Projekcije dva izuzetna filma “Čovjek koji nije mogao šutjeti” Nebojše Stijepčevića i “Samo kad se smijem” Vanje Juranić u Crnogorskoj kinoteci privukla su veliki broj posjetilaca koji su u potpunosti ispunili prostor sale “Gojko Kastratović” u ponedjeljak veče.
S obzirom na dosadašnji uspjeh oba filma, ali i njihovu tematiku, to je bilo i očekivano za organizatore, kazao je “Vijestima” direktor Kinoteke, Pavle Simonović. Posebno interesovanje nesumnjivo je privukla premijerna crnogorska projekcija Slijepčevićevog kratkog igranog filma koji je već pobrao brojne evropske nagrade i priznanja, koja i nastavljaju da se nižu, a među kojima je i “Zlatna palma” za najbolji kratki film na ovogodišnjem Kanskom festivalu.
“Projekcija filma ‘Čovjek koji nije mogao šutjeti’ očekivano je izazvala veliku pažnju publike, sala “Gojko Kastratović” bila je prepuna, a gledaoci su u velikom broju, čak i stojeći, sa velikom koncentracijom gledali film. Uz sva očekivanja publike, film nije ostavio ravnodušnim nikoga, prije svega Slijepčevićevim metodičnim pristupom temi, estetikom i filmskim jezikom kojim je reditelj vrlo uspješno zabilježio jedan tako kratki, a stravičan trenutak koji se, dok gledate film, čini kao da traje vječno, sugerišući duboku introspekciju, te problematizujući ličnu i društvenu odgovornost”, rekao je Simonović Vijestima.
Dodatnu dimenziju i važnost ovoj projekciji daje i to što ostvarenje obrađuje događaj u koji je Crna Gora bila direktno uključena, iako za sami projekat nije bilo sluha na konkursu Filmskog centra Crne Gore 2022. godine za sufinansiranje manjinskih koprodukcija. Film obrađuje istinitu priču smještenu u vozu “671” koji je saobraćao na relaciji Beograd - Bar, poznatom i kao “Lovćen”. Voz su na stanici u Štrpcima zaustavili naoružani pripadnici srpskih paravojnih snaga koji su dobili dojavu da u vozu ima muslimanskih putnika. Kreće legitimacija, na osnovu imena, na šta putnici ćute, svi osim jednoga...
“Kako je i sam reditelj rekao, kontekst ovog filma konstruišu ljudi koji ga gledaju. U pitanju je univerzalna ljudska dilema, prisutna kako 90-ih godina tako i danas. Kako i da li reagovati, da li se pokrenuti ili ćutati, konstantna su pitanja od kojih ne možemo pobjeći. U tom smislu, ovaj film pruža vanvremenski i vanprostorni estetsko-moralni prostor za promišljanje. Kada imate film koji na ovako ozbiljan način tretira temu, tu dobijate i feedback koji jasno pokazuje na nužnost da ga što više ljudi pogleda na velikom platnu”, poručio je Simonović.
Oba filma prikazana su i sklopu programa Mjeseca evropskog filma, manifestacije koju organizuju Crnogorska kinoteka, Filmski centar Crne Gore, Mreža kinoprikazivača Crne Gore, a u saradnji sa Evropskom filmskom akademijom.
"Film, iako prvobitno nastao da zabavi, vremenom je postao mnogo više od toga. Danas kinematografija predstavlja prostor koji otvara važne društvene teme, pruža opomenu i svjedočanstvo vremena. Upravo su ovi filmovi dokaz te snage filmske umjetnosti da nas pokrene, inspiriše i podstakne na promišljanje", rekla je moderatorka događaja Svetlana Višnjić pozdravljajući goste na početku, a među kojima su bili i predstavnici ambasade Hrvatske u Crnoj Gori.
Bonus video: