Sigurno ste kao dijete uživali u dugometražnim crtaćima, divili se vilama i vilenjacima, prinčevima i princezama, oduševljeno gledali zamkove i poželjeli da makar jednom uđete u neki od njih. Ali, sve su to bajke i filmovi, a vi djeca. Međutim, dvorac iz bajke zaista postoji i u njemu možete da oživite san iz djetinjstva ili da odsanjate neki novi.
Novi labud na stijeni
U Bavarskoj, na nešto više od dva sata vožnje od Minhena, u blizini mjesta Fusen, nalazi se najpoznatiji i najromatičniji dvorac na svijetu - Nojšvanštajn, ili u prevodu “novi labud na stijeni”. Taj dvorac je vidio i Volt Dizni pa mu je poslužio kao inspiracija za ekranizaciju bajki, a bio je čest motiv i u mnogim igranim filmovima.
Dvorac Nojšvanštajn bio je jedini kandidat Njemačke u izboru sedam novih svjetskih čuda i nalazi se na UNESKO-voj listi Svjetske baštine. Njega godišnje obiđe oko 1,3 miliona turista i od njihove posjete država je povratila potrošen novac na gradnju. Tek sada je zahvalna kralju Bavarske, Ludvigu II, koji je sagradio dvorac.
Najluksuznija odaja je Ludvigova spavaća soba čiji zidovi su oslikani detaljima legende o Tristanu i Izoldi, a njegov krevet sa dekorativnim baldahinom radilo je više od četiri godine 14 majstora.
Zbog njega dvorac Hoenšvangau, žuto prelijepo zdanje kombinovano sa crvenim crijepovima, koji je imao nesreću da se nađe u blizini „labuda“, izgleda neupečatljivo.
Samo za pogled vrijedi dati 12 eura
Pošto sam stigla rano, oko deset ujutro, imala sam “sreću” da uz čekanje od desetak minuta na biletarnici kupim kartu kojom je predviđen obilazak u 13,55 časova. Objasnili su da moram u predviđeno vrijeme da budem u grupi čiji broj stoji na karti, da ako zakasnim ne mogu da se priključim drugoj grupi i u tom slučaju karta propada. Dobro sam zapamtila i broj grupe i termin rezervisan za obilazak jer iako karta nije jeftina, 12 eura po osobi, ipak mi je bilo više do toga da mi ne propadne obilazak dvorca i da ne odem kući ne vidjevši bajku izbliza.
Vrijeme do polaska iskoristila sam za razgledanje mjesta, kupovinu suvenira i probanje čuvenih bavarskih kobasica i piva.
Da stignete do Nojšvanštajna postoje tri solucije – pješke, što je i najbolje, ako nije hladno vrijeme, jer tridesetak minuta laganog hoda kroz prelijepu prirodu je prava uvertira za ono što vas čeka, autobusom, povratna karta za vožnju od desetak minuta košta 2,60 eura, ili kočijama – šest eura do dvorca i tri eura u povratku.
Bilo kako da krenete na 300-400 metara prije dvorca morate svratiti do Marijinog mosta, ispod koga je prelijep vodopad, a odakle je pogled na dvorac najljepši. Iako vam se čini da je most drveni nije, gvozdeni je, i kažu da je mnogo čvršći od drvenog, mada vam zbog tolikog broja ljudi ne odaje sigurnost. Pogled od koga zastaje dah je jedino što vas drži da sa tog mosta ne odete što prije. Valjda je tako nestvaran prizor i razlog tolike gužve jer svi se plaše da dvorac ne nestane u izmaglici. Samo taj pogled vrijedi 12 eura!
Sve u slavu Vagnera
U gornjem dvorištu zamka svi željno iščekuju start unaprijed vremenski isplanirane ture.
Obilazak dvorca, u kome je samo 14 soba završeno u potpunosti, traje 35 minuta.
Zabranjeno je fotografisanje, tako da su oči jedine koje mogu da “slikaju” raškoš i sjaj zamka koji je trebalo da postane mjesto gdje će se izvoditi opere čuvenog kompozitora Riharda Vagnera, velikog prijatelja kralja Ludviga.
Taj dvorac je vidio i Volt Dizni pa mu je poslužio kao inspiracija za ekranizaciju bajki, a bio je čest motiv i u mnogim igranim filmovima.
Zidovi mnogih soba su islikani djelovima iz Vagnerovih opera, tako da imate utisak da je Ludvig toliko bio opčinjen slavnim kompozitorom da je sagradio, njemu u čast, dvorac.
Dvije najvrednije i najatraktivnije prostorije u dvorcu su “prestona dvorana”, urađena po uzoru na Aja Sofiju, i “dvorana pjevača” sagrađena za Vagnera kako bi u njoj mogao da komponuje i prezentuje svoja djela.
Kralj, koji je u dvorcu živio svega 170 dana, umro je prije nego što je imao priliku da pogleda izvođenje bilo kog Vagnerovog djela.
Danas ljubitelji klasike svakog septembra imaju priliku da uživaju u festivalu kamerne muzike koji se održava u “Vagnerovoj” dvorani.
Najluksuznija odaja je Ludvigova spavaća soba čiji zidovi su oslikani detaljima legende o Tristanu i Izoldi, a njegov krevet sa dekorativnim baldahinom radilo je više od četiri godine 14 majstora.
Tu je i soba sa tronom u kojoj se nalazi čuvena stolica od dragulja i stakla, a na plafonu je naslikano 12 apostola sa Hristom, dok je šest kanonizovanih kraljeva naslikano na dijelu poda koji okružuje tron.
Tu su i biblioteka, trpezarija, soba za poslugu, kuhinja…
Ali, tu je i vrijeme određeno za obilazak dvorca – 35 minuta: malo da uživate u raskoši i ljepoti, dovoljno da odsanjate jedan san.
Kralj koji je umjesto osvajanja izabrao umjetnost
Za gradnju zamka (dijela koji je završen) kralj kome nije bilo stalo do vladavine, ratova i osvajanja, utrošio je preko šest miliona maraka.
Ludvig II, ili “ludi Ludvig” kako su ga prozvali, želio je da obogati kulturnu i društvenu baštinu svoga naroda, volio je da gradi impozantna zdanja na koja je potrošio sve svoje bogatstvo.
Vlada, nenavikla na kulturu i kralja kome je umjetnost preča od osvajanja, proglasila ga je neuračunljivim, skinula sa vlasti, a on je ubrzo nakon toga pronađen mrtav u jezeru Štamberg, u vodi do struka, iako je bio odličan plivač.
Nikada nije otkriveno da li se udavio ili je ubijen, ali zahvaljujući njemu, Njemci se danas hvale najpoznatijim i najromatičnijim zamkom na svijetu, a turisti su dobili mogućnost da zajedno sa “labudom odlete” pravo u bajku.
Bonus video:
