Jedan od najsvečanijih događaja u budvanskom kalendaru događaja i manifestacija je tradicionalni novogodišnji koncert klasične muzike pod nazivom “Muzika raspoloženja”, koji se iz godine u godinu održava prvog januara. Tako će biti i ovog, prvog januara 2025. godine u 13 časova, na trgu ispred Starog grada, najavljuju iz Turističke organizacije Budva.
Jedna od solistkinja, operska pjevačica Nevena Đoković, u razgovoru za “Vijesti” najavljuje koncert, program, priča o izazovima, ali i ljepoti nastupa ovog tipa, ističući da je koncert u Budvi neka domaća varijanta čuvenog Novogodišnjeg koncerta Bečke filharmonije...
Tako će Mediteranski revijski orkestar, pod dirigentskom palicom Vilija Ferdinandija, virtuoza na violini, uvesti publiku u novu godinu i to izvođenjem najljepših, svjetski poznatih operskih arija. Nastupaju vrhunski solisti: Dušan Svilar, Nevena Đoković, Ljubica Vraneš, Dragoljub Bajić, Lana Asija Dabović i Vasilije Hadžić, a muzički urednik koncerta je Milan Stupar.
Reditelj, dramaturg i motivacioni govornik, osnivač Kulturnog elementa i Kulturnog instituta Tadija Miletić govoreći o sagovornici “Vijesti”, Neveni Đoković, kazao je da je ona “ne samo budućnost, nego i sadašnjost srpske opere”, a ona komentariše stanje u toj sferi umjetnosti i ističe da treba raditi na edukaciji i privlačenju djece, kako bi se stvarala nova publika...
Nevena Đoković je diplomirala solo pjevanje na Fakultetu muzičke umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu, a u klasi redovnog profesora Nikole Kitanovskog, gdje je trenutno na doktorskim akademskim studijama. Niže i srednje muzičko obrzovanje stekla je u Muzičkoj školi “Dr Vojislav Vučković” u Beogradu, u klasi prof. mr Mirjane Komnenović.
Članica je operskog studija “Borislav Popović” u Narodnom pozorištu u Beogradu u kojem je debitovala 2021. godine. Od januara 2022. u Pozorištu na Terazijama tumači glavnu žensku ulogu u predstavi “Fantom iz Opere”, a redovno nastupa i u Operi i teatru “Madlenianum”.
Nastupala je na brojnim koncertima, festivalima, sarađivala sa velikim značajnim imenima iz muzičke umjetnosti, te se usavršavala radeći sa istaknutim operskim pjevačima kao što je i prvakinja Milanske Skale Eva Mei i drugi... Osvajala je nagrade na međunarodnim i domaćim takmičenjima.
Prvog januara gostujete u Budvi na tradicionalnom koncertu klasične muzike pod nazivom “Muzika raspoloženja”, koji se realizuje u dnevnom terminu. Šta će posjetioci biti u prilici da čuju i dožive tom prilikom?
Svakog prvog januara organizuje se, a putem prenosa možemo i pratiti tradicionalni koncert iz Beča. Ovo će biti neka naša varijanta toga u Budvi. Publika može očekivati najpoznatije klasične arije različitih kompozitora, kao što su Bize, Pučini, Leonkavalo, a završićemo događaj čuvenom Verdijevom ”Travijatom”. Trajanje koncerta je nekih sat i po vremena.
Takođe, moram istaći da često nastupam sa Ljubicom Vraneš, ali i sa Dušanom Svilarom sa kojim sam igrala zajedno “Fantoma iz opere”...
S obzirom na to da je koncert na otvorenom, što je rjetkost za klasičnu muziku, kako će to uticati na sami događaj i koliko je to izazovno, ali i interesantno za Vas kao soliste i operske umjetnike, a sa druge strane važno za publiku?
Za nas pjevače je koncert na otvorenom poseban izazov, s obzirom da smo nekako, ipak, više navikli da tu klasičnu muziku izvodimo u salama i koncertnim dvoranama, to je za nas potpuno drugačiji doživljaj jer smo inače navikli da pjevamo bez ozvučenja. Izazov je pjevati na otvorenom s obzirom na to da smo i ozvučeni, a s druge strane kada pjevamo zvuk se rasipa, znači nemamo povratnu informaciju.
Uz sve to postoji i još jedna stvar, a to je da će biti hladno, što je teško za nas, jer kao što često kažemo, treba nam zagrijano grlo da pjevamo... Ali, pored svega toga, mnogo nam je drago da izvodimo ovaj koncert, baš u centru Budve, što je prava tradicija.
Ja sam već i nastupala na otvorenom u Budvi, doduše bio je oktobar. Iako nije praksa, mnogo su mi lijepi ti koncerti zato što, pored onih koji su planirali da dođu na koncert, zaustavi se i dosta ljudi koji su u prolazu, jer imaju priliku da čuju. Tako nekako i privlačimo novu publiku.
Koliko je upravo to važno, privući novu publiku, jer se često klasična muzika smatra elitističkom umjetnošću?
To jeste elitistička vrsta umjetnosti, s obzirom na to da ljudima nije dovoljno približena, a pogotovo na Balkanu to nije nešto što je u našoj tradiciji. Zbog toga nisu imali svi prilike da čuju opersku muziku, ili da odrastaju uz nju, kao što je to slučaj u Evropi.
S obzirom da je to, jednostavno rečeno, njihova tradicija, a ne i naša, veoma je važno da mi na svaki mogući način približavamo klasičnu muziku apsolutno svim ljudima. To je slučaj i sa ovim i drugim sličnim koncertima na otvorenom, jer kao što sam rekla, neko će biti u prolazu, čuće, dopašće mu se, pa će možda sjutra poći u pozorište da čuje to isto. Na neki način, to će biti kao i prezentacija klasične muzike.
Nedavno ste osvojili nagradu, odnosno pobijedili na Međunarodnom takmičenju solo pjevača “Lazar Jovanović”, nakon čega ste imali solistički koncert u Beogradu. Koliko su u Vašoj profesiji važna priznanja i nagrade, da li kao dodatna afirmacija ili podrška za dalje?
Ta nagrada mi je mnogo značila s obzirom na to da sam pobijedila još 2021. godine kad je još uvek bila korona i kada su tek počela da se polako otvaraju pozorišta.
Tek sam sada održala solistički koncert koji je svakako jedan veliki projekat i bilo mi je vrlo naporno, dodatno jer sam par dana prije imala premijeru u Narodnom pozorištu i debitovala sam u Pučinijevom “Triptihu” pjevajući jednu od glavnih uloga u Đani Skikiju.
Takmičenja su važna zato što na njima, uglavnom, sjede umjetnici, ali i menadžeri, direktori, koji nas kasnije angažuju za neke druge projekte. Tako je, na primjer, doktorka Dragana Radaković koja je nedavno postala direktorka novosadske opere, odnosno Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu.
I nije samo ona bila među članovima žirija, već je tu bila i Marija Temesi koja je inače glavna ambasadorka budimpeštanske opere, bili su predstavnici bečke opere. S obzirom na to, takve stvari nam znače jer imamo kontakt sa ljudima iz naše profesije, a koji imaju kontakte po Evropi, a mogu poslije da nas usmjere za neke dalje projekte koji nisu vezani samo za Balkan.
I sa te strane mi je značilo, zato što se dešavalo u trenutku kada praktično nije bilo nikakvih dešavanja i sve je bilo obustavljeno tokom godinu i po, ja sam uprkos tome imala neki cilj i spremala sam se za to takmičenje. Bilo je teško, jer sam morala da vježbam, a u međuvremenu nijesam pripremala nijednu predstavu. Dobila sam potvrdu od afirmisanih umjetnika, naših i evropskih, da je to što radim dobro.
Koliko je zahtjevno pripremiti glas za jedan cjelovečernji koncert, održati sopstvenu kondiciju na sceni, komunicirati sa publikom, privući i održavati pažnju i uz sve to pokazati svu raskoš glasa i sopstvenih mogućnosti?
Tako je, teško je i naporno i vrlo je važno da budemo u dobroj kondiciji za sve to. Mogu reći da je meni to došlo u trenutku kada sam u najboljoj kondiciji ikada, s obzirom da sam nedavno imala debi u Narodnom pozorištu.
Razlika je velika između koncertnog izvođenja i izvođenja predstave, makar je meni tako. Lakše mi je da izvodim predstavu, pošto tu imam i više iskustva, jer osam godina radim u pozorištima i lakše mi je kad obučem kostim i samo se ubacim u ulogu koju igram.
Pritom, vi kad tumačite neki lik i kad igrate u predstavi, imate i pauze između arija, pauze između činova i to nekako ide mnogo lakše nego kada je koncert. Koncert je vrlo zahtjevan, a pogotovo što sam ja za svoj izabrala samo arije i duete. Na koncertu su mi pomogli kolega tenor Marko Živković i sopran Marijana Šovran, koja je inače iz Kotora, Prčanja, koja mi je vrlo draga drugarica.
Ona je, takođe, pobijedila prije par godina na istom takmičenju o kojem smo govorile. Zajedno sa njima sam izvela, ako se ne varam, 14 arija i par dueta. Vrlo je intenzivno bilo.
Kako vidite operu u Srbiji ili u regionu trenutno? Već smo komentarisale da to nije u našoj tradiciji, pa pretpostavljam da je potrebno uložiti dodatne napore da se opera u kontinuitetu stvara, izvodi i plasira određeni sadržaj i šta je posebno važno?
Tako je, mi nemamo tu tradiciju odlaska u operu i nekako operu najčešće posjećuju ili ljudi koji se bave muzikom, pjevači, ili starije generacije koje su ranije dolazile i posjećivale operu.
Zato moram da pohvalim direkciju Narodnog pozorišta u Beogradu za sve ono što se trenutno dešava u operi. Oni su prije par godina postavili na scenu operu za djecu “Snežana i sedam patuljaka” u kojoj sam igrala Snežanu. To govorim jer smatram da je vrlo važno od malih nogu navikavati djecu da dolaze i da posjećuju operu, zato što na taj način mi obrazujemo publiku.
Desilo se to da mi tokom 90-ih godina, ljudi koji su tada stasavali, a koji sada grade porodice, koji bi trebalo da posjećuju operu, koji imaju između nekih 30 i 40 godina, ne dolaze u operu, jer je tada bila najveća kriza kod nas i oni nisu mogli biti naučeni da posjećuju pozorište.
Zbog toga smatram da baš ovo što se trenutno dešava, a to je i da Beogradska filharmonija nedjeljom ima koncert za decu, u pozorištima imate scene za djecu pa čak i dječija pozorišta, ali operu nemamo.
I ovo je prva, a ako se ne varam, trenutno i jedina opera koja je postavljena u Beogradu za djecu. Moram priznati da su reakcije odlične! Rediteljka Ana Grigorović je to toliko maštovito napravila da su reakcije odlične. Scenografija je zapravo jedna knjiga.
Mi pričamo priču i okrećemo stranice te knjige. I ne samo na premijeri, već i na svakom sljedećem izvođenju, kada dođe do trenutka da kao Snežana treba da zagrizem jabuku, nekako uvijek kada zastanem i uzmem jabuku dobijem povratnu informaciju iz publike, a ponajviše od djece koja su tu i koja viču da ne uzimam jabuku i slično.
Oni su potpuno oduševljeni i traže da dođu ponovo. Mi poslije predstave obično odemo u foaje i slikamo se sa publikom i tamo nam roditelji kažu da i oni žele više ovakvih dešavanja s obzirom na to da djeca nemaju kako da provedu vrijeme sa djecom tokom vikenda, te da im je to sjajan način da im daju neki kvalitetan sadržaj, a opet, s druge strane, mi na taj način učimo djecu da dolaze u pozorište. O tome treba razmišljati.
Bonus video:
