Za nju je bio to emotivan dan, emotivno veče. Otvorila je izložbu u gradu u kom je odrastala. Čini se da prava moć leži u dubokom doživljaju stvarnosti i usmjeravanju iskrenog osjećaja ka ljudima i sopstvenom stvaralaštvu koje opet poziva na komunikaciju, okreće se posmatračima i pretenduje da mijenja svije(s)t.
Riječ je o izložbi /PARTI-EMANCIPIRAM /učestvujem oslobađanjem Sonje Raonić koja je otvorena u Modernoj galeriji u Podgorici u utorak.
Tako je umjetnica, koja radi u prosvjeti, pozdravila je posjetioce izložbe, između ostalih, svoje učenike i njihove roditelje, i zahvalila im što su došli na otvaranje…
“Zatim, hvala mojim kolegama iz Osnovne škole ‘Maksim Gorki’. Posebno sam emotivna kada su oni u pitanju”, kazala je.
Priznala je da je tog dana “sveukupno emotivna” te da je “isplakala dosta”, ali da “neće sad nastaviti”, što je bilo popraćeno iskrenim aplauzom podrške prisutnih.
“Ovo je moj grad. U ovom gradu sam odrasla. Ovom gradu sam posvećena i za mene je poseban trenutak upravo izlaganje u Podgorici”, rekla je ona.
Istakla je da na izložbi nedostaju ljudi koji “jako dugo” nisu sa njom i navela je imena ljudi koji joj nedostaju. Rekla je da je imala ogromnu potrebu da ih spomene, zato što zna da bi taj trenutak podijelili sa njom. Zahvalila je istoričarki umjetnosti i kustoskinji izložbe Ivi Vukotić, koju je nazvala mladom nadom u usponu. Istakla je zahvalnost i Tatjani Ćalasan čije riječi otvaraju brošuru izložbe. Ćalasan je tokom otvaranja kazala da je nju i Raonić spojila umjetnost, “a kada umjetnost spoji mislim da teško šta može da razdvoji”.
Umjetnica je zahvalila i direktorki JU Muzeji i galerije Podgorice Ivani Ćupić, koju je upoznala, kako kaže, kad je Ćupić bila tinejdžerka, te da se one podržavaju i čuvaju već godinama. Zahvalila je i svojim prijateljima i onima “koji to možda u ovom trenutku formalno nisu”, ali za koje vjeruje da će postati, jer su joj dolaskom, kaže ona, dali podršku.
Da svoja osjećanja i pogled na svijet i realnost prenosi na umjetnost dokazuju njeni izloženi radovi. Umjetnica kombinovanim tehnikama na papiru mijenja doživljaj ljudske seksualnosti i bori se protiv očekivanja i stereotipa koji se neprestano vezuju za žene u svim aspektima njihovih života pa tako i za njihov izraz seksualnosti. Ona hrabro, otvoreno i groteskom prenosi shvatanje stvarnosti u kojoj su ljudi samo ljudi, sa svim onim što je neodvojivo od njih. Umjetnost je zato odvažnost, lična je, ali i univerzalna. Raonić sopstvenim uvidima širi horizonte i preispituje mišljenja koja ograničavaju ljudsku slobodu.
“U ciklusu Sanje Raonić pod nazivom ‘PARTI-EMANCIPIRAM /učestvujem oslobađanjem‘ nesputana seksualnost je u fokusu, ali ne sa ciljem da šokira, već da se stvori otvorena komunikacija sa istom. Protagonisti kompozicija komuniciraju kroz provokativne gestove i intenzivne poglede, otkrivajući svoju otvorenost u izražavanju civilizacijskih i društvenih tokova. Tijelo je tretirano kao prostor komunikacije, dok se seksualnost ističe kao ključna dimenzija ljudskog postojanja”, kazala je Vukotić.
Ona ističe da u vremenu koje veliku pažnju posvećuje pitanjima moći, slobode izražavanja i društvenih normi koje oblikuju naš doživljaj tijela i njegovih funkcija “Sanjini radovi ispituju načine na koje se seksualnost koristi kao sredstvo kontrole, ali i kao alat za oslobađenje i individualno samoostvarenje”.
“Postavljanjem likova u napete, gotovo performativne pozicije, umjetnica istražuje tenziju između intimnog i javnog, prihvatljivog i subverzivnog. Kritika društva proizilazi iz dijaloga između erotskog i grotesknog - dok seksualnost postaje prostor osnaživanja, istovremeno se suočava sa represivnim normama koje je oblikuju. Osporavaju se stereotipi o ženskoj senzualnosti tako što se tijelo postavlja u dinamičnim, nesputanim pozama, koje odražavaju i otpor i oslobođenje. Na taj način se pokušava razotkriti način na koji društvo neprestano kontroliše žensku figuru, bilo kroz estetizaciju, cenzuru ili modifikaciju”, kazala je kustoskinja.
Kaže da se komunikacija unutar ovih kompozicija odvija se na više nivoa: između figura unutar samih radova, između umjetnice i posmatrača, ali i kroz društveni kontekst u kome djelo funkcioniše.
“Ljudska tijela nisu pasivni objekti prikazivanja, već aktivni akteri u međusobnom dijalogu. Gestovi, pokreti i pogledi nose simboličko značenje, prenoseći složene poruke o moći, želji, otporu i ranjivosti”, rekla je Vukotić.
Navodi da djela Sanje Raonić nisu samo estetski iskazi, već i vizuelne izjave koje osvjetljavaju njene lične dileme, uvjerenja i borbe.
“Svaka linija, kompozicija i izbor tehnike svjedoče o njenom unutrašnjem dijalogu sa stvarnošću koji je oblikovao njen umjetnički izraz”, poručila je kustostkinja izložbe.
Bonus video:
