Oblast Anadolije, u kojoj je smješten Marmaris, kako tvrde, kolijevka je civilizacija!
Hrišćanstvo je počelo da se širi baš odavde. Cijela egejska obala je najduža “avenija sjećanja” na svijetu kojom se jedan za drugim nižu preistorijski, grčki, rimski, vizantijski gradovi na čijim su temeljima, ili pored njih, izrasli turski urbani centri i naselja.
Marmaris je ilustrativan primjer kako jedno siromašno ribarsko naselje postaje hit - turistička destinacija.
Danas u njemu nema ruševina i malo toga podsjeća na antički grad Fiskos.
Jedini ostatak prethodnih epoha je tvrđava iz 16. vijeka koja se nadvija nad modernim i dobro organizovanim gradom sa 35 hiljada stanovnika.
Marmaris je slikovit grad, lijepih plaža i ružičastih oleandera.
Idealan je za sportove na vodi, a nudi zbilja prijatan i atraktivan odmor.
Prepun je i modernih butika, ali i živopisnih bazara i tradicionalnih pijaca, savremenih hotela i restorana, diskoteka i barova.
Luka Marmaris je svratište brodova i jahti na “plavom proputovanju Mediteranom”.
Spomenik Mustaf - paši Ataturku
U samoj luci, osim uživanja u slici koju pružaju stotine privezanih jahti i glisera, možete se opustiti u nekom od desetina privlačnih ribljih restorana ili posjetiti spomenike.
U srcu svakog turskog grada, pa i u luci Marmarisa, je spomenik posvećen osnivaču turske države Mustafi Kemalu- paši Ataturku, koji je 1923. odvojio svjetovnu od vjerske vlasti i napravio Tursku prvom demokratskom islamskom državom na svijetu.
U luci se nalaze i: spomenik majci i djetetu, kao i američkom kosmonautu Džimu Rajliju koji je 1977. godine prvi u kosmos odnio tursku zastavu i kikiriki iz ovih krajeva.
Svi brodovi, po nepisanom pravilu, pred otiskivanje ka pučini, za srećan put, pozdravljaju brodskom trubom spomenik posvećen morskoj sireni.
Dani u Marmarisu prosto prolete.
Zašto?
Zato što je sav posvećen turizmu i turistima koji, zbog pažnje kojom su non-stop okruženi, dolaze masovno iz svih krajeva svijeta.
Malo ribarsko mjesto turistički je postalo “živo” posljednjih 20-25 godina.
Saznajemo da je 1955. izgrađen prvi hotel “Lidija”, koji i danas radi leđa uz leđa sa luksuznim hotelom “Paša”.
Grad Marmaris, u uređenom nizu uz obalu čini: red ribljih restorana i kafea, red hotela (uglavnom sa 3 i više zvjezdica), pa onda glavna ulica kojom gotovo istog časa možete uhvatiti kobmi - dolmoš i za sitne pare stići dokle hoćete.
Dovoljno je samo da mahnete…
Slijedi niz hotela i restorana sa nižom kategorijom, prodavnice i butici. Treći niz grada čine privatne kuće, vile, zgrade. Još jednom se potrvđuje da je grad i urbanistički sav posvećen turizmu.
Efes je bio jedna od najvećih luka antičkog svijeta.
On je jedan od najbolje očuvanih i najposjećenijih antičkih lokaliteta na egejskoj obali.
Na tom prostoru, kako je zapisano, prošlo je sedam civilizacija.
Zbog povlačenja mora grad Efes od 5. i 6. vijeka nije luka.
Danas je od mora udaljen devet kilometara.
Ono što možete vidjeti su ostaci rimskog Efesa iz perioda 1-4. vijek naše ere.
Šetajući tim lokalitetom, lako se možete “preseliti” u ta stara vremena, posmatrajući: amfiteatar, pozorište koje je moglo da primi 24 hiljade gledalaca sa izvanrednom akustikom, Celzusovu biblioteku koja je imala 12 hiljada spisa i svitaka (papirusa, pergamenata), Vedijusovu gimnaziju, najbolje očuvanu od 3 efečke gimnazije, kupatila koja su mogla da prime po hiljadu kupača sa zidovima i podovima od mermera, stadion, magacine, pijace, trgove, ulice, galerije, fontane, javni taoalet i bordel (koji je podzemnim tunelima bio spojen sa – bibliotekom?! ).
Starim Efešanima su zavidjeli i na jednom od sedam svjetskih čuda Starog svijeta Artemidinom hramu (boginja plodnosti), koji je od 4. vijeka p. n. e dugo građen.
Od velelepnog, u temeljima slojevito građenog hrama (ugalj-koža-beton), danas nije ostalo skoro ništa, ali se nekadašnji hram i dalje smatra najvećom građevinom do sada napravljenom od mermera.
Razlozi “potonuća” hrama su kako zemljotresi, tako i močvarno zemljište, koje mu je i “došlo glave”. Možete ipak makar probati da zamislite 120 mermernih stubova, dimenzija 115 x 55m, visokih oko 19 m.
Artemidin hram je osim svetilišta, bio i jedna vrsta prve banke, jer su u njemu građani prilagali novac, životinje, nakit.
Bio je i vrsta azila, jer je pružao zaštitu prognanima i izbjeglicama. Godine 356. jedan ludak, koji je želio da ostane zabilježen u istoriji, zapalio je hram u čast rođenja Aleksandra Makedonskog.
I ušao je u istoriju, jer mu se ime uvijek vezuje za tragičnu sudbinu hrama.
Ime je poznato, ali ga ja neću napisati (iz protesta).
Na tom, po mnogima svetom mjestu, na prostoru oko ostataka hrama, danas možete uživati u skladu i suživotu: bazilike svetog Jovana iz 6. vijeka, Izabej džamije i Seldžačke kule, uz eho: “Velika je Artemida efeška”.
Na teritoriji ondašnjeg grada Efesa posjetili smo i Bogorodičinu kuću, a prema katoličkom predanju sveti Jovan i Bogorodica su nakon protjerivanja iz Jerusalima došli ovdje da provedu posljednje dane života.
Pored kuće su tri čudotvorna izvora: za zdravlje, ljubav i posao. Pili smo sa svakog.
Na obližnjem (žičano-rešetkastom) zidu želja, uz stotine papirića i salveta na kojima su posjetioci ovog svetog mjesta ispisali svoje želje, pridružujemo i naše.
Dalijan u znaku gigantskih kornjača
Dalijan je ime grada i rijeke. Ekološki grad Dalijan sav je posvećen gigantskim kornjačama, pa jedino u centru ovog turskog grada nećete pronaći Ataturkov spomenik.
Glavni spomenik je posvećen NJ. V. kornjači, velikoj od 150 do 400 kg.
Kornjače su za idealno mrestilište odredile ušće slatkog Dalijana u obližnje Sredozemno more.
Krajem maja polažu jaja uz pješčano Ostrvo kornjača, a mladuncima se vraćaju krajem avgusta ili početkom septembra.
Pri ušću u Sredozemno more, Dalijan dug 6 km se račva i pravi nevjerovatne delte, ostrva, kanale. Slika je nezaboravna.
Tokom vožnje ka moru, u udobnim brodicama, svraćamo i do poznate, kako tvrde, ljekovite, termalne banje, u kojoj se bez prisile, kupamo u sumpornom, pa potom u živom, pravom blatu.
Neću vas podsjećati na (ne)miris sumpora, ali reći ću da je zbilja nezaboravan doživljaj kupati se u blatu sa turistima iz cijelog svijeta, potom sušiti sopstveno blatnjavo tijelo na suncu da bi ljekovita svojstva djelovala, pa se “čoporativno” tuširati pod desetinama crijeva sa vodom u netaknutoj prirodi. Nestvarno!
Rijekom Dalijan stići ćemo i do čuvenih grobnica Kaunosa iz 4. vijeka p. n. e. uklesanih visoko u planinama.
Nevjerovatni su bili ti stari majstori koji su viseći na konopcima, visoko u stijenama klesali kamen, za pojedine grobnice i po sedam godina, kako bi njihovi kraljevi počivali u miru.
Kako smo saznali, kraljevi Kaunosa su vjerovali da poslije smrti njihove duše nastavljaju da kruže iznad grada, kao i to da će grobnice tako visoko sagrađene, obezbijediti da su zauvijek na pogledu svojim podanicima, a i sunce po izlasku prvo obasjava visoko uklesane grobnice.
Do 11. vijeka ta remek-djela ljudskih neimara ostala su netaknuta, ali ih osvajanjem, Turci ruše i odnose sva blaga.
Turska kupatila nezaobilazna
Posjetiti bilo koji dio Turske a ne prepustiti se čarima turskog kupatila prosto je nezamislivo.
Uz riječi dobrodošlice i upoznavanja sa ljubaznim domaćinima i predstojećim djelovima procesa “kupanja”, krećete u dvosatnu avanturu.
Doživljavate pročišćavanje tijela u klasičnoj sauni (na drva), potom boravite u hamamu (grijna mermerna ploča), što je u stvari prostorija komplet urađena u mermeru koji se stalno grije.
Mermerne ploče su posute vodom.
Zato se, kako sam “otkrila”, u kupatilo išlo i ide u klompama ili nanulama, iz praktičnih razloga: da se ne poklizate!
Dok boravite u tom drugom kupatilu vaše tijelo će “okusiti” dvije vrste pilinga: rukavicom, pa potom sapunicom. Slijedi tuširanje, pa kraći predah. Nakon toga prijaće vam polusatna masaža eteričnim uljima, a vašem licu prirodna biljna maska.
Što su obećali na početku, to i dobijete – totalno opuštanje!
U našem kupatilu radi 65 zaposlenih, a dnevno njegove usluge koristi oko 600 gostiju. Puta 20 - 50 eura, pa razmislite…
Merhaba - Zdravo!
Bonus video:
