Danijela Lasica, novinarka televizije Vijesti, pričala nam je o svom poslu, željama, djeci... Njen radni dan, kaže, traje već više od deceniju - nikada se ne završava. Kada se ugase kamere, ona je Danijela koja ne voli da se šminka, ni klasičnu odjeću. Uživa u svojim dječacima Nikši i Petru, a ponosna je što samu sebe podsjeća na Petra Pana - u ženskom obliku.
Kako izgleda jedan tvoj dan na poslu? Kako počinje i kako se završava?
- Dan počinje u šest ujutro. Buđenje djece, spremanje za vrtić. Nakon toga put od Cetinja do Podgorice. Prva jutarnja kafa sa kolegama. Redakcijski sastanak. Novi zadatak, novi izazov. Nekada bude to sasvim mran i običan dan, nekada izgleda haotično, I pomislim da se nikada neće završiti. U svakom slučaju, nikada dosadan. Kada se završava? E, to je nešto što već godinama pokušavam i sama da otkrijem - kada se završava moj radni dan. Nikada…Traje već više od deceniju…I samo neka potraje. Dobro je…
Šta u svom poslu najviše voliš, u čemu uživas, a šta ti i nije toliko blisko?
- Volim to što nijedan dan nije isti, nije dosadan. Volim dinamiku i uzbuđenje koje ovaj posao nosi sa sobom. Nakon toliko godina bavljenja novinarstvom, neke kolege znaju da mi kažu, da im je čudno da još uvijek želim da budemo novinarka. Moj odgovor je jednostavan - nije poenta u tome da radite ono što volite, već da volite to što radite. Uživam, što sam još uvijek, u najvećoj mjeri novinar-reporter, volim rad na terenu. To i jeste novinarstvo. Ne mogu sebe da zamislim da budem neko ko će kompletno radno vrijeme provoditi u kancelariji. Pomisao na to me užasava.
Šta je, po tebi, ono što jedna žena mora da ima?
Iskreno, mislim da je to sve individualno. Neke osobine (bile one mane ili vrline) nekim osobama pristaju, nekima ne. Znam šta je to što volim kod sebe - to što sam hrabra, uporna, pozitivna, iskrena, samostalna, tvrdoglava (neko to doživljava kao manu, ja je volim kao vrlinu). Možda bi žena trebala da ima sve to …
Mama si blizanaca - po čemu su oni posebni?
Jao, odakle da krenem…Klinci u njihovom uzrastu (pet godina) negdje po definiciji su nemirni, živi, radoznali, nedokazani… E, pa sve to pomnožite sa dva, i onda možete samo da naslutite, koja je to količina energije i bezobrazluka na dnevnom nivou. Imati blizance je istovremeno savršeno i teško. Neprocjenjivo je to što njih dvojica imaju jedan drugog za sve - za igru, za smijeh, nestašluk, za san, pa i plač. Toliko slični a toliko različiti. A opet, vrlo je teško dok su mali. Teško je u banalnim situacijama, kada treba odlučiš kojem prvo da očistiš nos, kojeg da poljubiš, da pridržiđ kada je bolestan…
Šta te tvoja djeca uče svaki dan - čemu te je majčinstvo naučilo?
Uče me da ne smijem zaboraviti da sam i ja bila dijete. Podsjećaju me kako je lijepo biti nevin, smijati se, uživati u životu punim plućima. Učim ponovo da se igram. Šta me majčinstvo naučilo - pa da budem odgovorna I fleksibilna istovremeno, blaga i stroga, da ne postoje granice koje zbog Nikše i Petra ne mogu da pređem.
Kako provodiš vrijeme sa svojom djecom - šta najviše volite da radite?
Moj posao oduzima mnogo vremena, zato se trudim da kada sam sa njima to iskoristim na pravi način. Oni vole da su vani, vole prirodu, životinje. Sve zavisi šta im se tog dana radi - da li žele da se pentramo do Orlovog krša, trčimo po parku, obilazimo muzeje, ili jednostavno ostanemo kod kuće u slažemo lego kocke ili crtamo. Volim da vrijeme provodim sa njima. Tada od sebe dajem najbolje.
Šta te sve ispunjava?
Volim putovanja. Dok nisam dobila djecu, to je bilo mnogo češće. Putovanja su još jedna lijepa strana ovog posla. Upoznaješ nove ljude, nova mjesta, kulture… Sada nemam toliko vremena, ali se obradujem svakom i najmanjem razlogu da spakujem kofer. Kod Nikše i Petra već prepoznajem tu moju karakternu crtu, želja za novim i nepoznatim - tako da jedva čekam da putujemo zajedno.
Kako reaguješ na negativna iskustva, šta savjetuješ našim čitaocima?
Osmjehom - trudim se da na na sve negativne pojave, misli, negativne ljude, odgovorim osmjehom… Savjet je vrlo opasna stvar, čak i od mudrog čovjeka mudrom - ali ono što sebe vrlo često savjetujem, jeste da je život suviše vrijedan da bih se nervirala oko nebitnih stvari.
Šta bi u svom životu promijenila?
Ništa…sve je onako kako treba da bude…I promijeniće se ako treba da se promijeni… Ne bih ja ništa forsirala…
Kako se opuštaš?
Uz dobru knjigu ili film…volim prirodu i more, kada mi to posao dozvoljava…uz dobar kolač ili saldoled. Sve zavisi od raspoloženja.
Šta bi voljela da ti ovo ljeto donese?
Neko lijepo putovanje… neku novu zemlju…
Za kraj, ko je Danijela kada se ugase kamere?
Žena koja ne voli šminku, frizera i klasične sakoe. Obožava slobodu u svakom njenom obliku. Jedno veliko dijete. Petar Pan u ženskom obliku.
Bonus video:
