U Egiptu sam bila nekoliko puta. I ponovo ću. Moj prijatelj, vlasnik turističke agencije smatra da su nakon doživljenog Egipta svi njegovi putnici „oštećeni” jer ih na putovanjima nakon egipatskih čudesa, malo što fascinira kao susret sa zemljom i civilizacijom starom više od pet hiljada godina. U pravu je!
Ima li šta ljepše od otkrivanja novih zemalja, gradova, upoznavanja ljudi, drugačijih običaja, tradicija... Ako volite pride i mističnost, nedokučivost, ljepotu plavog mora i neba ali i pustinjsko bijelilo, krenite obavezno u Egipat. Do Kaira avionom, vozom do krajnjeg juga i grada Asuan, potom brodom do egzotičnog Luksora, Doline kraljeva, busom do Hurgade ...
Stižete u potpuno drugačiji svijet i kulturu, u zemlju gdje se piše s desna u lijevo, gdje ne važe nama poznati običaji i norme, gdje je bakšiš obavezan, što valja dobro zapamtiti!
Da li ste znali da u Egiptu postoji više od stotinu piramida? Naravno najpoznatije su one na kairskom platou Giza: Keopsova, Kefranova i Menkurovava piramida. Otac, sin i unuk pripadaju četvrtoj dinastitji egipatskih faraona a svoje su grobnice podizali prije četiri i po hiljade godina. Ulaz u piramide je uvijek bio na sjevernoj strani, gledao ka zvijezdi Sjevernjači. Objašnjenje je pronađeno u prastaroj religiji prema kojoj se baš tamo nalazio “raj dobrih duša”.
Keopsova piramida, jedno od sedam svjetskih čuda Starog svijeta i jedino koje je odoljelo zubu vremena i čovjeka, najstarija je , ali i najveća u Gizi. Visoka oko 140 , a sve četiri osnovne strane su po 250 metara. Vjeruje se da je tokom više od 20 godina rada, na njenoj izgradnji učestvovalo oko 100 hiljada ljudi. A valjalo je naslagati, blago rečeno, skoro dva i po miliona kamenih blokova teških od jedne do 40 tona, savršeno pravougaonih. I dan danas pitamo se: ko je i kako izračunavao te savršene oblike, dimenzije, nagibe? Zašto su građene, odnosno zašto su prestale da budu podizane ikad više nakon četvrte egipatske dinastije? U Egiptu i danas važi izreka-upozorenje: «Ljudi se plaše vremena, a vrijeme se plaši piramida!«
Iz Gize ne možemo poći ako ne pozdravimo i osjetimo moć popularne Velike sfinge.Ta kolosalna figura pola čovjek pola lav, sa likom faraona Kefrena, u stvari je čuvarka ulaza u njegovu grobnicu.
Kairo je 13. grad po veličini na svijetu. Sa oko 18 miliona stanovnika, najnaseljeniji je afrički grad i kulturni centar arapskog svijeta. U Kairu ćete uživati u ljepotama džamija: Amrove iz 642.godine, najstarije džamije u Africi, Ibn Tulunova, Al Azharove, Al Hakimova, Muhameda Alija, Saladinovoj citadeli, ali i u očuvamom zdanju Pravoslavne koptske crkve Svete Djevice Marije iz 3. vijeka, u sinagogi Ben Ezra iz 882. godine koja je izgrađena na mjestu đe je prema predanju pronađen Mojsije kao beba. U Kairu, uz velelepna moderna zdanja svjetskih hotelskih lanaca i de lux stambena naselja, postoji i tzv. grad mrtvih u kojem živi nekoliko miliona beskućnika.
Obišli smo nekropolis Sakara gdje su građene prve, stepenaste piramide, grad Memfis u kojem su 3.000 p.n.e. mogli su da žive i rade ljudi svih nacionalnosti, rasa i religija. Istoričari smatraju da je Memfis počeo da propada, kada je Aleksandrija stasavala.
Ma ko od nas nije slušao priče ili čitao o tom dugo vremena najvećem mediteranskom gradu, aleksandrijskom Svetioniku , o najvećoj biblioteci Starog svijeta, o vrtovima, Kleopatri… Ničeg od toga danas nema, ali duh starog, naprednog , grčkog i egipatskog, multikulturalnog, osjećate u gradu koji ima oko 3 miliona stanovnika. Aleksandrija je sva okupana u Sredozemlju jer je i građena duž obale duge 23 kilometra. Grad je sa puno zelenila i ulicama koje vas gužvom i žamorom mogu podsjetiti na bilo koji drugi mediteranski grad. Ljudi su šarmantni, a trgovci, za razliku od onih u Kairu manje vas »napadaju« da kupite nešto.
Najjužnije tačke Egipta su Asuanska brana, treća po veličini u svijetu i vještačko jezero Naser. Obilazeći ih, diveći se »ukroćenom« Nilu, uvažavamo i graditelje iz 20. vijeka. Grad Asuan ima oko milion stanovnika. Glavni je egipatski izvoznik struje, poznato je nalazište zlata i drugog dragog kamenja, ali i kvalitetnog kamena - granita u raznim bojama. I u tamošnjem kamenolomu pitamo se: kako su stijene, obelisci i blokovi za piramide prebacani do Nila, da bi potom vodom kretali do cilja na sjeveru stotinama kilometara daleko; kako je starim majstorima polazilo za rukom da im gromade ne puknu; kako su odvajali pojedine masive od baze, i dr. U Asuanu žive Nubijci, poseban narod, sa svojim običajima i kulturom. Malo su tamnijeg tena od Egipćana. Podsjećamo na nubijske ljepotice Nefertari i Verdijevu – Aidu.
Posebno mjesto u tekstu o ljepotama Egipta zaslužuje veličanstveno svetilište Abu Simbel, koji je od Asuana udaljen oko 280 km, veoma blizu sudanske granice. Sigurna sam da svi vodiči uz podatak da je kompleks star više od 3 hiljade godina, odmah kazuju jedinstvenu ljubavnu priču iz tog doba o faraonu Ramzesu II Velikom i prelijepoj Nefertari. Ramzes je imao 40 žena i više od stotinu djece, ali po predanju volio je samo Nefertari. Jedini hram u cijelom Egiptu koji je neki faraon ikad sagradio i posvetio ženi, dio je kompleksa Abu Simbel.
Druga važna priča vezana za ovaj kompleks tiče se '60-tih godina prošlog vijeka kada je voda Nila, odnosno jezera Naser mogla da ga potopi. U izmještanju Abu Simbela učestvovali su stručnjaci iz cijelog svijeta. Trebalo je sačuvati najljepše i najgrandioznije djelo najvećeg egipatskog faraona. Na ulazu u Abu Simbelu dočekuju vas 4 sjedjeća kolosa Ramzesa II, visoka više od 30 metara. Ulaz u sljedeći hram, posvećen Nefertari, karakteriše šest njenih skulptura u iskoraku. Uzdišete od ljepote, grandioznosti, nevjerice ili ... pitate se kako je sve to baš u brdu našlo svoje mjesto, još više ostajete zgranuti pred činjenicom da je čitav kompleks prvobitno bio par stotina metara niže. Unutrašnjost hrama, oslikani zidovi, kolosi, skulpture: članova porodice i božanstava, istorije, ratova, hijeroglifi, ne fasciniraju slabije od blještavog ulaza.
Najjužnije tačke Egipta su Asuanska brana, treća po veličini u svijetu i vještačko jezero Naser.
Pogledate ka rijeci i vidite da je naša fenluka dobila pratnju. I s jedne i s druge strane po mali drveni čamac sa po 3, 4 djece koja pjevaju Makarenu, Labmbadu …I traže da ih častitete. I dok pljeskate na taj »zadati« ritam pokušavate da shvatite kako su se prikačili a da ih niko nije vidio ni čuo, kako uspješno veslaju rukama?! Njima, veoma rado svi dajemo bakšiš!
Nilom stižemo u grad Kom Ombo. Posjećujemo jedinstveni - dvojni Horusov i Sobekov hram. Imaginarna linija dijeli taj neobični hram na dva dijela. Jedan je posvećen i oslikan u čast boga sunca Horusa, sa glavom sokola, a drugi u čast tvorca svijeta Sobeka, sa krokodilskom glavom. Plovimo do gradića Edfu pa onda kočijama do dobro očuvanog Horusovog hrama, najbolje očuvanog u cijelom Egiptu. Potpuno drugačije slike pratiće vas kroz Saharu, u drevnom Luksoru, Dolini kraljeva, Karnaku ili pak uz živopisnu obalu Crvenog mora, na Sinajskom poluostrvu, Sueckom kanalu...
Bonus video:
