Crna Gora je pretežno planinska zemlja. Imamo dosta planina, i svaka je lijepa na svoj način. Kada bi izvršili neku anketu među planinarima, vjerujem da bi se Komovi našli pri samom vrhu. Do Komova se dolazi putem Mateševo -Andrijevica. Na prevoju Trešnjevik skreće se prema katunu Štavna.
Ovaj katun predstavlja polaznu tačku za obilazak komovskih vrhova, kao i za kružnu turu oko Komova. Komovi su nekada imali zajednički naziv Kom, ali su 1878. godine, plemenskom podjelom pašnjaka izdijeljeni na Kučki, Vasojevićki i Ljevorečki. Ja sam se dva puta pela do vrha Vasojevićkog koma i preporučujem ga svima onima koji planiraju da počnu da se bave planinarenjem. Za uspon na ovaj vrh nije potrebno planinarsko iskustvo. Naravno, oprez nikad nije na odmet, a valja imati i dobru obuću. Ostalo je stvar volje.
Usponi u različitim periodima godine mogu da izgledaju kao da se penješ na neki novi vrh. Jesenje boje na padinama Koma, iako je u pitanju samo nisko rastinje, su neprevaziđene.
Visinska razlika od podnožja do vrha iznosi 700 metara. Staza je veoma dobro markirana i lako je pratiti markaciju. Ponekad izgleda da je do vrha još puuuno, a onda smo, odjednom, već na njemu.
Vrh se nalazi na visini od 2.460 metara. Ako se ima sreće da dan izabran za uspon, bude vedar, na sve strane se pruža izvanredan pogled.
Ako se ostane u katunu Štavna više dana, mogu se obići sva tri vrha. Uspon na sami vrh Kučkog Koma je prilično zahtijevan, a može biti i opasan. Neophodno je da se ima veće planinarsko iskustvo jer je sam prilaz vrlo uzak a i ploče po kojima se gazi nisu stabilne. Imajući ovo saznanje, realno sam zaključila da ja nisam ta iskusna i pažljiva planinarka koja bi se bez rizika popela na Kučki Kom. Odlučila sam da mu se divim s male distance, tokom kružne ture oko Komova. Ova tura se, takođe započinje od visoravni Štavna. Tokom ove prilično duge šetnje smjenjuju se razni predjeli i razne podloge. Jedna od najnezgodnijih podloga za planinare, svakako je sipar. A ovdje ga ima u priličnim količinama.
Pogled s Vasojevićkog Koma
Staza kasnije vijuga kroz šumu do visoravni Ljuban. Naiđe se , putem, na razne prepreke. Ali, šta je to za iskusnog planinara (koji jedino odbija da krene na Kučki Kom).
Na putu ka visoravni Ljuban, mijenja se staza. Uglavnom je kamenita uz sitno rastinje. S desne strane se pruža Kučki, a s lijeve, na izgled, potpuno negostoljubivi Ljevorečki Kom. On izgleda kao da ga je neko vještački nakalemio u ovo zelenilo. Kao da se preselio iz filmova iz serijala “Gospodar prstenova”.
Spuštanje prema katunu Carine je ličio na bajku. Bili smo oduševljeni širinom pogleda, šarenilom, zatalasanošću prostranstva. Sve je izgledalo fenomenalno. Tad još nismo znali da uskoro nećemo biti baš oduševljeni.
Kad smo se izdivili prizoru, planirali smo da krenemo dalje. Bili smo razočarani što u katunu nijesmo zatekli nikoga i što je izgledalo kao da tu već duže vrijeme niko ne boravi. To je velika šteta jer je mjesto kao iz bajke. Međutim, izgleda da je neko, ipak, boravio. Jer, kad smo htjeli da vidimo kuda dalje, upravo ta markacija je nedostajala. Do kraja obilaska nam je trebalo još nekih sat i po, najviše. Međutim, nismo se usudili da idemo bez markacije, već smo se vratili istim putem. Novih 4 sata pješačenja. Ovaj povratak je bio prilično naporan jer smo ponovo morali da se uspinjemo do prevoja Ljuban a na kraju, umorni kao psi, da pazimo kako hodamo preko sipara. U sebi smo više puta pomenuli osobu koja je uzela markaciju da bi joj našla neku praktičnu svrhu. Pošto smo se , ipak, srećno vratili do Štavne, mada klecavih koljena, o ovoj turi smo pričali sa oduševljenjem. I jeste ovo izvanredna tura, vrijedna svakog truda, samo što bi bilo bolje da se završila onako kako smo planirali. Ali, to se, valjda, u životu rijetko događa.
I nema tog umora koji bi me spriječio da podignem aparat i zabilježim jedan ovako divan prizor. A takvih, na Komovima, ima bezbroj.
Izvor: jasninaputovanja.me
Galerija
Bonus video:
