Drskost neukih autora

(Nastavak iz prošlog broja Arta)

5. Evo, najzad, za naše autore, prave adrese! Od nje su oni, zapravo, pošli da bi do nje, evo, i došli. Ovdje je i poseban specijalitet knjige pa i njenog prvog dijela koji se, iz teško objašnjivih razloga, naziva “teorijski pristup problemu”. Riječ je o, petom po redu, poglavlju “Osvrt na dosadašnja istraživanja”, u kojem se, umjesto, da to još jednom naglasimo, svih onih istraživanja što ih psihologija postignuća, kao precizno i egzaktno fundirana disciplina, sadrži, izlažu prikazi magistarskih i doktorskih radova što su, u periodu od 2007. do 2012. godine, odbranjeni bilo na Filozofskom fakultetu na Palama (Univerzitet Istočno Sarajevo) bilo na nekom privatnom Fakultetu za menadžment u Novom Sadu. Autori ovih radova zvijezde su ove knjige, u svakom slučaju, njihova magistarska i doktorska djela bolje su prikazana od Frojdovih, Olportovih, Rodžersovih... teorija i djela, o čemu je bilo riječi, mada opet o MOP-u nije rečeno ništa. Da ih pogledamo: ovdje su: L. Babić: “Faktori efikasnosti upravljanja edukacijom u organizacijama” Novi Sad, 2007; A. Bobić: “Društvene promjene i zatvorska zajednica” Novi Sad; A. Kučević: “Osobine ličnosti nezaposlenih kao prediktori stavova o vrijednosti aktivnog traženja posla” Pale; J. Mašnić: “Osobine ličnosti kao odrednice stava o ženama u ulozi lidera u Crnoj Gori” Pale; B. Miletić: “Ličnost rukovodilaca i motivacija zaposlenih” Pale; B. Skelić: “Učenička percepcija i osobine nastavnika kao faktori valjanog vrednovanja nastave u školi” Novi Sad; S. Solaković: “Struktura stavova prema kvalitetu nastave” Pale; Z. Tanasijević: “Zadovoljstvo poslom - ključni pokazatelj motivacije zaposlenih”; R. Šljivić: knjiga naših autora, nažalost ispušta naslov ovog doktorata iz 2007. i sa privatnog Fakulteta za menadžment u Novom Sadu ali, srećom, navodi da je ovo djelo oslonjeno na “istraživanje koje je imalo za cilj da opiše obrazovni menadžment Crne Gore i motivaciju da se pokrenu i uvedu reforme u postojeći obrazovni sistem” (sve podvukao M.S.). Eto, to su ta blistava djela i isto tako blistavi autori! Da li su navedeni naslovi dovoljni da se vidi koliko sve to ima veze sa MOP-om? Da, jesu u potpunosti. Pa, onda, da vidimo kako se konkretnim jezikom ima nazvati ovakav “osvrt na dosadašnja istraživanja”? Prava riječ, koju možemo staviti i u funkciju drugog naslova, je drskost i bezobrazluk neukih autora kojima je cilj da steknu neku korist, a nas naprave glupim. To je prava riječ!

No dobro, pošto je napravljen i ovaj “osvrt na dosadašnja istraživanja” koja, dakle, nemaju nikakve veze sa MOP-om da vidimo, kuda će ova knjiga dalje.

6. Knjiga, dalje, u šestom poglavlju, formuliše “problem, predmet i ciljeve istraživanja” pa kaže da se “Polazišni predmet empirijskog istraživanja odnosio na ispitivanje opšte spremnosti zaposlenih da se angažuju na poslu: da upregnu sve svoje sposobnosti kako bi njihova organizacija postigla maksimalne poslovne rezultate, da u toj funkciji rade prekovremeno...” (podvukao M. S.). Da li smo najzad, dobili definiciju MOP-a? Ako autori misle da jesmo, oni ozbiljno griješe tj. oni time, još jednom i u sažetoj formi, pokazuju da ne znaju šta je MOP. Visok MOP, naime, uopšte ne znači “upregnuti sve svoje sposobnosti” pošto bi tako nešto, npr. onda kad je to uzaludno, bilo i vrlo glupo; tako što tj. da se upregnu, hoće samo “sivonje” ali, to ne rade i pametni ljudi, pogotovo ne oni koji imaju visok MOP. Teorija postignuća formuliše to vrlo precizno onda npr., kad objašnjava da se jačina MOP-a javlja u funkciji tri vrijednosti: a) Ms - jačine motiva za postizanje uspjeha b) Ps - subjektivne procjene koja se tiče vjerovatnoće da se uspjeh i postigne c) Is - jačine podsticaja skopčane sa predviđanjem uspjeha akcije =(1-Ps) tako da je Tendencija prema postignuću =Ms x Ps x (1-Ps). Autorima, međutim, sve ovo iz motivacije postignuća nije poznato. No, oni na svoj neotesan način, dajući, valjda, sve od sebe i upregnuvši valjda sve svoje sposobnosti, idu dalje pa knjiga kaže da se “polazišni predmet odnosio i na ispitivanje stavova (podvukao M. S:) zaposlenih o faktorima koji demotivišu...” i mi već vidimo da knjiga počinje da mutira sa motivacijom i stavovima tj. da miješa babe i žabe pa će se na takvim babama i žabama držati čitav drugi dio knjige sa njenim empirijskim istraživanjem.

U stvari, iz čitave knjige je jasno, a u navedenom citatu je u potpunosti izraženo mišljenje oko toga kako u “organizacijama”, kao što ih partijskim jezikom naziva ova knjiga, kako imati/dobiti/izgraditi junaka socijalističkog/samoupravnog rada koji će sve svoje sposobnosti da upregne ne bi li njegova organizacija dala maksimalne poslovne rezultate. Autori, po svoj prilici, ne shvataju da je taj model junaka socijalističkog/samoupravnog rada morao biti napušten jer se pokazao neadekvatan i neprimjenjiv. Pri svemu tome, autori čak i ne shvataju da govore upravo o tome napuštenom junaku. Može se osjećati nostalgija za njim, ali njega nema i, kako izgleda, nemoguće ga je vratiti/oživjeti. Uostalom, u kojoj od trideset dvije radne organizacije koje su ispitivane u istraživanju naših autora/istraživača bi on mogao biti zaposlen? Ako nemate socijalistička preduzeća, gdje bi mogao da radi junak socijalističkog rada? Kao što znamo puno je dobrih i najboljih ljudi među junacima socijalističkog rada bilo, ali je nezgoda u tome što je uz njih, i nezavisno od njihove volje, obavezna i politička diktatura. Kad bismo ga sada vratili u život vjerujem da mu ni Don Kihot, po podvizima, ne bi bio ravan (ovo o Don Kihotu dodajemo bez obzira na datu knjigu i čisto za svoj račun). Pored toga što sama knjiga govori o temi koju uopšte ne poznaje (MOP), čitav koncept knjige je, hoćemo da kažemo, u ozbiljnom sudaru sa realnošću. A realnost na koju se ovdje poziva to je EU. Junak socijalističkog rada u socijalizmu bez srpa i čekića, kako ga možemo nazvati, to neće (bolan) da štima. (Oko toga pitanja dobro je pogledati filmove Anžeja Vajde “Čovjek od mramora” i “Čovjek od gvožđa” kao i film Bate Čengića “Slike iz života udarnika”. Takođe i film “Maršal” Vinka Brešana.) Nasuprot tome, psihologija postignuća je materija sasvim drugačijeg sastava. I to treba znati.

7. Hipoteze istraživanja. Da naši autori nisu uopšte u kontaktu sa temom iz naslova knjige vidi se i po tome što se ni u jednoj od tri hipoteze čak i ne pominje MOP. Umjesto MOP-a ovdje je “opšta spremnost zaposlenih da se maksimalno angažuju na poslu”, no, za ovu će se, mimo znanja autora (zamislite!), egzaktno ispostaviti da nema nikave veze sa MOP-om. O tome kako se to u samom istraživanju ispostavilo, malo ćemo kasnije.

8. Metodologija istraživanja. Metode i instrumenti. Devetnaest upitnika (19) koji se navode u ovom odjeljku (te onda i koriste u empirijskom istraživanju) nije mali broj te je utoliko veće čudo da se ni jedan od njih ne tiče MOP-a. Čudo jel’da? U neku ruku, međutim, to i nije nikakvo čudo. Čudo bi zapravo bilo kad bi bilo moguće konstruisati instrument koji mjeri nešto za šta ne znate šta je pa još takvo svoje neznanje i ubjedljivo demonstirate u “teorijskom pristupu problemu”.

Inače, korišćeni instrumenti su u ovom odjeljku samo pobrojani, ali oni nisu i psihometrijski opisani, kao što bi morali biti. To je, razumije se, ozbiljan propust zato što, u ovom slučaju, mi, zapravo, ne znamo šta se pomoću njih stvarno ispituje i mjeri. Uz takav propust pojavljuju se onda i druge nedoumice. Meni je, primjera radi, ostalo nejasno zašto je iz skale/testa autoritarnosti što ju je, objasnivši kako je to učinio, konstruisao B. Kuzmanović (vidjeti Kuzmanović, B.: “Autoritarnost kao socijalno psihološka karakteristika”, 1995.) i koja se sastoji iz četrnaest (14) stavki izostavljeno šest (6) da bi preuzetih osam (8) stavki činilo kompletnu skalu autoritarnosti što će se koristiti u istraživanju naših autora. Isto bi tako bilo zanimljivo da znamo zašto se ta “nova” (neko bi rekao “skraćena”) skala, u knjizi naših autora - konstruktora, vezuje za R. Dunđerovića, dok se B. Kuzmanović uopšte i ne pominje. Napomenućemo da slična pitanja svaki čas iskrsavaju kad god se, kao što je to ovdje slučaj, radi o turbo-folk nauci.

(Nastavak u narednom broju)