Vlasnik Space X-a, i drugih korporacija poput Tesle, Ilon Mask, otvoreno podstiče radikalnu desnicu (AfT) u Njemačkoj da sa sebe konačno zbaci/skine teret prošlosti, usljed čega, razumije se, iz Poljske stižu žestoke osude jer se tokom nedjelje obilježilo osamdeset godina od oslobođenja Aušvica, koji je, kako smo mogli pročitati, bio središte Holokausta.
Takva Maskova smišljena retorika dodatno potpaljuje ionako već uveliko zapaljive strasti koje tinjaju sve više pojačane krizama koje pogađaju Evropu, dok se sve širi i zahvata Grenland i Dansku koje se spremaju na veća ulaganja u odbranu nakon Trampovih prijetnji, u opticaju je nabavka tri nova arktička broda i više naprednih dronova dugog dometa. Okupacija manjih teritorija sa veoma bogatim resursima, na prvom mjestu naftom, postaju mete sila koje ne biraju sredstva, što će reći da se umjesto pregovora sve može završiti i vojnim intervencijama.
Na djeluje je, dakle, američki globalni intervencionizam kroz set zakona koje donosi predsjednik svakoga dana.
Budući da je platforma DeepSeek, kineska aplikacija preplavila tržište (naročito evropsko), te uspjela nevjerovatnom brzinom smanjiti ogroman broj korisnika chabotGPT-a, ekonomski rat sa Kinom je neminovnost, što će Rusiju samo dodatno diplomatski udaljiti, još kad se tu uračuna i zvanični stav Vašingtona i Brisela, složnih u pritisku prema Moskvi da okonča rat u Ukrajini.
Evropa je, zbilja, ne samo duboko ranjena ratom u toj zemlji, nego je napadnuta i “politikom” najbogatijeg čovjeka svijeta, Ilona Maska koji izjavama potpaljuje tenzije već prisutne na tolikim teritorijama, tako da je - globalni svijet zaista jedna kapitalističkom kataklizmom zahvaćena sužena stvarnost.
Uglavnom kad se malo povratimo unazad, sjetićemo se kako su Demokrate nakon gubitka izbora i prvog Trampovog dolaska za lidera Sjedinjenih Država, bile stava da će ih upravo republikanska politika otjelotvorena u njemu, samo ojačati i opet brzo dovesti na vlast. Sada, pošto je Tramp iznova tu, samo neuporedivo jači, kako, zbilja, tumačiti mišljenje socijalista da je s njim otvoren put ka padu svim autokratama na Zapadu, tim prije jer će se njihova udružetnost vratiti im kao zao bumerang?
Šta, međutim, ako je sasvim suprotno: demokrate su na vlasti pokazale svoj negativni lik ispod ružičaste maske, utoliko prije, kao trenutno bešćutni opozit konzervativcima i tehnoautokratama, samo se dodatno povlače u sebe? Nemojmo zaboraviti da su svako povjerenje izgubili sa studentskim protestima pokrenutim protiv genocida u pojasu Gaze, kad su Univerziteti bili u blokadi i formirali se živi zidovi između izraelskih i palestinskih mladih ljudi u Njujorku, što je bila slika utjehe i nade.
Amerika je, bezmalo, indikator da je trenutno demokratija (po)stavljena pred nesagledivi znak pitanja. Prema tome, ako se u nju izgubilo povjerenje baš u toj zemlji kojoj se pripisuje da joj je kolijevka, šta očekivati u drugim zemljama Zapada, bez da će igrati ideološku igru zarad globalnog kapitalizma koji, uvijek već, kako se ispostavlja, stoji iza svega. Jer, možda, ništa tako kao kapitalizam ne demistifikuje našu, ljudsku prirodu, zato je sve više autoru ovog teksta jasnije zašto Julija Kristeva u knjizi Neverovatna potreba da verujemo, navodi riječi Svetog Pavla - Vjerovah kad govorah, u ljutoj sam nevolji, svaki je čovjek laža. (Možda nakon ovoga autoriteta za Hrišćanstvo, niko dublje od kapitalizma kao takvog ne poznaje našu palu i propalu prirodu, tim prije jer joj je inherentan.)
Bilo kako bilo, jedno je samo po sebi jasno koliko i opasno: urušena demokratija nikada više neće zadobiti povjerenje koje je nekad imala, naprotiv, njeno sramno sluganstvo kapitalizmu kojem ništa manje uveliko služi i nauka, samo će gubiti sa svakom krizom koju izaziva i rješava moć. Koja, što je sada potpuno otvoreno, ne skriva da primjena sile, ili, bolje reći ovako - policija namjesto politike sprovodi presude!
Okej, šta bi se onda moglo reći demokratama, ali i liberalim strujama, do im ponoviti G. K. Čestertona koji veli da - Nije problem kad neko ne vidi rešenje. Nego kad se ne vidi problem.
To je, zbilja, osnovi problem liberalne-demokratije danas: njen problem je što jeste ideologija kapitalizma i, što je isti kapitalizam tako lako iskoristio, naravno, uz njen pristanak, bila je to afera na kratke staze, mala prevara sa ogromnim posljedicama po budućnost politike. Samim tim, sada smo u fazi opasnog ogoljenja, u kojem je istina da je istina novog svjetskog poretka bez ostatka onečovječena, jer kako tumačiti antiimigrantski, kolonijalistički, tehno-feudalistički duh koji oblikuje novu multipolarizovanu globalizaciju u kojoj jaki i bogati dobijaju, ostali gube i umiru.
Na ruševinama demokratije niče imperija
Ispada da što se liberalno demokratske struje više zalažu za prelazak na radikalnu ljevicu, njenu integraciju na međunarodnom planu, kako bi se konačno sprovela politika kontrole nad zdravstvom, radničkim pravima, odbrani seksualnih manjina i tako dalje, da je upravo to nemoguće, polazeći od činjenice da je i sama, na kraju, Evropa zahvaćena uvreženim mišljenjem kako izvan kapitalističkih koordinata svijet nije moguće (os)misliti, izuzev onoga utopijskog i apriorno kao takvog osuđenog na propast.
Dakle: onako kako se na Haitiju preuzela vlast, možda je dobra lekcija kako se uporedo vlastima u Evropskoj uniji (konačno je Francuska smogla snage i počela razmatrati slanje vojnih trupa na arktičko ostrvo kako je izjavio ministar spoljnih poslova Jean-Noel Barrot, kao odgovor Trampovoj prijetnji kako će upotrebiti vojno-ekonomsku, militarno i potkupljivu strategiju u okupiranju ili otkupljivanju Grenlanda, zato iz Pariza stiže poruka kako niko ne smije dirati u granice na jugu, sjeveru, kontinentalnom dijelu) može stvoriti snažan, međunarodno integrisan, blok zasnovan na sasvim suprotnim vrijednostima od ovih koje se sprovode, na način itekako opasan koji, zbilja, realno dovodi u pitanje dalji opstanak.
Činjenica da je za tako kratko vrijeme Kina ‘zbrisala’ tehnološku platformu kakva je chatbotGPT koji se koristi kao asistent od arhitekture do predloga začina za neko egzotično jelo, govori u prilog da je sadašnji oblik obračuna bez obruča, Amerika gubeći uticaj na globalnom tržištu, ponaša se kao razjareni bik, dakle ona skulptura sa Vol Strita koja ‘u mjestu’ kidiše na sve oko sebe. Naposljetku, podršku koju Tramp daje Ilonu Masku horor je scenario, jer njegov inženjering premrežavanja na primjer Amazona satelitima i internetom, samo je nadzor nad tom teritorijom, prošireni panoptikum, skupljač informacija o kretanju ljudi i roba, na ilegalan ili polulegalan način, uz to, krčenje ‘pluća svijeta’ sada je Amerika očigledno uplanirala za jedan od svojih veoma unosnih projekata.
Što se tiče prostora koji se daje Ilonu Masku i izjavama u kojim zdušno podržava radikalnu desnicu, to za cilj ima generisanje već postojeće i time sve dublje podjele unutar same Evropske unije, među zemljama koje ionako ne stoje sasvim dobro, i pored briselskih poruka da je koegzistencija zemalja članica nikada snažnija, te partnerstvo nikad utemeljenije na bezuslovnom povjerenju. Da li je baš tako, ostaje više nego upitno, uzimajući u obzir da isti Brisel sa Vašingtonom stvara pritisak na Moskvu da okonča rat u Ukrajini, onda je sasvim očekivano da se zapitamo zašto sa Kopenhagenom I Parizom ne stvara pritisak na Vašington da se okane pokušaja kupovine, ili vojno-ekonomske intervencije na Grenland?
Bonus video:
