Prije gotovo 40 godina, 27. novembra 1975. godine, postavljeni su posljednji metri pruge Beograd - Bar. Ovaj najveći jugoslovenski građevinski poduhvat počeo je sa realizacijom 1952. godine.
Pruga Beograd - Bar je međunarodna željeznička linija izgrađena u SFRJ koja je povezala glavni grad Jugoslavije sa morskom lukom.
Glas Srpske prenio je neke zanimlji detalje o ovoj trasi: Dugačka je 476 kilometara, od čega je 301 na teritoriji današnje Srbije. Prugu je u potpunosti finansirala Srbija iako je ona imala mnogo širi značaj. Time je otvoren robni put za Jadransko more.
Više od 27 odsto pruge prolazi kroz tunele i ide preko vijadukata i mostova. Pruga koja ima 254 tunela i 234 mosta.
U ovom grandioznom poduhvatu izgrađena su 254 tunela u ukupnoj dužini od 114,4 km. Najduži tunel je "Sozina" na dionici Podgorica - Bar od 6.170 metara. Sljedeći tuneli po dužini su "Zlatibor", "Trebešnica", "Goleš"…
Na pruzi je i najviši željeznički most u Evropi. Na njoj su izgrađena i 234 mosta u ukupnoj dužini od 14,6 km. Most iznad Male rijeke je najviši u Evropi. Dužine je oko 500, a visine 200 metara. U stubove je ugrađeno 23.000 metara kubnih betona, a čelična konstrukcija je teška 25.000 tona.
Tačno 30. maja 1976. godine iz Beograda je krenuo prvi voz ka Baru i time zvanično uspostavljen željeznički saobraćaj između Srbije i Crne Gore. Dva dana ranije, 28. maja, barskom prugom je prošao "plavi voz", u kome je prvi putnik bio predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito sa suprugom Jovankom i njegova brojna svita iz svih republika.
O barskoj pruzi u svojim "Sećanjima" akademik Dejan Medaković je 28. maja 1976. godine zapisao: "Danas je prošao prvi voz za Bar. Veliko slavlje. Tito govori da je pruga djelo svih naroda i republika Jugoslavije. Da je tako, bio bih radosniji, spokojniji. Drugi su bili protivni pruzi, novac nisu dali i sve su učinili da je spriječe. Čak i u famoznoj diobi fondova, Srbija se odrekla preostale savezne obaveze i sama je finansirala prugu. Podaci o narodnom zajmu biće još porazniji za druge. A sad, kad je sve gotovo, zajedno samo je gradili. Opet se to čini radi viših ciljeva..."
Još osamdesetih godina 19. vijeka u Srbiji se počelo govoriti o jadranskoj željeznici i o želji Srbije "da izađe na more". Bilo je mnogo natezanja, problema, osporavanja... I ratovi su učinili svoje: dva balkanska i Prvi svjetski rat, pa zatim i Drugi svjetski rat, uoči koga su počeli izvjesni radovi između Valjeva i Kosjerića, na Bukovima. Poslije Drugog svjetskog rata, 20. jula 1951. godine, Privredni savjet Vlade FNRJ odobrio je sadašnji pravac pruge Beograd - Bar, pa su naredne godine počeli radovi na dionicama Resnik - Valjevo i Titograd - Bar, a 1955. godine i na dionici Priboj - Prijepolje. I u Društvenom planu za period 1961 - 1965. godine bilo je predviđeno da se pruga "u periodu poslije 1965. godine završi u najkraćem roku". I pored svega rečenog, radovi su sporo odmicali, jer su u to svoje prste umiješala i republička rukovodstva Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine.
Odlučujuću prekretnicu u nastavku radova na pruzi Beograd - Bar imalo je savjetovanje o problemima izgradnje pruge Beograd - Bar. Užičko savjetovanje održano je 17. januara 1965. godine.
Zbog sve češćih prigovora, u toku 1966. godine Savezno i Privredno vijeće Savezne skupštine usvojili su Zakon o učešću Federacije za dovršenje izgradnje pruge Beograd - Bar. Međutim, i pored Zakona, Federacija nije ispunjavala svoje preuzete obaveze, sa gradnjom pruge se i dalje kuburilo, politiziralo i ometalo. U takvoj situaciji Republika Srbija je od 1971. godine u cjelini preuzela finansiranje dovršetka izgradnje pruge kroz Srbiju. Raspisan je i narodni zajam, pa je krajem maja 1976. godine konačno barska pruga puštena u redovan saobraćaj.
Bonus video:
