Vijest da je odabrano “najbolje idejno rješenje” za adaptivnu prenamjenu robne kuće “NA-MA” (a ne VA-MA) u Podgorici - objavljena je prije desetak dana - ili 12. tekućeg mjeseca, ako hoćete baš precizno - i ta vijest nije polučila, usudio bih se da primijetim, bilo kakav odjek vrijedan pomena u (nazovi-stručnoj) javnosti - ako izuzmemo standardne copy & paste medijske objave tipa: “Spirala susreta pobedila na konkursu za rekonstrukciju Podgoričanke!” - uz par rezervisanih komentara na društvenim mrežama, jednako nebitnih.
Spirala, veli, susreta - ili pak Suzdržana rezignacija - što bi bio adekvatniji naslov, ako mene pitate - jer su ovom prilikom izostale čak i uobičajene žalopojke mladih autorki i jednako mladih autora (mnogo mladih, mnogo slatkih) čije radove uvaženi Žiri nije smatrao za interesantne - i koje, shodno tome, nije ovjenčao nagradama.
Krenemo li pak od činjenice da je 26. juna tekuće godine naš Glavni grad raspisao konkurs - punim imenom i prezimenom: (međunarodni, opšti, jednostepeni i anonimni) Konkurs za idejno arhitektonsko rješenje adaptivne prenamjene robne kuće “NA-MA” u Podgorici - a da je skupštinskom sazivu našeg Glavnog grada izglasano skraćenje mandata ni čitav mjesec dana nakon što je raspisan konkurs - i dva mjeseca prije roka za predaju konkursnih radova - sasvim je razumljiv izostanak sadržajnijih reakcija na pomenutu vijest od 12. novembra - par nedelja nakon što je Izborna komisija Glavnoga grada proglasila konačne rezultate potonjih podgoričkih izbora - i baš u trenutku kada mi Podgoričani za zebnjom u našim podgoričkim srcima isčekujemo famoznu Platformu predsjednika Milatovića - “koja će biti”, kako reče naš predsjednik, “programska osnova toka pregovora” o novom sazivu Skupštine PG - odnosno o formiranju vlasti u Glavnom gradu.
Podsjetiću vas da sam još za onoga vakta - za vakta Mića Đukanovića i mrskog nam DPS-a - analizirao par konkursa - i to sveobuhvatno i nadasve revnosno - a sve u nadi da ću inicirati famozni (stručni) dijalog - da će se i ovdje konačno progovoriti o arhitekturici - da će se i na ovim našim gorovitim i krševitim prostorima jednom desiti ta famozna razmjena argumenata, mišljenja i stavova među arhitekticama i arhitektima mladima (mnogo mladima, mnogo slatkima) - među mojom braćom i mojim sestrama - a kako se ta podsticajna razmjena koja bi rezultirala dubljim uvidima u arhitektonsko-urbanističku problematiku - i u partikularnom i u generalnom smislu - ipak nije desila - nijednom - počeo je polako da kopni moj entuzijazam - a i činjenica je, kako vrijeme odmiče, da su radovi koji pristužu na arhitektonsko-urbanističke konkurse sve manje i manje interesantni - i sve više i više svjedoče o duboko-provincijalnom karakteru ove naše nesrećne sredine.
Opet, moram vam priznati da sam, časa ne časeći i unatoč svemu - ipak ovjerio par radova pristiglih na Konkurs za adaptivnu prenamjenu “istorijskog objekta NA-MA” - ovjerio sam pobjednički rad i još par radova - po metodi slučajnog uzorka - i nijesam bio impresioniran - ni najmanje - što ne znači da vam ne preporučujem da se upustite u avanturu ovjere konkursnih radova - upravo suprotno - možda se vama posreći - možda vam se učini da se među tim radovima (riječ je o nekih pedesetak radova - što je impresivna brojka, svakoruko - čestitam organizatorima) zalomio i (po)neki interesantan izbačaj...
Ne velim da sam očekivao nešto više - upravo suprotno - jasno mi je bilo, od samoga starta, da je ideja o “adaptivnoj prenamjeni” ruine u centru Glavnog nam grada sublesasta - u najmanju ruku - te da će proteći još dosta vode ispod podgoričkih mostova prije nego što stasamo, kao društvo u cjelini, do nivoa koji bi podrazumijevao odgovoran odnos tzv. donositeljki i donosioca odluka prema tzv. javnom interesu, javnim dobrima - i, naravno: javnim finansijama!
Ne velim da pobjednički rad nije dobar - upravo suprotno - rekao bih da je pobjednički rad vrlo korektan odgovor na sublesaste vizije gospođe gradonačelnice Injac (Njaci od milja), te gospođe glavne podgoričke arhitektice (kako li joj bješe ime...) i, fanfare molim: gospođe Viki Viki Violete - kraljice crnogorske arhitekturice (mlade) i pripadajućeg joj urbanizma (ugašenoga) - majke naše arhitektonsko-urbanističke - koja se sa “ozbiljnom odgovornošću i velikim naporom zalaže za crnogorsku arhitekturicu i prostor” - i to u kontinuitetu - još od vakta pjesmom opjevanog kralja Gvozdimira - skoro pa mitske ličnosti - koji je negdje sredinom prošle decenije, u samom zenitu svoje slave, rukopoložio VVV za rukovoditeljku tzv. Odjeljenja za razvojne projekte u urbanizmu i arhitekturi pri Ministarstvu održivog razvoja i turizma (to se tada tako zvalo) kojemu je bio na čelu - što je rezultiralo čitavim nizom budalaština u režiji VVV - od kojih je Konkurs za idejno arhitektonsko rješenje adaptacije i rekonstrukcije Doma Revolucije u Nikšiću iz 2015. godine - jedna od ponajvećih...
Kad već pomenuh VVV, žalosni Dom Revolucije i po mnogo čemu znakoviti konkurs iz 2015. godine - pogotovo ako imamo u vidu da nije postojao (ispostaviće se, je li...) ni promil šanse da bude realizovano to što je bilo predviđeno pobjedničkim konkursnim radom - Džoe Adžić mi je svjedok - onda se nameću i neke paralele između toga pobjedničkog rada i pobjedničkog rada sa konkursa za adaptivnu prenamjenu robne kuće “NA-MA” (a ne VA-MA) u Podgorici...
U osnovi nikšićkog pobjedničkog rada bio je princip 10+20+70 - što će reći da je 10 posto od ukupne površine objekta - 10 posto od dvadesetak hiljada metara kvadratnih, što bi bilo tek nekih par hiljada metara kvadratnih - trebalo da bude privedeno (fancy) namjeni - caffe, auditorium, prostori za studente i nevladine organizacije, komercijalni prostori, fitnes centar, benzinska pumpa, supermarket i ostali “plugin-ovi” (uz obavezno pozivanje na Archigram, kad smo već kod toga) - a ostatak je trebalo osloboditi nagomilanog đubreta i pomesti - s tim da je 20 posto bilo predviđeno za natkriveni “nastavak javnog gradskog prostora, odnosno ulica, unutar objekta” - a lavovskih 70 posto prostora je trebalo “zaštiti” i nadati se da će se pojaviti preduzetnici (veliki i/ili mali) kojima će ti prostori biti interesantni - i koji će biti spremni da ulože u te prostore...
U to ime, očekivao sam da će se i pobjednički rad sa podgoričkog konkursa temeljiti na istom ili sličnom principu - što se nije desilo - i možda ne bilo na odmet da se zapitamo zašto...
OK, izgleda dam ispucao za danas - nastavak u narednu subotu...
Bonus video:
