Kada kočijaš iz priče "Tuga" Antona Pavloviča Čehova postane taksista u filmu "Stranac" mladog crnogorskog reditelja Milorada Milatovića, neminovna je empatija sa anonimnim vozačem čiji misteriozni lik i nedorečena priča intrigriraju publiku.
Milatovićev osjećaj za takve teme je neosporan, što dokazuje "Stranac", kratkometražni igrani film nastao kao ispitni rad na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Nakon premijere na Cinehill filmskom festivalu krajem jula prošle godine, "Stranac" je uvršten i prikazan u takmičarskim selekcijama na više od 20 međunarodnih filmskih festivala, ističe Milatović u razgovoru za "Vijesti". Pored brojnih priznanja, izdvojila se nagrada za najbolji kratkometražni igrani film na 44. izdanju VGIK International film festivala u Moskvi, koja je u Milatovićeve ruke stigla od renomiranog reditelja Emira Kusturice. On je bio predsjednik žirija u Moskvi, a da je prepoznao talenat crnogorskog reditelja govori i činjenica da je ubrzo nakon toga Milatoviću stigao poziv za učešće na Kusturičinom Međunarodnom filmskom i muzičkom festivalu Kustendorf koji je od 22. do 25. januara realizovan na Mećavniku.
"Velika je čast kad se film dopadne i bude odabran od strane jednog od najvećih, a vjerovatno i najvećeg, reditelja sa ovih prostora. Kao potvrda tome je par dana od završetka festivala u Moskvi, uslijedio poziv organizatora Kustendorfa da film bude dio ovogodišnjeg festivala, što sam sa zadovoljstvom prihvatio. Učešće na Kustendorfu i priliku da prikažemo naš film izuzetno cijenim, naročito zbog značaja i atmosfere festivala, kao i činjenice da su kroz sam festival prošli radovi mnogih mladih autora koji su nakon Kustendorfa snimili i svoje debitantske dugometražne filmove koji su kasnije ostvarivali zapažen uspjeh i bili prikazivani na najprestižnijim festivalima", ističe Milatović u intervjuu "Vijestima".
Jedan od najistaknutijih mladih crnogorskih reditelja trenutno pohađa master studije filmske režije na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. On za "Vijesti" prenosi utiske sa festivala na Mećavniku, priča više o svom kratkom filmu i temama koje ga okupiraju, ali i o položaju mladih autora u Crnoj Gori i regionu, te planovima za dalje...
Kakve impresije nosiš sa Kustendorfa koji iz godine u godinu okuplja velika imena svjetske kinematografije? Da li je nešto ili neko na tebe ostavio poseban utisak?
S festivala nosim isključivo pozitivne utiske. Veliko mi je zadovoljstvo što sam imao priliku da gledam neke filmove koje ne pripadaju mainstream filmskim trendovima. Mislim da je upravo značaj ovog festivala u tome. Ono što ovaj festival razlikuje od većine drugih na kojima sam imao priliku da učestvujem jeste atmosfera prisnosti i razmjene energije, utisaka i ideja među učesnicima, gledaocima, a i svjetskim zvijezdama. Svi su bili jako pristupačni i otvoreni za razgovor, razmjenu iskustava, druženje. Posebno zadovoljstvo je što sam upoznao niz mladih kolega iz Meksika, Indija, Rusije i Srbije za koje vjerujem da rade izuzetno kvalitetne stvari na polju filmske umjetnosti, a da će njihov rad još zapaženiji biti u budućnosti. Primjer tome su i članovi žirija ovogodišnjeg festivala, italijanski redatelji Eduardo de Angelis i Đakomo Abruceze koji su sa svojim prvim kratkometražnim radovima upravo bili mladi autori na Kustendorfu, a na ovogodišnjem izdanju su bili žiri sa dugometražnim radovima iza sebe koji su osvajali nagrada u Veneciji, Berlinu...
Film "Stranac" bavi se usamljenim taksistom i prolaznim ljudskim vezama. Šta te je podstaklo da se baviš ovom tematikom i šta publika tokom gledanja otkriva?
Inspiracija za film se javila nakon čitanja Čehovljeve kratke priče "Tuga" sa kojom sam se prvi put susreo još prije nekih sedam-osam godina. Priča me je zaintrigrirala i pomislio sam da bi modernizacija priče, tj. smještanje u savremeni kontekst, mogla biti zanimljiva podloga za kratkometražni film. Toj ideji sam se vratio u toku prve godine master studija na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, tj. pretprošle godine kada je film i snimljen. Kasnije smo se u procesu razrade i raspisivanja scenarija toliko udaljili od osovne ideje da više film i ne predstavlja adaptaciju pomenute priče, a od iste je ostala samo struktura priče - da je priča o taksisti (kočijaša u priči) i njegovim susretima s mušterijama u toku tri vožnje. Mislim da se publika u toku gledanja empatiše sa anonimnim vozačem, a da njegov misteriozni lik i nedorečena pretpriča, zaintrigriraju publiku da saznaju nešto više o njemu, njegovoj prošlosti, kao i sudbini.
"Stranac", pored toga, prikazuje "nekoliko kratkih susreta tokom radne noći usamljenog taksiste", piše u sinopsisu. Djeluje kao da u fokus stavljaš distancu, samoću, nezainteresovanost ljudi jednih za druge... Prateći tvog taksistu, kuda idemo i dokle možemo stići?
Susreti u filmu su, vjerujem, zanimljivi jer nose sa sobom i razvijaju se u nešto više od uobičajene relacije taksiste i njegovih mušterija. Ovi odnosi neminovno su osuđeni da na kraju budu prekinuti realnošću tog odnosa koji se nakon završene vožnje i odrađenog posla okončava. Iako je film o taksisti, "Stranac" je zapravo o tome kako se ljudi povezuju, ali i kako istovremeno ostaju distancirani. Ta dinamika i kratka korelacija i preplitanje različitih ljudskih sudbina u toku jedne noći mi se učinila zanimljiva za filmsku građu.
Tvoji dosadašnji filmovi, rekla bih, takođe istražuju kompleksnost ljudskih odnosa i usamljenost. Kako se nametnula ta tema i da li, obrađujući je, dolaziš do nekih posebnih saznanja?
Mislim da je tema usamljenosti i otuđenosti univerzalna i uvijek su mi se dopadali filmovi stilski potpuno različito, a koji istražuju te teme. To su filmovi poput "Taxi Driver", "Drive", "Mommy", "Loveless", "L 'Aventura" itd. Ima nešto, meni lično, jako zanimljivo u otuđenim likovima sa društvenih margina i praćenju njihovih sudbina. U odnosima volim to nedorečeno i prećutano, a koje opet izbija na površinu kroz kombinacuju podteksta i dobre emotivne izvedbe glumaca.
Kako komentarišeš stanje na globalnom nivou, ali i kod nas, kada su u pitanju apatija, međuljudsko udaljavanje, distrakcija od odnosa, fokus na sebe i ambicije?
Mislim da je to realnost i svakodnevnica koje savremeno doba nosi sa sobom i od koje ne možemo pobjeći. Vrijeme tehnološkog napretka, digitalizacija, kao i brz način života učinili su da su ljudi nikad otuđeniji. Ne nalazim sebe osobom koja treba da to kritikuje jer i sam pripadam toj generaciji u kojoj većinu vremena provodimo gledajući u "crna ogledala" tehnoloških uređaja koje posjedujemo i zanemarujući istinsku komunikaciju. Takođe, živimo u vrijeme agresivnog kapitalizma u kome je naglasak na individualizmu i poslovnom uspjehu, a usljed čega se gube prave vrijednosti. Ljudi se danas, nažalost, najčešće vrednuju kroz poslovne uspjehe, karijeru i kapital.
Postoje li neke teme ili pojave koje te lično okupiraju i preslikavaju se na tvoj rediteljski izraz?
Ne bih rekao da postoji određena tema koja se prožima kroz sve moje radove. Možda bih prije rekao da ono što je zajedničko svim filmovima jeste nedorečena komunikacija i do kraja nerazjašnjeni odnosi među likovima. Cilj mi je da likove i njihove međusobne odnose učinim što realnijim i trodimenzionalnijim - da sadrže u sebi dozu ambivalentnosti koja vjerujem da postoji u svakom odnosu.
Da li na nečemu trenutno radiš, čime se baviš na Akademiji?
Trenutno pripremam svoj završni kratkometražni film kojim bih okončao magistarske studije. Pored toga razrađujem svoj prvi dugometražni film, što zasada ide jako sporo, te je još u početnoj fazi i razradi tritmenta. Nadam se skorijoj podršci za njegov razvoj kako bih mu se u potpunosti mogao posvetiti, jer je ipak snimanje dugometražnog filma cilj i razlog zašto sam se odlučio ovim baviti.
Nezavidan položaj mladih stvaralaca u Crnoj Gori u odnosu na region
Svoje usavršavanje nastavio si u Hrvatskoj. Kako komentarišeš prilike i položaj mladih reditelja u Crnoj Gori, te koliko se razlikuju okolnosti u komšiluku?
Mislim da je položaj mladih stvaralaca u Crnoj Gori u nezavidnoj poziciji u odnosu na, recimo, položaj stvaralaca u Hrvatskoj ili Srbiji. U jednu ruku smo povlašćeni zbog manje konkurencije prilikom potraživanja sredstava, ali s druge strane sredstva koja se dobijaju u Crnoj Gori su značajno manja. Takođe, snimanje filma u Crnoj Gori je, na koncu, skuplje i zbog deficitarnog kadra u filmskoj industriji, pa smo obično primorani na koprodukcije i angažovanje saradnika iz komšiluka kako bi završili film. Hrvatska i srpska kinematografija ne zavise u toj mjeri od koprodukcija. Takođe je broj ljudi koji se bave svim aspektima kinematografije daleko veći i mnogo je lakše doći do saradnika i organizovati snimanje.
NE PROPUSTITE
Studentski kratki filmovi ne zaostaju za profesionalnim
S obzirom na to da je "Stranac" nastao kao studentski, kako vidiš položaj studentskih filmova, da li su i koliko prihvaćeni, poštovani, ali i važni za mlade autore, ali i širu javnost?
Film je nastao kao ispitni rad na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Komunikacija sa kolegama, a ponajviše s mentorom Zvonimirom Jurićem je bila jako značajna u procesu razvijanja ideje i raspisivanja scenarija. Njihovi komentari, predlozi i tumačenja su umnogome uticali da u toku pisanja uvidimo mane i rupe priče, pa ih na kraju, vjerujem, i ispravimo. Takođe bih istakao značaj Akademije na nivou kolega sa kojima sam sarađivao na filmu i bez kojih realizacija istog ne bi bila moguća, a to su Filip Rutić (scenarista), Ida Barac (producentkinja), Domen Martinčić (direktor forografije), David Stojaković (montažer), Ana Grujić (dizajn zvuka). Svi oni su u momentu snimanja bili studenti i moje kolege sa različitih odsjeka. Mislim da je snimanje studentskih filmova u jednu ruku privilegija jer se i bez podrške fondova mogu snimiti jako kvalitetni filmovi. Čini mi se da današnji studentski filmovi po kvalitetu i izvedbi ne zaostaju za profesionalnim kratkim filmovima i da je jedina razlika u tome što se studentski rade volonterski i na mišiće, a iz čega može proisteći još ljepša energija i strast prema projektu. Što se same pozicije kratkometražnog filma tiče, bez obzira bio to studentski film ili ne, mislim da je nedovoljno zapažen i da ne dobija dovoljno prostora.
O krizi mladih parova i rutinskim odnosima bez povezanosti
Može li se uskoro očekivati i neki projekat u Crnoj Gori?
Na posljednjem konkursu FCCG, podržan je naš kratkometražni film "Tepih", pa polako pripremamo njegovo snimanje za koje očekujem da će se desiti u ovoj kalendarskoj godini. Film se bavi emotivnom i egzistencijalnom krizom mladih parova zaglavljenih u rutinskim odnosima bez istinske povezanosti. Priča prati mladi par koji se suočava s osjećajem emocionalne praznine i sve dubljom disfunkcionalnošću njihove veze. Film je trenutno u fazi priprema, sakupljanja dodatnih sredstava za njegovu realizaciju i okupljanje ekipe. Ako sve bude teklo po planu očekujem da bude snimljen najkasnije do kraja oktobra ove godine. Pored toga, imam još jednu ideju za kratkometražni koja je vezana za Crnu Goru, no u ovom momentu je samo ideja, pa ne bih više otkrivao. Takođe, dugometražni fiilm koji sam već ranije spomenuo, potencijalno bi se mogao realizovati u Crnoj Gori, ali za to će definitivna odluka uslijediti tek kad završim scenario.
Bonus video:
