Zastanite. Pročitajte. Razmislite. Ostavite sebe ispred vrata. Odaberite ulogu - onu koja vam paše ili onu u kojoj se želite isprobati.
Kako ćete pristupiti izložbi Radničkog kluba “Između nas” koja je u utorak veče i zvanično otvorena u Podgorici, u Galeriji Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore (MSUCG), umnogome zavisi od toga, otvorenosti.
Izložba je istovremeno prezentacija umjetničke prakse, promišljanja i života, ali i svojevrstan vodič kroz sve to, sa smjernicama, predlozima, idejama... Na samom ulazu u Galeriju MSUCG sačekaće vas instrukcija da odaberete svoju (željenu) ulogu i pojašnjenje kako da učestvujete. Da, kako kao posjetilac/teljka učestvovati u izložbi.
“Razmislite u kakav odnos stupate posjetom ove izložbe. Pročitajte ponuđene uloge. Osvijestite i prihvatite svoju ulogu ili odaberite neku drugu! Uz svaku ulogu se veže određeni odjevni predmet koji možete nositi u okviru izložbe dok igrate ulogu. Ovaj znak prepoznatljivosti osmišljen je da otvori prostor za igru, pokrene interakciju i tako produbi razumijevanje. Uloge se mogu preplitati, kombinacijom najviše dva odjevna predmeta”, poručuju autorke izložbe Nela Gligorović i Adrijana Gvozdenović koje su zajedno sa kustoskinjom Teodorom Nikčević predstavile autentičan umjetnički, ali i sociološki koncept.
Ponuđene uloge su: Kritičar/ka, Vizionar/ka, Putnik/ca kroz vrijeme, Diva, Drug/arica, Cinik/čarka, Likovnjak/inja, a svaka od njih nudi objašnjenje pristupa, učešća, pojavnosti, kao i adekvatan vizuelni dodatak zarad igre, uvjerljivosti, raspoznavanja. I to je tek početak daljeg otkrivanja svijeta “Između nas”, vizija i preferenci Radničkog kluba.
Poziv na alternativno
Izložba je počela još prošle sedmice “Pripremnim radovima” - ceremonijom rušenja zida, zajedničkog rada i otvorenog procesa produkcije, najavljuju interakciju i direktno učešće svih za to voljnih. Tako i centralno mjesto zauzima podsjetnik na to, srušeni zid i natpis u bašti “Za rad budućnosti”.
Slojevitosti (u) umjetnosti i galerijskog prostora svjedoči “Zlatni zid (nataloženi slojevi boje, skinuti sa zida Muzeja), a o onome što umjetnik/ca jeste, mora ili se od nje/ga očekuje, govori i rad “What an Artist Has to Do Besides Making an Artwork” (Šta umjetnik treba da radi osim da stvara umjetničko djelo) u okviru kojeg je na bijelom platnu od poda do plafona ispisan tek segment svih moranja ili očekivanja. Tu je i dijagram koji poteže pitanje klase, ali i institucije umjetnosti, istorije umjetnosti, te relacije rad-umjetnost, preispitujući samog autora, publiku, ideologiju, društvo, opšte i individuealne putanje i ciljeve...
Da je interesantan i drugačiji kontekst podstakao i privukao javnost, bilo je uočljivo na otvaranju postavke u utorak veče koje je bilo masovno ispraćeno, spontano i neposredno, uz razgovore, druženje, razmjenu, aplauze i ovacije kakvi se rijetki dešavaju na sličnim ceremonijama.
Kustoskinja Nikčević na početku je istakla da predstavljeni radovi pozivaju na alternativna razmišljanja, metode znanja, promišljanja uloga koje su izašle iz tradicionalnog konteksta, te da je poseban doprinos izložbe insistiranje na razvoju participatornog segmenta.
Prostor zajedničkog
Koautorka koncepta Nela Gligorović svoju riječ iskoristila je da evocira uspomene na proces koji je ostao za Gvozdenović i njom, a to su dvije godine predanog rada, trocifren broj sastanaka, više od 20 ljudi uključenih u rad na izložbi...
“Sve ovo što je iza nas, sada postaje između svih nas i to je ključno. Kako sistem umjetnosti prepoznaje i daje nam uloge, mi smo prepoznate kao: Adrijana umjetnica i ja istoričarka umjetnosti. Mi smo se odlučile da brišemo te rigidne, hijerarhijske strukture sistema umjetnosti gdje umjetnica garantuje autonomiju, a kustosi su čuvari, ili, ja volim da kažem, batleri svijeta umjetnosti. Ovo je prostor zajedničkog, jedan saradnički projekat u kojem ste vi neophodni. Da bi ovaj prostor stvarno funkcionisao kao Radnički klub neophodna nam je vaša aktivna participacija u svemu ovome”, istakla je Gligorović.
Naglašavajući važnost (učešća) svakog pojedinca, Gligorović je publici približila i predstavila segmente Radničkog kluba, počevši od prvog rada “Publika u radnom odnosu”, kojima podrazumijeva izbor uloge. Pozvala je sve da odaberu svoju i tokom obilaska izložbe uzmu jedan ili dva ponuđena predmeta čime će postati aktivni sudionici izložbe, aktivirajući tako zajednički prostor igre.
“Nakon toga imamo segment Biblioteke, nama izuzetno važan prostor koji sadrži većinu referenci koje smo zajedno skupljale i dijelile tokom pripreme ovog Kluba. Biblioteka je izuzetno važna jer je to prostor, makar smo pokušale da ga učinimo prostorom jednakosti različitih znanja i različitih teorija. U Biblioteci se nalazi magazin koji je naš samoizdavački projekat, a koji je okupio brojne autore i takođe tematizuje pitanje rada u umjetnosti. Biblioteka sadrži i informativni dio - dijagram koji komentariše kako je organizovana institucija umjetnosti, kako autonomija kao dominantna ideologija sistema umjetnosti funkcioniše, ali i ono što je nama jako važno jeste da je klasa centralna u pitanju umjetnosti”, navela je Gligorović.
Ona je dodala da se u “Biblioteci” nalaze i reference koje se mogu čitati tokom trajanja izložbe, ali i gdje posjetioci mogu upisati sopstvene komentare koje će autorski tim zabilježiti, uz poziv za dalje djelovanje u okviru Radničkog kluba.
I razmjena i pauza
Pružajući osnovne informacije o postavci, Gligorović je kazala da je na spratu Galerije osmišljen “Prostor za razmjenu” i objasnila kako je nastao i kako funkcioniše.
“Mi smo razmišljale o tome da je u lancu umjetnosti umjetnik uvijek zadužen i drži se u proizvodnom polju, dok se distributivni lanac uopšte ne razmatra. Mi smo ovdje željele da na drugačiji način uspostavimo odnos sa publikom. Pripremile smo tri edicije radova: ‘Muzej budućnosti’, ‘Rad tijela’ i ‘Gusta sadašnjost’, tako da posjetioci i posjetiteljke mogu uzeti jedan od radova iz te edicije, a za uzvrat nama ostaviti neki predmet, vijest, intervenciju, s tim što potpisujemo jedan dogovor koji ima formu ugovora, ali se zove dogovor i radi se o saučesništvu, jer želimo da proces razmjene, odnosno to na koji način se mi odnosimo jedni prema drugima, na koji način učestvujemo u samoj razmjeni, bude transparentan”, istakla je Gligorović.
“Soba za brigu i opuštanje” ili “Vrijeme je za pauzu”, takođe se nalazi na spratu Galerije MSUCG.
“Svi ovi ostali segmenti negdje komentarišu pitanje materijalnog i nematerijalnog rada različitih formi, a ta soba je stvarno mjesto za odmor u kojem možete slagati puzle i piti čaj. Ta soba je izvođenje paralele između efektivnog i umjetničkog rada, jer su ta oba rada podrazumijevana, nevidljiva i neplaćena. Želimo da se zahvalimo i našim saradnicima i Vujačić koja nažalost nije večeras sa nama, koja je dala bitniji doprinos”, predstavila je Gligorović iznoseći zahvalnost svim saradnicima i Maji Vujačić koja je dala biljni doprinos toj sobi.
Potrebni saučesnici
Gvozdenović je dodala da su kroz Galeriju postavile naznake i instrukcije uz pomoć kojih će publika steći uvid u njihov proces rada i razmišljanja.
“Primijetićete da se u prostoru nalaze i video vodiči, a želim da skrenem pažnju da su fotelje na naduvavanje napravljene da možete da sjednete i lijepo se odmorite, a ako želite više da saznate o našim namjerama, idejama i zapisima tokom ovog procesa, mi smo pripremili video-vodiče koje je montirao Nemanja Bečanović, snimila Jovana Vujanović, a Marku Vukčeviću se zahvaljujemo za snimanje naših glasova”, rekla je Gvozdenović.
Priča Radničkog kluba i o njemu ne završava se ovdje, poručila je Gligorović...
“Nama nisu potrebni samo učesnici, nama su potrebni saučesnici. Adrijana će se zahvaliti gomili ljudi koji su omogućili da se sve ovo desi, ali ja imam obavezu da se zahvalim Adrijani i da kažem da su ovo saradnje koje definitivno vraćaju povjerenje, i u to da je moguće sarađivati, da je moguće osloboditi se individualizma dokazujući ono što umjetnost zapravo jeste - kolaborativna i kolektivna praksa”, zaključila je Gligorović.
O “Radu u umjetnosti” i statusu slobodnog umjetnika
Autorke su razmišljale i kako ideja Radničkog kluba dalje da se nastavi i razvija, nakon izložbe, van galerijskog prostora i u nekim drugim kontekstima.
“Tu bih se osvrnula na naš samoizdavački projekat, magazin koji se nalazi u Biblioteci i zove se ‘Između nas - Rad u umjetnosti’. Mi smo kroz ovaj časopis registrovale Radnički klub kao izdavača, čime nagovještavamo neku buduću izdavačku djelatnost. Uređivanje publikacije i postavljanje magazina u okvir izložbe je način da pozovemo u ovaj prostor i druge autore, kao i bliske prakse, da pružimo uvid u širi teorijski okvir i iskustvo kolega koji se bave pitanjem rada u umjetnosti i mogućnosti drugačijeg djelovanja”, objasnila je Gvozdenović iznoseći zahvalnost svima ponaosob koji su učestvovali u radu na izložbi.
Promocija magazina biće upriličena četvrtog februara, a tom prilikom govoriće Katja Praznik, Violeta Kačakova i Vladan Jeremić.
Sve koji imaju status samostalnog umjetnika ili žele da ostvare ta prava, Gligorović je pozvala da u subotu prisustvuju promociji ističući da će biti prisutni i predstavnici Ministarstva kulture i medija, kao i ljudi koji se bave time.
“Oni će objasniti na koji način funkcioniše taj status i na koji način mi možemo svi zajedno da se borimo da unaprijedimo ta prava”, dodala je ona.
Magazin su podržali Ministarstvo kulture i medija Crne Gore, Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe i Teorema, kao i Ž-Space odnosno umjetnica Milena Živković. Autori i autorke tekstova su: Ana Vujanović, Fokus Grupa (Iva Kovač i Elvis Krstulović), Ivana Vaseva i Violeta Kačakova, Jelena Fužinato, Katja Praznik, Valentina Desideri, Vesna Vuković, Vijai Patchineelam, Vladan Jeremić i Rena Radle i kolektiv Undercurrent. Dizajn je radila Ivana Vujošević, prevod Jovana Đurčević, Vanja Vukićević Garić i Danilo Alagić.
Slijedi događaj “U posjeti Radničkom klubu: Kako ćemo, šta ćemo? Kustoske prakse razbijanja vremena” osmog februara, a čija je gošća Hana Ćurak, dok će 17. biti promovisan katalog izložbe, a 21. upriličeno stručno vođenje.
Bonus video:
