Da će prisutni u publici plakati i da će biti puno suza rekla je glumica Ilire Vinca prije predstave “Otac i otac”, koja je izvedena u srijedu u Crnogorskom narodnom pozorištu (CNP) u Podgorici.
Ono što bi željela od publike je da se zapita i podsjeti koliko je svaki čovjek na ovom svijetu važan, “bez toga ko smo mi i ko su oni - samo ljudska bića - i kako je važno živjeti u svijetu u kom znamo da smo mi cijenjeni i da je svako ljudsko biće na ovom svijetu cijenjeno”.
“Zato se moramo boriti za to”, poručila je glumica.
Smatra da nema veće štete za ljude širom svijeta nego otkriće kako ljudska bića nisu cijenjena kao ljudska bića, te da je to najbolnija stvar koja se veže i za predstavu “Otac i otac”.
Vinca za “Vijesti” govori o predstavi, pozorištu, njegovoj ulozi i preprekama na koje ono nailazi.
U ovom komadu ona igra majku ćerke i suprugu osobe nestale u ratu. Ističe da postoji vrlo tanka granica između nje kao profesionalke i obične osobe.
“Jer kao ljudska bića doživljavamo ove priče, one su još uvijek u toku. Kao ljudska bića još uvijek se plašimo da upalimo TV ili vijesti, jer možemo vidjeti dramatične stvari koje se dešavaju svuda oko nas. Kao ljudska bića svjedočimo mnogim nestalim ljudima širom svijeta, ratovima i nepravdi, pa ovo postaje veoma velika tema i na neki način dodaje tvojoj profesiji, jer kao ljudsko biće postaješ profesionalka koja na neki način postavlja svjetlo koje te vodi u drugi tunel ovog života ili profesije kojom pokušavamo da se bavimo kao glumci”, rekla je ona objašnjavajući da na taj način dolazi do spajanja “obje strane”, što se odnosi na život i scenu.
Kaže da je granica je na početku vrlo tanka, ali misli da na kraju više ni nema granice.
“Umjetnost je takva, znate, mi kao ljudska bića živimo kroz naše priče, kao profesionalci pričamo priču cijelom svijetu, tako da je moj posao da donesem živote i iskustva ljudi na pozornicu i učinim ih što vjerodostojnijim”, kazala je Vinca.
Ističe da možda teatar ne može da čini čuda, jer da je tako “sve bi se završilo mnogo prije, vjekovima prije”, ali, dodaje da se radi o dužnosti koja se nastavlja.
“Dok god je nepravda prisutna svuda oko nas, ovo je još jedan siguran prostor gdje možemo reći našu istinu koja je ljudska istina, bez titula, bilo da se (nepravda) dešava ovdje, u Palestini, Albaniji, Srbiji, Crnoj Gori, ili bilo gdje drugo. Teatar je siguran prostor, jer uklanja sve te druge titule, pozadine i sve ostalo, i pokušava da bude i ostane dosljedan ljudskom dostojanstvu, ljudskim pravima, ljudskoj istini i životu. Dakle, da, to je siguran prostor, i može biti sigurniji kada smo veoma dobro pozicionirani kao umjetnici”, rekla je ona.
Kaže da je umjetnost veoma specifičan i veoma moćan alat za promjenu svijeta.
“Čak i ako promijeniš samo deset života u publici, način na koji oni razmišljaju, čak i ako samo uništiš neku predrasudu, ili čak ako uspiješ da osjećaš i saosjećaš s osobom zaboravljajući da li je ovo albanska glumica ili bilo šta drugo, jednostavno dotakneš srce i dušu ljudi… to je, mislim, ono što možeš uraditi”, rekla je Vinca.
Mnogo je prepreka u bavljenju umjetnošću, koje se ne odnose samo na odnos osobe sa umjetnošću, kaže glumica, već i na činjenicu da smo društvena bića i da nas sistem i ono što nas okružuje ponekad ograniči. Ističe i da je mnogo zabluda o tome šta je istina.
Vinca se slaže sa režiserom Kuštrimom Kolićijem u pogledu društvene uloge pozorišta. Kaže da Kolići radi na “vrlo, vrlo dobar način”, dopada joj se šta on radi, njegove misli, smatra da je veoma aktivan i jasan.
“Ali isto tako moram biti otvorena za svaki oblik pozorišta, estetiku, istinu, aktivizam… sve to je veoma kompleksno”, rekla je ona.
Istakla je da se navedeno ne može razdvojiti unutar pozorišnog komada, već da se može sve to imati.
“Zapravo, kada imaš jasnu misao, jasan cilj, čega se želiš dotaći, kako i kada možeš kombinovati sve elemente svog zanata kao glumac - onda je to najvrednija stvar za mene kroz scenu i kroz umjetnost”, poručila je glumica.
Bonus video:
