Dok sam boravio u Azerbejdžanu, sjetio sam se preporuke Miloša, prijatelja iz Beograda, da obavezno posjeti, Nacionalni park Gobustan, 60 kilometara južno od Bakua.
Gobustan zauzima jugoistočni obronak planine kojom se završava Kavkaz, prije zapadne obale Kaspijskog mora
Raspitao sam se u hotelu u kome sam boravio da li znaju neku agenciju koja tamo pravi turu. Rekli su mi da imaju jednu sa kojom sarađuju i da ta tura košta 85 manata (75 eura), ali da za sljedeći dan nemaju nikog prijavljenog, a da bi tura bila organizovana, mora biti prijavljeno najmanje sedam osoba.
Kako mi nista drugo nije preostalo, odlučio sam da se sam snalazim.
Raspitivao sam se kod taksista, ali su bili svi užasno skupi. Tražili su mi 50 manata za 58 kilometara vožnje. Računao sam da mi isto toliko treba i u povratku, plus 50 manata, koliko uzimaju lokalni vodiči koji su ujedno i taksisti.
Logično je da ga moram uzeti jer taksisti iz Bakua ne poznaju taj teren, a i ne razmišljaju da sa svojim novim automobilom voze po pustinji i po užasno lošem putu.
Kako sam sve ovo spomenuo jednom konobaru koji me je posluživao u restoranu u kome sam svakog dana večerao, rekao mi je da će mi objasniti kako da se najbolje organizujem.
Napisao mi je da ispred Kukla teatra, koji se nalazi ispred starog grada Bakua, uzmem autobus broj 20 ili 120 do Elet kesabasi, a da tamo na posl,ednjoj stanici izađem i sačekam autobus broj 195 koji će me odvesti do Gobustana, a tamo je na meni da se snalazim za lokalnog taksi-vodiča.
Ustajem u 7.00, ali je napolju jos mračno. Sačekao sam još sat vremena i uputio se prema stanici Kukla teatar koja je bila udaljena od hotela u kom sam bio smješten na samo pet minuta.
Odmah je stigao broj 20. Ušao sam i vozim se 15 kilometara za nevjerovatnih 0.20 manata (17 centi), a onda 195 još 43 km za 0.80 manata, što je ukupno oko 0.85 centi za 58 kilometara vožnje.
U Elet kasabasi srijećem Douwea i Kim iz Amsterdama. Prepoznali smo se, jer smo na istoj stanici čekali autobus za Elet kesabasi, samo što su oni ušli u 120. Pretpostavljao sam da i oni tamo idu, što su mi potvrdili.
Odmah smo se dogovorili da idemo zajedno u Gobustan.
Muratova “Lada”
Vožnja lokalnim autobusom je bila nezaboravna.
Iako je Azerbejdžan bogata država i u gradu su sve novi autobusi, na ovoj relaciji je bio jedan stari autobus pun lokalnog stanovništva.
Kada je autobus ušao u Gobustan, taksisti su ulazili na stanicama kako bi se ponudili da će vas baš neki od njih povesti za najmanje novca.
Jedan student nam je rekao da izađemo na posljednjoj stanici i da ćemo tamo najpovoljnije naći neki prevoz. Bio je u pravu.
Kada smo stigli, taksisti su nas oblijetali kao ose u roju. Na jedvite jade smo izdvojili jednog koji nam se učinio nenametljiv. I bili smo u pravu. Murat je imao staru Ladu 1600 specijal i tražio nam je 30 manata za turu, ali je na kraju ipak pristao da nas vozi 6 sati za 20 manata.
Ušli smo u Ladu koja je bila u fazi raspadanja, ali je kresnula iz prve. Ručna kočnica je bila zavezana kanapom koji mu je služio kao pojas iako ga danas nije koristio.
Nakon sedam kilometara, u pustinji, ostajemo u kvaru. Benzinska pumpa na Ladi ne dovodi gorivo u karburator. Par puta je hladio vodom ali je lada stajala i štucala svakih nekoliko minuta.
Trudio se koliko je mogao da otkloni kvar. Nekih pola sata mu nije uspijevalo sve dok je nije polio sa vodom i zamotao vlažnom krpom.
I kada smo svi mislili da će zvati nekog od kolega da nastavimo put, Lada je od straha proradila i od tog momenta se više nije kvarila.
Na devetom kilometru stižemo do malenih vulkana iz kojih izbija blato. Bilo ih je dvadesetak razne veličine, a najinteresantniji su bili oni veći na kojima je bilo vidljivo kako blato ključa, a da pritom nije vrelo. Naprotiv, kada sam stavio prste u blato, bilo je prilično hladno.
Bilo je jako čudno, kako to da su na samo stotinak metara od blatnih vulkana u okruženju bile mrlje od nafte koje su se često mogle uz sam put kojim smo se kretali.
Nastavljamo dalje i nakon par kilometara stižemo u Kebela muzej u kome je prikazan nastanak života u Gobustanu i Bakuu. Na zaštićenom području od 537 hektara, nalaze se i ostaci naseljenih pećina, naselja i grobnica koje su nastale nakon Ledenog doba.
Jedinstveni su i megalitski spomenici poznati kao “Gaval-daš kamenje” koje se sastoji od velike kamene ploče plinskog kamena, na tri kamena potpornja, koja proizvodi neobičan zvuk kada se udari kamenom. Plinsko kamenje je nastalo kombinacijom jedinstvene klime, te izvora plina i nafte koji se mogu pronaći samo na ovom mjestu.
Nacionalni park postoji još od 1966. godine i uključuje šire područje planina Bojukdaš, Kičikdaš, Džingirdag i brdo Jazili u blizini Kaspijskog jezera.
Danas je Gobustan najpopularniji Nacionalni park u Azerbejdžanu i velika turistička atrakcija.
Gdje se dobro jede
Nakon odrađene ture, pitamo vozača da nas odvede u neki restoran gdje možemo dobro jesti. Kaže, nema problema, vodim vas u najbolji restoran u Gobustanu.
Za dvadesetak minuta stižemo ispred jedne stare i dosta zapuštene kuce ispred koje je bilo parkirano nekoliko kamiona.
Još uvijek smo se svo troje čudili, “kako da je ovo najbolji restoran u kraju” ali čim smo prišli stolovima imali smo što vidjeti. Upravo tada su za jednim stolom gostima stizala jela, koja su izgledala nevjerovatno ukusna, a kako sam zastao i gledao, jedan od njih mi je ponudio da probamo sve sto je za njihovim stolom što sam sa zadovoljstvom učinio.
Isto su učinili Kim i Douwe. Probali smo sač kavurmu. Kombinacija telećeg i jagnjećeg mesa sa povrćem.
Nismo puno oklijevali, već smo poručili isto jelo, a vlasnik restorana i njegova porodica su nas sa oduševljenjem dočekaili i uveli u kuhinju da im pomognemo u pripremi jela.
Prije glavnog jela, a da to nismo ni poručili, stiže nam salata, ajran i nekoliko vrsta domaćeg sira.
Sve je bilo jako ukusno i na kraju jeftino. Za samo 25 manata smo dobili tri bogata obroka uključujući pice, a na kraju smo jos i dobili po pahlavu ( Azerbejdžanska baklava) i kafu gratis.
Veliku zaslugu za ovako lijepo proveden dan imaju dvoje sjajnih holanđana Douwe Okker i Kim Blokhuis.
Toplo preporučujem Azerbejdžan za posjetiti. Baku će vas na kratko podsjetiti na Dubai zbog aerodroma, luksuznih automobila i prodavnica svih svjetskih brendova i srdačne dobrodošlice stanovnika Gobustana.
Galerija
Bonus video:
