Art terapija bi pomogla mnogima

Izložba “Sjećate nas se; i mi smo nekad živjeli, voljeli i smijali se” Ane Šćekić otvorena u galeriji Art u Podgorici

7129 pregleda 32 reakcija 1 komentar(a)
Umjetnica i slika Integracija u društvo, Foto: Anastasija Orlandić
Umjetnica i slika Integracija u društvo, Foto: Anastasija Orlandić

Umjetnost treba da bude angažovana, da liječi, da kritikuje, da apeluje”, kazala je umjetnica Ana Šćekić ”Vijestima” prilikom otvaranja svoje nove samostalne izložbe “Sjećajte nas se; i mi smo nekad živjeli, voljeli i smijali se”.

Ona upravo kroz svoje radove i postiže ono što smatra da treba da bude umjetnost: poziva na stvaranje boljeg mjesta za život za korisnike psihijatrijskih usluga, poziva na empatiju, otvara prostor za samoizražaj, kritikuje praznovjerje i nestručnost. Ona apeluje na promjenu. Njeno likovno istraživanje budi saosjećanje, jer ljudski životi znaju biti puni borbe sa sobom, sopstvenim mislima, emocijama, trenucima zbunjenosti gdje granica između stvarnosti i mašte postaje zamagljena. Psihijatrijske bolesti postoje otkad je čovjeka i zaslužuju da se tretiraju na pravi način, a oni koji boluju treba da imaju pravo na podršku, integraciju i sve uslove koje njihovo stanje zahtijeva. Posebno zato treba istaći da je, kako navodi umjetnica, Crna Gora jedina zemlja u regionu koja nema udruženje korisnika psihijatrijskih usluga.

Ana Ščekić i Petrica Duletić
Ana Ščekić i Petrica Duletićfoto: Anastasija Orlandić

Inspiracija za naziv izložbe, otvorene u utorak u galeriji Art u Podgorici, potiče od znaka na ulazu u duševnu bolnicu iz igranog filma “Zatvoreno ostrvo” Martina Skorsezea.

Čini je osam slika velikog formata i tri crteža velikog formata. Crteže karakteriše kombinovana tehnika na papiru - tuš i rapidograf, a i slike su rađene u kombinovanoj tehnici na platnu.

U svom obraćanju prisutnima istoričarka umjetnosti, Petrica Duletić istakla je da Ana Šćekić pripada malobrojnim umjetnicima koji svojim radom igraju ključnu ulogu u premošćavanju jaza između psihijatrijskih pacijenata i šire javnosti, stvarajući prostor za dijalog, razumijevanje i podršku.

'Sjećate nas se; i mi smo nekad živjeli, voljeli i smijali se'
"Sjećate nas se; i mi smo nekad živjeli, voljeli i smijali se"foto: Anastasija Orlandić

“Svojim izrazito emocionalnim i izobličenim figurama, Ana evocira osjećaj tjeskobe i patnje, često povezivan sa iskustvima izolacije i psihičkog bola. Ona se osvrće i na današnje metode, poput upotrebe medikamenata, pitajući se o etici i dugoročnim efektima. Kritikuje pretjeranu medikalizaciju i neosjetljivost prema humanim aspektima terapije”, kazala je Duletić.

Ana Šćekić zahvalila se organizatorima izložbe i učenici Srednje muzičke škole “Vasa Pavić” Sari Kovačević, koja je sa svojom profesorkom Nadom Glomazić odabrala kompoziciju Andante iz druge sonate.

Sara Kovačević na violini
Sara Kovačević na violinifoto: Anastasija Orlandić

Umjetnica je istakla da je njena želja da ukaže na probleme u društvu, da su korisnici psihijatrijskih usluga stigmatizovani, da ih treba prihvatiti i pomoći im da ostvare svoj pun potencijal. Šćekić kaže da je učestvovala u mnogim projektima koji se tiču mentalnog zdravlja, koje je tema kojom se bavi već dugi niz godina.

“Kod nas ne postoji udruženje korisnika psihijatrijskih usluga, a svuda u regionu postoji. Učestvovali smo u jednom projektu kada su iz svih zemalja regiona došli da nam nekako pomognu da organizujemo to udruženje. Međutim, kod nas nije bilo sluha za to, naša sredina je mala”, kazala je ona.

Detalj sa jednog od crteža iz ciklusa Fobije
Detalj sa jednog od crteža iz ciklusa Fobijefoto: Anastasija Orlandić

“Korisnici psihijatrijskih usluga bi tu mogli da se okupljaju, rade različite aktivnosti, jer umjetnost je ta koja može da pomogne u načinu izražavanja, načinu komunikacije. Art terapija kao disciplina dosta pomaže i dosta se pokazala efikasnom u mnogim zemljama kao način komunikacije korisnika psihijatrijskih usluga. Naročito kada izađu iz mentalnih institucija, teško im je da uspostave socijalne odnose. Mi kao društvo treba da stvorimo inkluzivno okruženje i da im pomognemo da se socijalizuju”, kazala je umjetnica.

U tom smislu ona je kroz svoju umjetnost predstavila integraciju u društvo - predstavila je istoriju liječenja u psihijatriji od praistorije do danas. Postavku je započela trepanacijom.

Trepanacija
Trepanacijafoto: Anastasija Orlandić

“Trepanacija datira još iz neolita. Kao sujevjerje se zadržala sve do 19. vijeka u mnogim kulturama. Ona je podrazumijevala bušenje lobanje kako bi izašli zli duhovi iz čovjeka za kog se nije smatralo da se ponaša adekvatno. Tu su i egzorcizam, lobotomija, elektrošok, psihoanaliza, hipnoza, medikameti i na kraju sam to zaokružila integracijom korisnika psihijatrijskih usluga u društvo”, objašnjava autorka izložbe.

Često se kroz njene radove prožimaju insekti.

“Insekti su sinonim za strah, jer je strah korijen svakog psihološkog poremećaja”, ističe ona.

Prepuna galerija Art
Prepuna galerija Artfoto: Anastasija Orlandić

Postavka će biti otvorena do 28. februara.

Bonus video: