Ne, ja se obično predstavljam kao Zoran -
za šalu oran - jer više
se niko ne šali
Zoran Kostić - Cane
Dojaviše mi (ovi što strogo vode računa da sve što treba dojaviti bude dojavljeno kome treba) da “teku pripreme” za nastup Crne Gore - slava joj i milost - na XIX Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji 2025 (La 19. Mostra Internazionale di Architettura - La Biennale di Venezia 2025).
Mašala, mašala...
Nastupe Crne nam Gore na bijenalima arhitekture u Veneciji pratim još od našeg prvog (samostalnog) nastupa (pod barjakom države koja se zvala Srbija i Crna Gora) na IX Bijenalu arhitekture u Veneciji, davne 2004. godine (Kurt W. Forster, “Metamorph” - Slobodan Danko Selinkić, “Montenegrin Eco-logic Lab”) - i kada bi me neko pitao - postoji li nešto (neka nit, recimo) koja povezuje sve crnogorske nastupe na bijenalima arhitekture - od prvoga do potonjega - uz obavezno podsjećanje da smo zaslugom odavno zaboravljenog majstor Žileta - glavnog ćate za arhitektonske rabote i priključenija za gazda Mitketovog vakta - preskočili XVII Bijenale arhitekture 2021. godine (Hashim Sarkis, “How will we live together?”) - rekao bih da ne postoji - i da je, kad smo već kod toga, dobro što ne postoji - ako li pak ta nit nije u samoj činjenici da nijedan od tih naših nastupa na bijenalima arhitekture u Veneciji nije plodom zametnuo - što bi se imalo odnositi na konstataciju da ni jedan jedini put naša postavka u Veneciji nije porodila nešto što bismo mogli nazvati diskursom - ili barem dijalogom na crnogorskoj urbanističko-arhitektonskoj sceni (koja ne postoji, ali hajde da se pravimo da postoji) - dijalogom koji bi bio podstaknut/pokrenut upravo našom postavkom u Veneciji - a važi i obrnuta relacija - nijedna od naših postavki u Veneciji nije bila podstaknuta/pokrenuta nekim dešavanjem (ili pojavom) na crnogorskoj arhitektonsko-urbanističkoj sceni (ugašenoj) - ili, drugim riječima, nijedan od problema koji bi se mogli okarakterisati kao ovdašnji arhitektonsko-urbanistički problemi nije bio problematizovan u Veneciji na bijenalima - OK, bilo je par pokušaja - koji ipak nijesu vrijedni pomena - i kojih se, istini za volju, niko više i ne sjeća - a ponajmanje gospoda Gogi Radović i Gogijev ortak - Neimar svjetskoga renomea - bjelopoljski Le Corbusier.
Drugo pitanje bi se odnosilo na pojedine crnogorske postavke na bijenalima arhitekture u kontekstu diskursa koji su bili aktuelni na međunarodnoj arhitektonsko-urbanističkoj sceni (ili scenama, preciznije - jer teško da postoji jedinstvena arhitektonsko-urbanističkoj scena na globalnom planu u potonjih nekoliko decenija) u vrijeme pojedinih bijenala - a odgovor na to pitanje bi bio: šalite li se?
Dakle, da li da konstatujemo da serija crnogorskih nastupa na bijenalima arhitekture u Veneciji (s tragičnim prekidom 2021. godine - da je te godine prošlo to što je pakovala nesuđena kuratorka - dekanesa AF UCG, gospođa Perović - druge bismo mi pjesme danas pjevali - barem na globalnom planu - ako ne i na domicilnom) - nije ništa drugo do li bacanje para u vjetar? - OK, ne bih išao toliko daleko, ali jesam vrlo sklon da zaključim da Crna Gora, majka naša, nije polučila nikakve realne benefite (što bi rekli stari DPS-ovci) na bijenalima arhitekture u Veneciji - čak ni davne 2008. godine (kada su nas na XI Bijenalu arhitekture - Aaron Betsky, “Out There: Architecture Beyond Building” - predstavili Gogi Radović, tetka Slavica i pokojni profesor Keković, autor postavke “From the Arsenal to Porto Montenegro”) - ali da su se zato pojedinke (u prvom redu VVV) i pojedinci lijepo zabavili u Veneciji - jesu vala, za sve pare - što ipak nije zanemarljivo...
O ovim i ostalim teškim pitanjima više u narednim brojevima...
***
Ne znamo još kome će pripasti čast da tumači lik autorke/autora crnogorske postavke na predstojećem Bijenalu arhitekture u Veneciji (Carlo Ratti, “Intelligens. Naturale. Artificiale. Collettiva.”) - u ovom trenutku možemo samo da nagađamo - ako mene pitate, kladio bih se - i to za sve pare - baš na Branislava Redžića i Milicu Tasić - upravo iz razloga što mi pomenuti tandem štrči - stick out like a dog’s balls - što bi rekao Malcolm Young (AC/DC) - i dok čekamo odluku cijenjenog Žirija - u sastavu: Lepi Veliša i (čak) četiri žene - možda nije zgorega, ako dozvoljavate, da podvučem liniju ispod (tužnog) crnogorskog nastupa na XVIII Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji 2023. godine...
Ako ste, kojim slučajem, u potonje vrijeme zalazili na Internet stranicu Milojkove Vlade - odnosno Slavenovog Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine - u što sumnjam - jer što bi jedna normalna osoba tražila na tom krajnje opskurnom mjestu - možda ste primijetili da se pod tabom “Bijenale arhitekturice u Veneciji” - riječ je o boksu prelijepe plavičasto-ljubičaste boje (prije nego li ljubičasto-plavičaste), odmah ispod naslova firme, pored taba “Nacrt Prostornog plana Crne nam Gore” - da se, dakle, pod pomenutim tabom krije jedinstven prizor - prizor izrazito bukoličke naravi - koji je učinio, u mom konkretnom slučaju, da poteče pjesma: “Pod Lovćenom zeleni se trava/ Na njoj stado, od stotinu (100) brava...” - u nenadmašnoj izvedbi Božidara Ivaniševića - vinil, Jugotonova singlica iz 1954. godine (iz doba FNRJ).
Na istom tom nevjerovatnom mjestu - nešto niže - naći ćete i Obavještenje o izboru kustosa crnogorskog paviljona na XVIII Bijenalu arhitekture u Veneciji, datirano 12. decembra davne 2022. godine...
“Na osnovu Javnog poziva za kustosa crnogorskog paviljona na XVIII Bijenalu arhitekture u Veneciji koje je”, kliče ćata Stevke, “objavilo Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma 21. novembra 2022. godine, Komesar crnogorske postavke (veliko ‘K’ se podrazumijeva - op.a.), Vladan Stevović (pomenuti ćata Stevke - op.a.), donio je odluku o izboru prof. Zorana Lazovića, dipl.inž.arh. za kustosa crnogorskog paviljona na XVIII Bijenalu arhitekture u Veneciji”.
Dakle, ćata Stevke je - ni pet, ni šest - postavio ortaka za kuratora CG postavke u Veneciji 2023. - ne trepnuvši - i ne bismo zamjerili našemu ćati Stevketu da je professore Lazović polučio nekakav - bilo kakav - uspjeh u Veneciji - ma da je barem neko - mimo pojedinih crnogorskih medija koji se ne računaju, jer nikad ne zalaze u suštinu kad je riječ o tzv. visokoj kulturi - pomenuo tu tužnu crnogorsku postavku...
Ako li pak zanemarimo činjenicu da o konkretnom sadržaju nastupa Crne Gore na Bijenalu arhitekture u Veneciji 2023. godine ne postoje pisani tragovi - katalog te postavke, ako postoji - veliko je pitanje da li postoji, ne bih se iznenadio, ni najmanje, kada bi se ispostavilo da ne postoji - nikad nijesam vidio (čak ni u PDF formatu) - sve što postoji je nekoliko fotografija...
Oh... Izgleda sam ispucao za danas...
U to ime, nastavak u narednom - ili u nekom od narednih brojeva...
Bonus video:
