„A onda smo stigli u Aušvic“, riječi su koje bude strah i protresaju do srži pri pomisli na tragične sudbine. Izgovorio ih je u monodrami „13419: potreba za povratkom“ italijanski glumac Gaspare del Vekio. Lik koga je tumačio nije fiktivan, bio je i te kako stvaran i zvao se Čezare Teračina. On je umro u Aušvicu 27. januara 1945. godine.
Povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta, Ambasada Italije u Crnoj Gori u saradnji sa KIC-om „Budo Tomović“, organizovala je prikazivanje monodrame poznatog italijanskog umjetnika Roberta Atiasa. „13419: potreba za povratkom“ odigrana je premijerno večeras u sali Dodesta u Podgorici.
Nakon izvedbe mladi glumac Del Vekio, pred kojim je bio velik zadatak, je odgovarajući na pitanja medija kazao da je, s obzirom na vremensku udaljenost, bilo jako teško i izazovno na neki način poistovjetiti se sa temom i likom.
„Morao sam u sebi da pronađem snagu. Nije u pitanju fizički snaga, niti emotivna, nego snaga kao vrijednost koja me povezuje sa tim likom“, istakao je on, dodajući da je morao naći u sebi ono što ga povezuje sa Teračinom.
Kaže da je pri tome zalazio u analizu onoga što Čezare govori.
„To je ono što u tekstu teče kao rijeka osjećanja. Ponekad sam se pitao da li stvarno ono što kaže osjeća taj lik ili osjeća jedno a kaže drugo“, objašnjava glumac.
Istakao je da nije pritisak ono što je osjećao, već odgovornost prema onom što se desilo i kako će on to predstaviti.
„Iako odgovornost podrazumijeva veliki napor i na neki način neku patnju svakako mislim da treba da se hrabro borimo, da budemo odgovorni u odnosu na ono što preuzimamo“, kaže Del Vekio.
Bonus video:
