Ushićenost i zadovoljstvo koje osjećam zbog svog najsvježijeg lutanja po Francuskoj će, kao i sve što je ovozemaljsko, brzo iščeznuti, prestati, preobraziti se ili pak izblijedjeti do neprepoznatljivosti.
Stoga ću nanizati koji red u nadi da ću spasiti bar dio svojih sjećanja od sebe samog.
Već u prvim trenucima putešestvija, moglo se naslutiti kakva nas ljepota čeka.
Vozeći ka sjeveru kroz nepregledna zelena polja, iza sebe smo ostavili nekoliko usnulih dvoraca, obraslih puzavicom i ušuškanih u hladu četinara.
Milena i ja smo se na samom početku lijepo združili sa našim novim francuskim prijateljem, tirkizno-plavim cstroenom, koji smo od rentakar agencije dobili na aerodromu u Parizu.
Bajkoviti grad
Dolazimo u Ruan. Taj neodoljivi grad kojeg je Viktor Igo nazvao Grad stotinu crkvenih tornjeva leži na Seni. Centrom Ruana dominira impozantna gotička katedrala koja je sa svojom visinom od 151 metar nekada bila najviša građevina na svijetu.
Primjećujemo da kod Francuza nema ni traga od često naglašavane konzervativne neljubaznosti, ali tu je golim okom vidljiv nacionalni ponos
U srcu grada se nalazi „ponos Ruana“ Gros Horloge - astronomski sat konstruisan prije više od pet vjekova. Tu, u blizini sata, je došlo do prvog susreta sa svježim bagetom i aromatičnim sirom kamemberom.
Mogu slobodno da kažem da se dogodila ljubav na prvi pogled.
Vjeruje se da je tajnu spravljanja kamembera seljanki Mariji Harel odao jedan monah u znak zahvalnosti što ga je krila na svom imanju tokom Francuske revolucije. Primjećujemo da kod Francuza nema ni traga od često naglašavane konzervativne neljubaznosti, ali tu je golim okom vidljiv nacionalni ponos. Ali, vrlo zdrav i opravdan.
Uživanje za sva čula
Ostavljamo Ruan puni divnih utisaka i krećemo dalje u romantični, ribarski gradić Onfler.
Smješten na ušću Sene, naprosto vas osvaja i kao magnet privlači da satima ljenčarite u nekom od restorana u malenoj luci koja je oivičena mnoštvom uzanih kuća najrazličitijih boja.
Pravo je uživanje posmatrati uske kuće kako se naslanjaju jedna na drugu. Dok ukotvljene jedrilice u pristaništu drijemaju, najbolje je naručiti porciju dagnji à la normande, čašicu cidera (jabukolikog vina) i pustiti sva čula da uživaju.
Na pola sata vožnje od Onflera, na obali Lamanša, nalaze se gradići Trovil i Dovil koji su razdvojeni rijekom, ali spojeni mostom.
Ovdje ćete naći najslađe palačinke sa čokoladom koje ćete ikada probati
Alabaster obala u čijem se zaleđu ušuškao gradić Etreta sa svojom predivnom plažom i čarobno isklesanim, sniježno bijelim liticama zaista ostavlja bez daha. Na samoj plaži, posred uske promenade, začetnik impresionizma Klod Mone je postavio svoj štafelaj i stvarao.
Inspirisali su ga magični kameni lukovi i prirodni obelisk koji izranja ravno iz mora.
Dok vas radosno nadlijeću stotine galebova, čujete talase kako se propinju i lome, sve ozbiljniji vjetar vam tjera jezu uz kičmu, sunce i mjesec uigrano izvode rokadu, dan postaje noć i usnuli gradić se budi. Etreta, gradić istumbanog bioritma, živi noću u doba kada svi ostali gradovi snivaju. Uzgred, ovdje ćete naći najslađe palačinke sa čokoladom koje ćete ikada probati.
Božanski vajari pustili mašti na volju
U univerzitetskom gradu Kaenu koji je tokom Drugog svjetskog rata sravnjen sa zemljom vrijedjelo je vidjeti zamak i dvije opatije koje je izgradio Vilijem Osvajač nakon osvajanja Engleske 1066. godine.
Pozitivnu atmosferu pletu hiljade studenata i takva struji kroz pabove, kafee i bistroe u pješačkoj zoni grada. Naravno da smo se častili sa nekoliko točenih piva u jednom pabu za koji je Milena izjavila da je podsjeća na Čak (pab u centru Nikšića)!? Ja sam sav u čudu, odmah nakon te konstatacije naručio još jednu turu. Za Nikšić!
Mon Sen Mišel je selo koje je smješteno na stjenovitom ostrvu u kanalu Lamanš. Na vrhu ostrva se izdiže granitom utvrđena benediktinska opatija koju godišnje pohodi više od tri miliona hodočasnika. Unutar zidina, postoji samo jedna uska uličica koja vodi do samog vrha.
Duž nje se zbijaju gostione, restorani, suvenirnice i turisti. Veoma velika gužva i nekoliko stotina stepenica do vrha nijesu mogli da pokvare utisak i vrate naše zalutale misli iz srednjeg vijeka.
Vječite polemike se vode oko toga da li je Mon Sen Mišel u Normandiji ili Bretanji. Ja kažem da se takva čarolija može vidjeti samo u Normandiji.
Izgleda da je Bog kao arhitekta ovoga svijeta okupio svoje najbolje neimare da sazidaju Normandiju. Zatim su oblikujući izniklo remek-djelo, božanski vajari zanesenjaci pustili mašti na volju i poigrali se. Na kraju, najčuveniji nebeski slikari su sve to presvukli u plavo i zeleno...
Čini se da su tvorci Normandije po završetku posla posijali za sobom dio svoje vještine, genijalnosti i talenta. Tajne zanata ostale su uklesane u strmim liticama, nadolaze sa svakom novom plimom, trepere u svakoj travki, lete ne krilima vjetra i rastu sa svakim zrnom pšenice.
Zbog toga je Normandija kakvu danas poznajemo ista ona Normandija kakva je bila na dan svog rođenja, na samom početku vremena.
Bonus video:
