Na rođenju naše planete, najljepši susret kopna i mora desio se sigurno na crnogorskom primorju, kazao je lord Bajron o Crnoj Gori, ali mi nije potreban engleski pisac, koliko god poznat bio, da mi to kaže, poručuje K. Laković u blogu koji je objavio “The Globe and Mail”.
Laković u blogu naglašava da je odrastao u Beogradu, da sada živi u Kaliforniji, ali da se sjeća ljeta svog djetinjstva koje je provodio u Bokokotorskom zalivu.
"Odrastao sam u Beogradu, a išli smo u posjetu dedi i babi u Crnoj Gori svakog ljeta. Iako sada živim u Kaliforniji, i dalje ponekad se probudim i shvatim da sam proveo noć u Crnoj Gori”, piše on u svom blogu.
"Kada sam čuo da je kanadski milioner Piter Mank počeo izgradnju Porto Montenegra, luksuznog megarizorta na samoj granici između kopna i mora, odlučio sam da krenem porodicom na putovanje u Crnu Goru - da se vidim šta se promijenilo. Takođe sam se nadao da ću moći da pokažem sedmogodišnjem sinu predjele mog djetinjstva”, opisuje Laković.
Navodi da su njegovi djed i baba živjeli u Tivtu, “gradu koji je bio spor, a u kome je bilo udobno tokom posljednje decenije Jugoslavije”.
"Dok su turisti bili privučeni prostranim plažama u blizini Budve i UNESCO -zaštićenom venecijanskom arhitekturom u Kotoru, mi smo uživali u jednostavnom načinu života. Izgledalo je da se tamo malo šta ikada može promijeniti, ali skoro dvije decenije kasnije, pročitao sam o velikim stvarima koje se dešavaju u srcu Tivta”, stoji na blogu.
Laković je posjetu Crnoj Gori počeo u Budvi: ”Koja je nekada bila žarište aktivnosti - i ispostavilo se da je to i dalje. Prema izjavi mlade konobarice, diskoteka Top Hil - sa kapacitetom od 5.000 ljudi - ima sadržaje svake večeri. Ali posjete klubovima nijesu bile visoko na mojoj listi.”
Na brodu koji saobraća do Bokokotorskog zaliva, prepričava Laković, jedini zvuci su krici galebova iznad kamenih strmina.
“U tom trenutku sam se spremao da sinu počnem priču o svom djetinjstvu, ali sam ćutao, a i on je. Na ulazu u zaliv, divljina je i dalje okruživala prelijepu plažu Žanjice i ostrvo Mamula. Selo Rose, koje lokalno stanovništvo obožava jer je izvan turističkih puteva, još nije dobilo hotele. Bilo je skoro isto onakvo kakvo pamtim”, opisuje on.
Pogledom na zaliv konstatovao je da se arhitektura starih gradova Perasta i Kotora malo promijenila od venecijanskih vremena. Dodaje da je njegova porodica, dok se kapetan spremao za pristanak u Porto Montenegru, zurila u stotine privezanih jahti.
"Izgleda da je Porto postigao nemoguće - privlačenje svjetskog džet seta je dobro integrisano sa lokalnom zajednicom. Bajronu bi bilo drago da vidi ovu magičnu interakciju zemlje i mora koju je CG sačuvala”, zaključuje on.
Od brodogradilišta u Bijeloj ostao samo jedan kran
Laković se osvrnuo i na to što je nekadašnje vojno brodogradilište u Bijeloj predstavljalo u doba bivše Jugoslavije, kako kaže, mnogima “trn u oku”.
"Na našem putu prema Tivtu, prošli smo pored dokova Brodogradlišta Bijela. Sve što je ostalo od njega je jedini vojni kran”, kazao je on.
Laković je rekao da nikad nije volio da gleda baze, ali da se taj prizor činio kao podsjetnik na ono što je prethodilo Porto Montenegru.
Galerija
Bonus video:
