Volim jezera. To stalno ponavljam. Svako ima neku osobenost i lijepo je na svoj način. I to stalno ponavljam. To zbilja i mislim. Ali, postoje jezera i postoji Crno jezero. Ono stoji na jednoj strani, ostala mogu da se guraju na drugoj. Neka mi ne zamjere.
Dolazim u posjetu Crnom jezeru već dugo. I dolazim bar dva puta godišnje. Ali, svaki, baš svaki put kada stignem do mjesta kada uspijem da ga ugledam, oduševim se kao da ga prvi put vidim. Ni samoj sebi ne mogu da objasnim tu ljubav.
Crno jezero je prvo među durmitorskih 18 gorskih očiju. Sastoji se od Velikog i Malog jezera koja su spojena uskom prevlakom. Kad naiđu sušne godine i nivo jezera opadne više nego što je uobičajeno, Veliko i Malo jezero se razdvoje i moguće ih je obići pojedinačno.
Ovdje je kupanje i sunčanje najljepše. I najmasovnije.
Obavezni obilazak oko jezera je jedan od rituala svake posjete jezeru. Muž je već odustao od toga. Nekad sjedne u prvu hladovinu i raširi knjigu, demonstrativno pokazujući da nema namjeru da “uhvati krug”. Mene to ne omete u namjeri. prošetam sama. Zašto ne bih, kad bih tu stazu, dugu oko 3,5 kilometra, mogla da prođem i žmureći. Ali, čemu? :) Pogled sa Velikog jezera prema Malom je uobičajen. Ovaj je obrnut. I nije da nije izvanredan.
Prilikom obilaska jezera, nikad mi nije dosadno jer je ambijent uvijek drugačiji. Nivo vode zna da varira i do 5 metara a to umnogome zna da promijeni izgled jezera. Na mjestu koje prikazuje sledeća slika ovdje je najčešće voda, krajem sušnih ljeta ispucala zemlja a ovo je skoro nestvarni prizor kada je mjesto vode zauzela trava toliko zelena da djeluje kao da je fotošop umiješao prste.
Crno jezero nema “atrakcija”. Ono je atrakcija samo po sebi. Ljubitelji jezera dolaze svake godine u sve većem broju isključivo da se dive ljepoti jezera. Neki pokušaj “Zip line” je samo narušio ambijent i ljepotu jezera jer je tišina nešto što je prednost a škripanje žice samo odvlači pažnju od fenomenalne boje jezera. Jezero je dobilo ime po crnom boru koji okružuje jezero i čija šuma se ogleda u vodama jezera dajući joj tu specifičnu boju.
Tokom šetnje oko jezera, najveće atrakcije su klupe. Znam položaj svake i iz daljine mjerkam da li je slobodna i hoću li moći na toj poziciji da odsjednem i uživam u tišini i pogledu na zelenu površinu jezera. Ništa me ne odmara kao to. Ova klupa je previše popularna da bi se zatekla slobodna. Ovo je bio rijedak momenat.
Visina jezera najviše zavisi od čuvenog “pucanja” Čelina. Čeline su izvor koji se nalazi ispod planine Međed, koja je natkrilila jezero. U vrijeme otapanja snijega, uz snažnu eksploziju zvuka, Čeline “pucaju” i voda se u slapovima stropoštava u jezero. Ako je godina bila bez snijega, ova pojava izostane i nivo jezera bude značajno niži. Kad već spomenuh Međed…Ni jedan uspon, a pogotovo silazak mi nisu teže pali (tokom moje skromne planinarske karijere). Ali, opet, nikad nisam bila zadovoljnija sobom nego kad sam stigla pored obala jezera, gdje se tura završava. A pogled sa Međeda na jezero je apsolutno savršen.
I druge ture startuju od jezera. Mlinski potok je raskrsnica za mnoge ture. Iako se do njega može doći i preko Ivan dola, dosta planinara startuje od jezera, gurajući se sa onima koji nose peškire, šlaufove i ostali plažni mobilijar u namjeri da provedu divni i mirni dan kupajući se i sunčajući pored jezera. Ovaj se, čini se, uputio do Zminjeg jezera. :)
Nekad su vjeverice na Žabljaku bile domaće životinje. Srijetali smo se na svakom koraku. Mi smo se bili navikli na njih i one na nas. Nije bilo burnih reakcija prilikom susreta. To se promijenilo. Ugledati vjevericu, danas je prava rijetkost. A tek imati takve reflekse pa je uslikati u trku…To je zbilja bilo munjevito.
Sem klupa, jedino što odvrati pažnju od jezera je Titova pećina. Tu se, kažu, sastao Vrhovni štab i donio odluku o proboju Sutjeske. Simpatično mi je ovo. Pretpostavljam da je ovo osmislio neki turistički pregalac iz prošlog vijeka, jer, ako se štab ovdje zbilja bio sastao, baš su se bili zgučili.
I tako se završi krug oko jezera. Ja srećna i zadovoljna, puna utisaka. Aparat pun fotografija. Još samo da zamolim nekog da me slika u ovom besplatnom okviru za slike. Tako ću posle moći da provjeravam kretanje boje kose i kilaže iz godine u godinu. :)
Galerija
Bonus video:
