvarno nekako vjerovala da ja to mogu. Kada ne dobijem ulogu, ja znam da ta uloga svakako nije bila namijenjena meni i to mi ne pada teško, ali kada je dobijem onda znam da sam je zaslužila baš tada. Vjerujem da je mogućnost onlajn kastinga jako dobra stvar, jer ne možemo svi sve vrijeme biti u prilici da putujemo gdje god da je potrebno kako bi se uživo našli. Pored toga, na ovaj način sigurno veći broj ljudi i dobije priliku da snima jer evo samo zamišljam 500 ljudi na kastingu uživo - koliko bi to oduzelo svima vremena u odnosu na 500 video klipova u kojima je 3-5 minuta maksimalno trajanje.
Da li ste imali priliku da prisustvujete drugim projekcijama i dešavanjima na Venecijanskom filmskom festivalu?
Nažalost, nisam imala priliku ništa drugo da pogledam jer je program potpuno ispunjen i imali smo mnogo obaveza ta dva dana. Primijetila sam da ljudi obožavaju ovaj festival i energija po gradu je zaista zarazna, pa sam obećala sebi da sljedeće godine dolazim da ga cijelog ispratim!
Venecija je poznata po tome što, osim što slavi film, često otvara vrata glumcima za nove međunarodne projekte. Da li je Vaše prisustvo na festivalu već donijelo neke nove kontakte, potencijalne prilike i imate li neka očekivanja za dalje, s obzirom na to da ste i od ranije prisutni na međunarodnoj sceni?
Naravno da je predivna stvar i meni lično, ali i profesionalno, što sam bila dio svega toga. Ja ne volim da očekujem ništa, radujem se svemu što me čeka i što mi je namijenjeno, šta god da se desi i kako god da se moj put nastavi. Oduvijek mi je san da živim u Italiji, a ovim sam malo odškrinula ta vrata, pa ćemo vidjeti šta će biti dalje. Volim da radim, volim da učim jezike, a ljepota i radost ovog posla je za mene upravo to što sam u profesiji koju mnogo volim dobila priliku da nadograđujem sebe i privatno i profesionalno, i to kroz učenje jezika, istraživanje drugih kultura, ličnosti... Mislim da sam spremna da idem i na kraj svijeta da opet tako nešto doživim i da su takvi izazovi opet iza ugla.
Prisutni ste i u domaćim ostvarenjima, ali djeluje da su Vaše ambicije okrenute ka inostranoj produkciji. Da li je tako i zbog čega? U skladu s tim, kako vidite stanje u crnogorskoj, a onda i regionalnoj kinematografiji?
Mislim da tu ne postoji određeni razlog, tako se samo posložilo, meni to veoma prija, ali daleko od toga da bježim od rada ovdje. Ne volim da se ograničavam i zaustavljam, idem gdje god me put nanese i privatno i poslovno. Ne mogu opisati svoju sreću i zahvalnost što imam priliku da vidim kako se radi u Turskoj, kako u Italiji, kako u Makedoniji, Srbiji, Bosni, Crnoj Gori...
Ispunjava me upravo to što svaki put učiš iznova. Nemamo svi istu školu, nemamo svi ista razmišljanja, adaptiraš se kako znaš i umiješ, jer gdje god da radiš, opet zajednički gradite projekat do kraja i moraš biti dio cjeline. Nije fer porediti crnogorsku i regionalnu kinematografiju jer mi ne ulažemo u kulturu koliko ulažu vani i to je naš najveći minus - jer ljudi podrazumijevaju kulturu. Kod nas ljudi često i ne cijene kvalitet, kultura je odavno u nekom petnaestom planu, pozorišta i bioskopi su poluprazni, kako onda da očekujemo da će se nešto pokrenuti i pomjeriti s mrtve tačke. Ipak, posljednjih godina vidim da oni najuporniji ipak guraju i guraju, i nešto se stvarno dešava. Nismo svjesni koliko nam je kultura potrebna, a ja nam želim da se konačno iskoristi potencijal koji ovdje imamo, jer ga zaista imamo puno.
Kakvi su planovi za dalje, da li na nečemu trenutno radite, a da biste o tome mogli govoriti?
Do kraja godine očekujem jedan jako interesantan projekat i premijeru “Volje sinovljeve”, a takođe se iz dubine duše nadam da ću do kraja godine snimiti konačno autorske stvari koje godinama pišem, pa eto, bar jednu. Uglavnom, odmor se završio s ljetom. (Osmijeh)
Gluma i muzika za apsolutno ispunjenje
Pored glume, aktivno se bavite i pjevanjem, a otkrili ste u jednom intervjuu da je publika mogla da Vas čuje i na određenim svirkama. Kako doživljavate glumu, a kako muziku i koliko Vam je oboje važno za lični izraz?
Uvijek govorim, muzika i gluma su sastavni dio mene i to nikad ne razdvajam. Desi se, kao sada, da se više posvetim glumi ili obratno, ali se trudim da nikad ne izgubim jedno ili drugo jer su te dvije stvari ono što mene apsolutno ispunjava. Ljeti radim svirke po crnogorskom primorju posljednjih 10, 11 godina, nekad je to desetak dana, a nekad mjesec, dva, sve zavisi od slobodnog vremena tokom kojeg mogu uopšte biti u Crnoj Gori. Ovog ljeta sam sve vrijeme tu i uživam s dragim kolegama muzičarima. Ostatak godine sam u Sarajevu, ili negdje drugo, okrenuta glumi.
Iščekuje se “Volja sinovljeva”, nešto jako moćno
Očekuju se i još neki filmovi u kojima igrate u domaćoj produkciji, da li biste mogli otkriti o čemu se radi i, eventualno, kada i gdje se mogu očekivati premijere?
Premijera “Volje sinovljeve” u režiji Nemanje Ćeranića je nešto što od kraja prošle godine željno iščekujem, a desiće se uskoro. Mnogo se radujem i vjerujem da će to da bude nešto drugačije i mnogo dobro. Čitav proces snimanja je bio “vau”, bar iz mog ugla gledanja. Jedva čekam da svi pogledamo i da vidim reakcije jer vjerujem da je napravljeno nešto jako moćno.
Bonus video:
