I, kao po pravilu, kada god biste pokušali da nađete odgovor na to i slična pitanja u spoljašnjim, materijalnim stvarima, bili biste na pogrešnom putu.
Često, ljudi misle kako će im bolji položaj, veća plata, nova kola, veći, komforniji stan, kuća, ljepši momak/djevojka, idealan odmor na nekoj udaljenoj destinaciji (…), obezbijediti unutrašnji osjećaj zadovoljstva sobom i svojim životom.
A kada, ostvarivši određeni cilj, shvate da ih to zapravo nije učinilo zadovoljnijim, iznova i iznova traže opet nove izvore zadovoljstva, a osjećaj praznine i neispunjenosti ostaje. I tako sve u krug.
Zapravo, suština je u tome što izvore zadovoljstva ljudi uporno traže na pogrešnim mjestima, misleći kako je osjećaj sreće i zadovoljstva, direktno povezan sa količinom ili divljenja, ili zavisti, ili moći, ili popularnosti, ili uspjeha koju uspiju da izazovu kod drugih, a taj osjećaj je isključivo povezan samo s onim što kod čovjeka samog izaziva zadovoljstvo.
Dakle, ne da mjerilo budu drugi, već mi sami, ono što mi istinski želimo, ono što nas čini istinski srećnim, ma po koju cijenu, bez obzira na to šta okolina očekuje od nas, te na to “šta će svijet da kaže”, tek tada ljudi imaju šansu da istinski uživaju u životu i da život uživa u njima.
Po mnogim psiholozima, tri su ključna faktora koja utiču na osjećaj sreće i zadodovoljstva sopstvenim životom: odnosi sa najbližima, izbor posla (obrazovanje), te unutrašnji život.
Jedan od najvažnijih uticaja na ljudsku sreću imaju odnosi koje gradimo u porodici, sa prijateljima, partnerom/kom.
Uglavnom, ljudi koji uživaju u životu imaju skladne odnose sa najbližima, dok će oni koji nemaju skladne odnose sa najbližima, ujedno biti nezadovoljniji .
Sljedeći faktor koji utiče na osjećaj zadovoljstva i sreće jeste posao, odnosno, obrazovanje: ako neko uživa da radi svoj posao, odnosno, stiče obrazovanje iz oblasti koju je sam izabrao i u kojoj uživa, značajno je zadovoljniji i srećniji životom.
Jedan od takođe značajnih činilaca je – stvar nutrine: zadovoljstvo samim sobom, duhovni život, stepen religioznosti, lični razvoj i znanje...
Recimo, smatra se da su osobe koje su religiozne, vjernici, imaju intezivniji osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva.
Najbitnije je ipak stalno raditi na sebi, pronalaziti samo dobre, pozitivne stvari u svemu što se dešava, svakodnevno upoznavati nove ljude i prihvatati nova prijateljstva.
Bonus video: